A kako sutra, i još ponešto…

Dragi moji, što vidite na slici? Oni koji gledajući ovu sliku kažu „lijepi plodovi proljeća“, griješe. Nemojte se nikad zaletjeti „na prvu“, a niti vidjeti samo ono što želite vidjeti i što vam se gura pod nos, jer to je najčešće pogreešno. Pogledajte onu tanku bijelu crtu iznad tog voća koje se u Dalmaciji zove nješpula. E to je trag aviona, prometnog sredstva koji se ovih dana vrlo rijetko vidi, ali kao što je Noi na Arki bila ptica prvi vjesnik prolaska poplave, tako i avion može biti nama dobar vjesnik, glasnik nadolazeće turističke sezone.

Ali prije nego pređemo na analizu na temu „kako sutra?“, vrijedno je spomenuti neka aktualna zbivanja ovih dana. Eto, dva su naša kauboja, predsjednik M. i premijer P. zajedno 22. travnja odali počast žrtvama Jasenovca. Da, kultura sjećanja, poklon žrtvama svih vjera i rasa zavrjeđuje pijetet u ime „ne ponovilo se“. Svakako, u to spada i Blajburg, kao i sve one jame u koje su komunisti bacali sve koje su pogubili, a samo poradi nepodobnosti. Dan antifašizma obilježila je i Hrvatska židovska zajednica sjećajući se svojih pogubljenih od ruke nacista i fašista. Svi koji su pogubljeni u ime nekih „viših ciljeva“, ciljeva zla, zavrjeđuju kulturu sjećanja pa će valjda i naša dva kauboja isto vrednovati ono što je nas Hrvate posebno pogodilo, naše nacionalno zlo, komunizam. Ostajemo u nadi da će se na temeljima istine, kao i stavova EUa, jednako rješavati sva zla, svi totalitarizmi, fašizam, nacionalizam i komunizam, sa snažnim zahtjevom „ne ponovilo se“.

Kako ja vidim, osim mnogih koji su se pojavili u Jasenovcu ove godine, tu je bilo mjesto i našim braniteljima, jer su isto tako bili grozni logori u Domovinskom ratu koji su nicali po Hrvatskoj, Kninu i drugdje, a kosti logoraša i hrvatskih branitelja još ćemo godinama tražiti. Pijetet zaslužuju i sve jame i mjesta zloćina, kao što su Daksa, Goli otok, Lepoglava i brojna druga mjesta u kojima su ostale samo kosti domoljuba Hrvata, katoličkih svećenika, domoljuba intelektualaca i svih koji nisu prihvaćali zlo jednoumlja, bez obzira na vjeru i naciju, ali su bili intelektualci zdravog uma. Ali ne samo mrtvima, poštovanje treba dati i svim obiteljima i preživjelima koji su u tom vremenu stalno bili na rubu zatvora i likvidacije, jer su bili označeni kao disidenti komunističkog režima. Vrijedila je tada deviza „proleteri i poštena inteligencija“, a koja je dosljedno bila provođena nad hrvatskim intelektualcima. Svi su ti dokumenti još uvijek u Beogradu, ali i oni će polako na vidjelo, kao i sve. Naš urednik ovog portala voli kazati „istina je duboka voda“, ali vrijeme otkriva istinu pa će se valjda i sve to riješiti. I baš kada sam mislio da idemo prema smanjenju razlika u shvaćanju i tumačenju prošlosti, kad ono bum, naš prvi kauboj, Predsjednik M., opalio nam je svima šamar, a posebno braniteljima. Vratio se on opet u prošlost pa bi najprije bacio i uništio spomen ploče poginulim HOSovcima, jer kao, on jako dobro zna da su oni poginuli za NDH, a ne za Hrvatsku. Zaboga, pa u kojem vremenu naš kauboj M. živi? Jesmo li u 2020toj ili nekoj 1943. godini? Tužno je i sramotno ćuti od predsjednika svih Hrvata „slučajne države Hrvatske“ da ne zna koja je ovo godina i što je bilo u Domovinskom ratu. Nisam ga vidio na prvoj crti obrane Hrvatske, ali sam vidio HOSovce. Ne, nisam bio HOSovac, ali sam im se divio i poštujem ih. Oni su dobivali najteži dio bojišnice, izvršavali najteže zadatke, i bili najdiscipliniraniji. Svaka vam čast HOSovci, a spomen ploče svih palih moramo čuvati i cvijećem okititi sa posebnim pijetetom. Smetalo nam je kad se ex. Predsjednica K. veselila sa našim nogometašima, a smetaju li nam sad grubi ispadi čelnog kauboja koji uzima za pravo denuncirati HOSovce, a time i sve branitelje. I onda, isti taj dan javlja se u portalu Dnevno.hr uvaženi uhljeb, politolog, koji prognozira da će naš drugi kauboj premjer P. izgubiti izbore, a da SDP sigurno dobiva izbore, posve nesuvislo i pogrešno. Pa dokle će nas pumpati nebulozama nečiji „podobnjaci“? Dajte prostora pametnim, obrazovanim intelektualcima i stručnjacima koji zaista vole Hrvatsku i žele joj dobro. E, ali ipak ovaj je dan 22. travnja, završio sa nečim lijepim, jer navečer oko 21 sat jedan intervju uljepšao je ovaj turbulentan dan. Bio je to intervju sa dopredsjednikom giganta ORACLE, gosp. S. C. Ta mega-tvrtka teška je 200 milijardi dolara, a to je kao tri BDPa Hrvatske, i zapošljava 140 tisuća visokoobrazovnih radnika. Tvrtka „Oracle“, između ostalog, razvila je softvere za sve probleme i zadatke javnog sektora. Voditelj intervjua gosp. Ž. K. pitao je gosp. S. C. „Zašto se to ne koristi u Hrvatskoj?“, a gosp. S. C. odmah je odgovorio, kao da zna stanje u Hrvatskoj: „Pitajte vaše političare.“ Tako je, i mi ih stalno pitamo, ali nema odgovora. Eto tako je završila zanimljiva srijeda 22. travnja.

