Naravno da je sve to popratio ciničnim smiješkom , zadivljen sam sobom…

Pitanje ovrha, poslužilo je Premijeru, da se još jednom naruga građanima.
Nakon što je “FINA” objavila podatke, da su građani najviše dužni teleoperaterima s velikom dozom prezira rekao je da, kad susjed, susjeda, vidi da je kupio mobitel, on kupuje još veći.
Naravno da je sve to popratio ciničnim smiješkom, zadivljen sam sobom.
Istina je nešto sasvim drugo, mobitel i telefonske usluge, jedino je čega se Hrvati mogu odreći.
Kada dođu računi, a nema se dovoljno novaca, najprije se odvoje oni koji se moraju platiti, plin, struja, voda, smeće i pričuva, dječji vrtić, bez toga se ne može, onda se pregledaju dječje cipele, ako koja ima rupu, kupuju se cipele, automatski je jedan račun previše.
Birati između hrane i telefona, čovjek se odrekne telefona, kao jedine neophodne stvari u kući.
A kako je došao telefona, danima su ga nazivali agenti, nudili tarife, nudili aparate i ako je jednom dobio kakvu stimulaciju u firmi, malo više para, poželio je biti kao drugi.
Dobio je on u tarifi i pozive za Bosnu, iako nema nikog u Bosni, dobio je 200 sms-ova, iako ne šalje poruke, dobio je puno toga što ne treba, a tek je kasnije shvatio da ono što mu treba mora dodatno platiti. Znaju ljudi i za bonove, no nikada ne mogu pouzdano znati, hoće li kad iscuri bon, imati novaca za novi bon, baš tada.
Tarife su privlačne ljudima jer se uz tarifu i ugovor nudi mobitel za 8 kuna jednokratno.
Naprosto neodoljiva ponuda, za nekog tko nema para. No kako će to znati Plenković, on za sebe i svoje, nabavlja mobitele na račun proračuna u kojega uplaćuju baš ovi koji su pod ovrhom.
I ne samo mobitele, sve što mu treba, niti jedan europski državnik ne može se pohvaliti boljim autom od njega. On viri u njihove garaže, čim spazi da netko ima neki dobar model, on nabavi još boljeg, a nikad mu nije palo na pamet da pogleda kakav bicikl vozi Premijer Nizozemske.
A naš Premijer niti jednom riječju nije spomenuo velike dužnike, naime 0,6 %, građana, ima u toj ovršnoj svoti većinu duga.
Njih, 0,6% ima više duga nego 99,4%, te Plenković nije spomenuo, čut ćemo za njih, kada se bude govorilo o oprostu duga.
Građane bi jako zanimalo kako doći do velikog duga, njihov telefon isključuje se nakon 40 dana neplaćenog računa, kredit se naplaćuje od jamca nakon 1 zaostale rate, auto se vraća kreditoru nakon tri neplaćene rate, kako građani Hrvatske mogu onda do velikog duga?
Bit će da netko dijeli brojeve za zvati nekog u slučaju duga, netko ima tekicu brojeva za zvati u svim situacijama, od čekanja kod doktora, pronalaska posla, do polaganja ispita, a bome i do diplome ako treba.
Prijatelj od ministra Marića, dok je Marić bio još Todorićev dečec, onaj što je Gabici poklonio mercedes, davno je u novinama objavio, da kad je iz “Ekonomije” kupovao diplomu, u Sarajevu, da su mu nudili i onu iz “Prava” , po velikom popustu.
Čovjek je odbio, nije imao dovoljno novaca kod sebe, a nikad mu niti nije trebala diploma, jer ima spremljene sve potrebne brojeve.
Eto “Povjerenstvo za sukob interesa”, oslobodilo je Marića od svake odgovornosti, kad mu je tom čovjeku izglasan kredit, jer on ima dovoljno glasova i bez njega.
Naša oporba hitno bi morala identificirati i locirati i hitno naći tekicu z brojevima ili svaki dan dežurati kod Josipe i od nje izmoliti priznanje gdje stoji tekica, koji ju jazavac čuva.
I tako dok čekamo danas odluku ” Ustavnog suda” dobro je prisjetiti se da je zadnja odluka tog suda, koja je donesena u korist građana, bila ona o obaveznom usklađivanju mirovina.
Bilo kakva odluka suda danas bila, s pandemijom se neće ništa promijeniti, dalje će biti bolesnih, ali raspodjela štete bi se mogla promijeniti.
Možda se i današnja odluka nazove tako:
Usklađivanje i pravo na naknadu štete, od pandemije od Corona virusa.
Odmah bi bilo puno onih koji bi mogli platiti svoje telefonske račune, novih ovrha niti ne bi bilo, mnogi bi odahnuli i veselo mahali novim avionima, koje baš sad, kada većina građana strahuje od gladi,
idemo nabavljati na slavu i veselje naše Vlade.
Dragica Trumbetaš