Od jučer…Umirovljenici nasjedaju na vješte prevarantske priče…

Internet je postao bojišnica. Postoje ljudi koji se bave istraživanjem govora mržnje. Najviše takvih ispada, imao je u prošloj godini mladi čovjek Ivan Đakić, star nešto više od dvadesetak godina sin, jednog našeg uvaženog zastupnika.

Mlad čovjek na pragu života ima hotel i skupi automobil kojeg parkira gdje hoće ali nosi titulu najvećeg sijača mržnje na internetu u Hrvatskoj.

Što njega tjera na takve ispade, jer to želja za pokazivanjem moći, ili je to samo obijest, vjerojatno ni to on sam ne zna.

O nekim stvarima ne možete pričati lijepim riječima na primjer o siromaštvu. Raspisali se mnogi o tome u zadnje vrijeme, opasno se približavamo da će broj siromašnih biti 50%, da pola ljudi neće moći podmiriti svoje troškove, no iz tih redova ne dolaze širitelji mržnje, oni samo puštaju izljeve očaja, beskućnici naših gradova ne rade nerede, ne šire mržnju, nego se povlače u svoje usamljene rupe, spavaju na skrivenim klupama u parku, ne unose svoju bijedu u tuđe živote, kako ovaj mladić unosi svoju obijest.

Tisuću tužnih sudbina, tužnih upropaštenih života, radi nečijeg tuđeg kredita, radi lihvarske kamate, radi izgubljenog posla, jer je taj posao dodijeljen nekom drugom

Umirovljenici nasjedaju na vješte prevarantske priče, namame ih pričama o dosmrtnom uzdržavanju, u trenu ostanu bez imovine. Stari usamljeni ljudi željni razgovora, upadaju u klopke prevaranta kojih ima na svakom koraku.

U ovom vremenu gdje sve stoji, u nikad žešćoj navali Corone saznali smo jučer, da su Hrvati u ovoj godini pospremili 20 milijardi kuna na štednju.

Kada je godina najbolja kada imamo i puno turista i kada rodi i grožđe i kada je lijepo vrijeme, kada se ama baš sve poklopi, to je veliki novac.

Kada se 20 milijardi podijeli na 4 milijuna stanovnika od ispada da po je po glavi stanovnika ušteđeno ove godine 5000 kuna.

Ako idemo pretpostaviti da u Hrvatskoj ima oko milijun umirovljenika bez štednje, s malom mirovinom, da imamo djece, studenata i nezaposlenih ispada da se velika lova okreče u malom krugu ljudi.

S druge strane veliki broj ljudi čeka da ti bogati koji su se uvalili u Sabor, u sudstvo, infiltrirali u sve firme u kojima se vrti novac, riješe problem siromašnih.

Samo Domagoj Milošević i Dragan Kovačević imaju ukupno u vlasništvu 30 nekretnina.

Da su te nekretnine u jednoj ulici, nahodao bi se čovjek da ih obiđe. Domagoj Milošević je u Saboru toliko dugo da se ne pamti više ni kada je ušao, a mi se čudimo zašto je siromašnih sve više.

Siromaštvo se u Hrvatskoj hitno mora riješiti, građani se moraju riješiti ljudi koji odlučuju u njihovo ime, znati porijeklo imovine od prve do zadnje kune ljudi koji ih zastupaju.

Ivan Đakić sin je predsjednika HVIDRE, nas građane hrani mržnjom, a ima imovinu koju nikako i nigdje mogao zaraditi.

Ama baš nitko ne bi smio biti izuzet, previše se lako domovinski rat uzima u usta kao alibi za učinjene nepodopštine.

Umirovljenici su 1990 imali mirovine u iznosu od 75 % plače, danas je mirovina 38% plače.

Uzrok pada posljedica je rata i izgubljenih radnih mjesta u nepoštenoj  privatizaciji i politike nikakvog interesa aktualne politike za sve brojnije siromaštvo. Izgubili smo puno ljudi u ratu koji bi bili danas hranioci svojih starih roditelja. S druge strane imamo bogataša koji su se okoristili ratom, pokupovali tvornice, minuli rad umirovljenika pretvorili u pozamašni konto na svojim računima. Za njih je rat odavno gotov, za milijun umirovljenika još traje.

Trpjeti siromaštvo, u vremenu kad vlada pandemija svaki dan se bojati nove ovrhe, za neplaćeni račun od nekoliko kuna, mora platiti troškove od 1000  kuna, nije ništa drugo nego teški teror onih koji odlučuju o svemu.

Umirovljeniku koji se zaposli na četiri sata odmah uzmu četvrtinu od toga što je zaradio, skinu mu prijašnje dodatke koje je imao na mirovinu, izračunaju mu porez na mirovinu, jednu petinu vrati kroz PDV, a s druge strane promaknu im kuće, stanovi, vikendice, automobili, apartmanske kuće imaju im roditelji koji imaju minimalne mirovine i gotovina na računu  koja nema nikakvih pokrića u prihodima.

A sve to formalno podrži 76 ruku u Saboru.

Rješenje je vrlo jednostavno, ne moramo i ne smijemo to trpjeti nikako se predati. Siromaštvo ubija ljude jednako efikasno kao i rat a u kombinaciji s Coronom još je i efikasnije, traje dugo, predugo, u našoj državi sve je gore, na jednog novog bogataša svaki dan imamo nekoliko gladnih umirovljenika.

Pandemija nije spriječila da se ne pune torbe i računi bogataša, ali je spriječila Vladu da uskladi mirovine po poštenom izračunu.

Firmama za naplatu potraživanja isplatila je preko 827 000  kuna da opstanu, kune je posudila iz mirovinskih fondova po kamati od 0,7%,umjesto da je umirovljenicima dala povišicu mirovine, da plate račune i da nemaju sada nove ovrhe.

Nitko nas nema pravo gurati u sve dublje siromaštvo, ni prijetiti zatvaranjem radi Corone, dovoljno smo  odgovorni i čvrsti u namjeri da vratimo život u svoje ruke.

Dragica Trumbetaš