Ali vrijedno je spomenuti i četvrtak 23. travnja, odnosno, emisiju HRTa „Prometej“, gdje je gostovao naš uvaženi znanstvenik i bivši ministar obrazovanja prof. dr. sc. D. P. koji je uz ostalo istaknuo da Hrvatska nije slučajna država, već je nastala u Domovinskom ratu, zahvaljujući svim braniteljima. Bravo D. P.! Toliko o tome.

Mark Twain jednom je rekao: „Katkad se pitam vode li ovaj svijet vrlo pametni ljudi koji nas zezaju ili hrpa kretena koji misle ozbiljno.“ A njegovoj se misli pridružio i nobelovac Ivo Andrić, koji je za ono vrijeme u kojem je živio, bez obzira što o njemu mislili, pametno rekao: „Nas ne muči odliv mozgova, naš je problem ostanak idiota“. Zanimljivo je koliko mudre misli ostaju aktualne, pa se i ja isto to pitam.

Još je nešto vrijedno spomenuti, a to je mjesec je dana od potresa lijepog našeg Zagreba. Tisuće kuća Zagreba izvan je upotrebe, a život se ipak nije vratio u normalu, a za mnoge još dugo ni neće. Velike su to štete, štete koje nisu samo gradske, zagrebačke, nego prije svega hrvatske, naše! To su štete koje moramo svi mi snositi solidarno, zajedno, kao narod koji je osjetljiv na patnju susjeda, sugrađana, prijatelje i svih poznatih i nepoznatih.

Ali svemu tome priđimo bez straha. Priđimo sa otvorenom dušom, srcem punim empatije i ljubavi za svakog, spremni pomoći, puni pozitivizma, jer samo tako ćemo uspjeti, a uspjet ćemo sigurno, preživjet ćemo kao što smo uvijek u povijesti izašli kao pobjednici. Bog je sa nama i prihvatimo sve križeve koje nosimo, jer ništa nas ne može uništiti. Teško jest, u moru problema smo, a sad i taj koronavirus, ali baš sve to jača nas i daje nam šansu sve loše ostaviti iza nas i riješiti, te izaći opet i ponovno kao pobjednici, pobjednici Hrvati u svojoj domovini Hrvatskoj.

Još je jedan događaj važan za istaknuti, a to je uspjeh hrvatskih epidemiologa, tima naše drage prof. dr. sc. A. M., koji su izdvojili virus i napravili korak naprijed u pravcu pronalaska cjepiva. Ali slušajmo struku, a ona kaže da isto tako kao što je važno cjepivo važno je razviti imunitet svakog od nas, nacionalni imunitet Hrvata. Tu pomažu vitamini A, C, D, kao i ostali, a oni su u zdravoj hrani, a ne u tabletama. E pa Slavonijo i poljoprivredo, dobar vam dan.

Ali prije nego pređem na temu „kako sutra“ ispričati ću vam jedna priča koju ste možda ćuli, ali ja ću vam je ipak ispričati, jer je zanimljiva. Gledajući ujutro onaj avion iznad nješpule, proletjela je Smrt, a ja sam je upitao: „Gdje ideš Smrti?“ „Idem po tisuću mrtvih koje danas trebam“, odgovori mi ona, i ode dalje. Pala je noć, i Smrt je opet proletjela iznad Hrvatske, na povratku tamo gdje ona obitava, ali mrtvih je bilo dvije tisuće, pa sam je upitao: „Zašto si uzela dvije tisuće kad si došla po jednu tisuću?“. „Ma ne, nisam ja uzela dvije tisuće. Uzela sam svoju jednu tisuću duša, a onu drugu tisući uzeo je Strah“, kaže mi Smrt i ode u noć. Sjeo sam na terasu i zamislio se. Dakle, Strah je odnio jednu tisuću duša, a ne Smrt, i to treba znati, jer je to jako važno. Koronavirus je tu, oko nas, postaje domaći virus koji čeka žrtve, i zato nikad više neće biti život koji smo nekad živjeli. Za godinu dana, a možda i ranije, imat ćemo cjepivo, ali cjepivo mislim da nije za nas u Hrvatskoj ono pravo rješenje. Pomoć jest, ali rješenje nije. Mi smo mali narod, ali čvrst, a uz bolje mjere higijene moramo razvijati imunitet, jer imunitet i zdrav život prava je zaštita od virusa. Nisam epidemiolog, a ni imunolog, ali četrdeset godina nisam imao gripu, a mislim da je to rezultat mog sportskog života i zdrave prehrane. Toliko o tome, a vi razmislite.

E sad, pridružimo se aktualnim analizama i predviđanjima gospodarskih i turističkih kretanja koja su ispred nas, i dajmo svoj obol realnim očekivanjima, kao i novim mogućnostima razvoja.

Početi ćemo od trenutka kada je Vlada, a i Sabor, obilato odriješila „kesu“ i objavila „prvi paket mjera za spas gospodarstva“, Ubrzo je uslijedio i „drugi paket mjera“, a onda su uslijedili zahtjevi raznih udruženja prema HGK i nadležnim ministarstvima. Dobro, turistička je sezona tu, iznad nješpule proletio je avion, označio je da se nešto pokreće, a hrvatska ekonomija se polako budi, pa naš financijer ministar Z. M. polako puni državnu „kesu“. E da, ta je „kesa“ ona najvažnija, jer to je naša „kesa“, naši trudi, naša realnost, a ona druga „kesa“, koju će Vlada morati aktivirati preko NBH i domaćih/stranih banaka, nije naša „kesa“, već naša tuga i dugogodišnja robija moćnom financijskom kapitalu. E sad, tu se postavlja ono prvo i najvažnije pitanje, pitanje visine zaduženja i duljine te omče oko vrata hrvatskoj ekonomiji. I tu počinju svi mogući scenariji, pa hajdemo vidjeti nekoliko scenarija.

Prva, i jako važna analiza je Analiza Hrvatskog udruženja banaka koja je dobro postavljena, a što potvrđuje snagu domaćih/stranih banaka u svakom pogledu. U toj su analizi postavljeni scenariji događanja u hrvatskom gospodarstvu, pa 2020. kao najoptimističniju mogućnost vide turizam sa 50% ostvarenja. Ipak, ono što je za bankare najvažnije je plasman novca u hrvatsko gospodarstvo. Da, sasvim je izvjesno da se hrvatska država mora zadužiti, ali je pitanje koliko. Bankari to promatraju i analiziraju kroz tri scenarija odnosa javnog duga i BDPa Hrvatske. Ono što je za nas važno je činjenica da je odnos javnog duga i BDPa 2014. bio 84,7%, što je bilo alarmantno pa smo dospjeli u grupu „trash“ ekonomija EUa, ali se 2019. taj odnos bitno promijenio te je došao na 73,2%. To nam je vidno popravilo ekonomski rayting, što je bilo nagrađeno boljim ekonomskim statusom na tržištu kapitala. Ali, Hrvatska udruga banaka, sad, obzirom na COVID 19, predviđa zaduživanje države 2020., što će u najboljem, optimističnom slučaju, odnos javnog duga i BDPa svesti na oko 80%, ziheraškom slučaju taj će odnos biti oko 85%, a u pesimističnom slučaju čak 90%. Obzirom na dosadašnji odnos prema problemima i balastima hrvatske ekonomije, bojim se da će pesimistična opcija biti optimistična.

Novca u Hrvatskoj, i na europskom i svjetskom tržištu ima, a svjetski izvori, London, New York, Tokyo, a i drugi manji, jedva čekaju plasirati svoj već upljesnivljeni novac, jer investicije na svjetskoj, a i našoj, hrvatskoj razini, su znatno ispod novčanih potencijalnih plasmana. Razlog tome je kriza poduzetništva, posebno u Hrvatskoj.

E sad, drugi izvor, onaj turistički, HGK, za turizam (do kraja svibnja 20202.) postavlja također tri scenarija, pesimistični sa 30% realizacije dolazaka, noćenja i potrošnje turista, zatim ziheraški sa 50% i optimistični sa 70%. U tome bi smještaj, prehrana i kupnja trebali biti nositelji ukupne potrošnje po turistu u visini od 78,77 eura po turistu. Ova analiza već je sada demantirana, a provedena je u svemu optimistično, sa nizom manjkavosti. Da obrazložim. Kada bi se i ostvario dolazak od 30% ili neki drugi, potrošnja po turistu bila bi znatno ispod 78,77 eura. Odnosno, trebalo je isključiti kupnju, jer je ona onemogućena, kao i kretanje, a jako blizu je i prehrana, a što znači da će turisti, kao i ranije, a sada još više, donositi svoju hranu. Stoga, kao što stalno ističem, cijene turističkog smještaja ne smiju se sada snižavati. Time se zaštićuje barem ta jedna stavka u strukturi potrošnje, a procijenjena je sa 38,77 eura i jedina je realna. Dakle, samo oko 50% potrošnje turista je realno, a sve drugo je više nego nerealno. Da, ulaskom u špicu-sezone cijene smještaja će se povećati, a kroz tri termina Vlade, od kojih zadnji, najliberalniji, započinje 11. svibnja počinju i očekivanja turističkih radnika i svih nas. Obzirom da se od Dalmacije, u turizmu 2020., očekuje najviše, potrebno je analizirati pojedine selektivne vrste turizma, kao što je, primjerice, ponuda Udruženja Malih brodara, koja će posve podbaciti. Mjere koje se predlažu za Male brodare nisu mjere koje im primjetno pomažu, a dijelom nisu niti mjere u smislu mjera. Nadalje, nautički turizam, njegova vrsta cruising, ostaje veliki upitnik, jer je u rukama 300 velikih cruisera, i izuzetno dobro organizirane industrije cruisinga. Charter, ima nekakve šanse, ali potrošnja će biti više nego porazna. Marine, jako su globalno obuhvaćene kvazi-mjerama, a model koncesija naprosto ih guši, posebno marine koje uopće ne rade, a plaćaju koncesiju. Hotelski smještaj, eh, neka im Bog pomogne. Kampovi, imaju šansu, ali sve će zavisiti o organizaciji prijevoza, a prijevoz je posebna priča. Privatni smještaj slično sagledavam kao i kampove, uz napomenu da najam vila/kuća u cjelini, ima najveću šansu. U svemu tome prijevoz je izuzetno važan, pa zbog svega mislim da veliku šansu ima avio-prijevoz, za što se nismo adekvatno pripremili. Avio-flota će se prva dignuti i pokrenuti dok će automobilski prijevoz, koji je do sada bio najsnažniji značajno opasti.

Ipak, svemu ovom moguće se nadati, ali u kasnijim mjesecima. Ovdje treba istaknuti, da sve to možda i bude u srpnju i kolovozu, ali uz pretpostavku da zaraženost opet ne skoči, što lako može biti. Pritom, na još nešto ozbiljno moramo računati, a ne računamo. Naš pogrešan način razmišljanja!

Pa da objasnim.

Dakle, u svim procjenama računamo i razmišljamo kao: „ljeto je za turizam pa turisti naprosto moraju doći na Jadran i u Hrvatsku. Iako su naši konkurenti Italija i Francuska na koljenima takvo je razmišljanje ipak Pogrešno! Ovaj problem sa koronavirusom i prije svega, potrebom zaštite života i zdravlja građana svake nacije, promovira i jača nacionalnu ekonomiju i državu. Obzirom na visoki stupanj straha, ali i turističke kapacitete unutar država EUa, sasvim je realno da se državne granice zatvore ili poluzatvore. Stoga su naše razmišljanje, procjene i scenariji dolaska turista, previše subjektivni i temelje se na jednom sasvim specifičnom razmišljanju, a to je razmišljanje turistički receptivno profilirane države, ekonomije i turizma. Pogrešno! Naše razmišljanje je „Hrvatska i Jadran su neodoljivi i turisti nemaju drugu mogućnost pa moraju doći“. Pogrešno. Sve države EUa imaju veoma dobro organizirane turističke kapacitete u svojim državama, a samoj državi potrošnja domaćih turista apsolutno ide u prilog. Sve će države tako razmišljati i imaju pravo. Zar je teško shvatiti što je za svaku državu turistička potrošnja njenih građana u Hrvatskoj? To je čisti financijski IZVOZ! Novac koji zarađuju u svojoj državi strani turisti troše u Hrvatskoj. Nijednoj državi to ne ide u prilog, ali kretanje turista i potrošnja izvan države ustalila se veoma dugo, ali sve do sada, a dalje, vidjet ćemo, ali ništa više neće biti kao prije. Naši najviše zastupljeni turisti su Slovenija, Njemačka, Austrija i Italija, dok je Češka na samom dnu u strukturi turističkih dolazaka 2019. Dakle, to su za Hrvatsku emitivna turistička tržišta, koja bitno drugačije razmišljaju nego mi u Hrvatskoj, a mislim da nije ni potrebno komentirati COVID 19 u njima. Jedina Njemačka pruža nekakvu sigurnost vezano za širenje zaraze, a drugi, eh…

Ovdje također treba napomenuti da je odnos domaćih i stranih dolazaka turista u Hrvatsku 2019. bio 1:2 što pruža nekakvu nadu, a to znači da domaći turizam može donekle održati turizam, a u tome važna je potrošnja. Dakle, biti će ona stara krilatica Tko ima para kupa se u moru, a tko nema para niti u lavoru. Da, turizam postaje i postat će skupi užitak, a što se tiče hrvatskih turista tu se opet susrećemo sa POTROŠNJOM, a ona zavisi od osobnih dohodaka i zato opet ističem NE DIRAJTE PLAĆU NIKOME, jer to je uvjet potrošnje.

Dakle, treba ozbiljno računati na značajan pad turističkih dolazaka, ali i potrošnje turista, tako da će domaći turizam u strukturi biti zamjetljiv. Mnoge selektivne vrste turizma doživjet će veliki pad realizacije, a i taj minimum ostaje u rukama Boga, jer ako COVID 19 skoči, a posebno pri kraju sezone mogao bi lako opet skočiti, neće biti dobro. To znači da one pesimistične procjene postaju realno-optimistične.

Ali što sve to znači?

Prije svega, bitan gospodarski zaokret. Kao drugo, ozbiljan i mudar poticaj poduzetništva, i to na način razmišljanja kako se razmišlja u tržišnoj ekonomiji, a ne onoj staroj dogovornoj ekonomiji, jer ove druge više nema. Kao treće, da bi se što manje zadužili kod banaka, potrebno je pod hitno osloboditi se balasta brojnih poduzeća koja jako opterećuju cijelu nacionalnu ekonomiju, i na sve je načine guše. Tu se radi o poduzećima koja opstaju sa ogromnim dugovima i posluju na način da ne plaćaju drugima, pa vjerovnici propadaju, a dužnici opstaju. Sve to radi neučinkovitih sudova, nemara države, državne zaštite dužnika a ne vjerovnika u realnom sektoru, nebuloznih ovrha državnih/javnih poduzeća građanima, kao i ignoriranja zakona koji predviđaju likvidaciju poduzeća koja se guše u dugovima, a ipak rade i guše druge. Ima tu još problema, ali ovo je najvažnije, jer nije isto da li je odnos javnog duga i BDPa 80% ili pak 90%. Ogromne su to razlike u apsolutnom smislu, a otplata tog duga bankama bojim se da će imati generacijski karakter. Dakle, ako se oslobodimo poduzeća koja kao pijavice uništavaju krvotok hrvatske ekonomije, a uz to pokrenemo polumrtve hrvatske banke, moguće je ne samo minimizirati nacionalni dug komercijalnim stranim/domaćim bankama nego i omogućiti razvoj poljoprivrede. Mislim da je sad konačno jasno da je ovo velika šansa za poljoprivredu i industriju Slavonije. Istodobno, hrvatski poduzetnici već sada shvaćaju da se trebaju preorijentirati na novu proizvodnju koja im otvara mogućnost izvoza, i to je velika nada za budućnost hrvatske ekonomije. Stoga se i država treba srediti i reorganizirati u svakom smislu, da sada to ne ponavljam, jer je o tome već dosta pisano.

Dakle, ono što su znanstvenici već dugo isticali, a to je da je riskantno i pogrešno ekonomiju temeljiti na turizmu, a moj je prijatelj pred dvije godine na jednoj konferenciji najavio kraj turizma, barem turizma na način na koji smo se naviknuli, sada je realnost. Što prije to shvatimo, to bolje za svih nas.

SKIPPER