HEP – MINISTRE ČORIĆU PROŠLO JE STO DANA……

„…AL’  „TATA“ TI ME VOLIŠ…“

Oni koji me poznaju, znaju koliko sam „osjetljiv“ na HEP. Pogotovo na javnu nabavu u HEP-u.

Upravo  iz tog razloga znam puno  o HEP-u, ali i o ljudima iz HEP-a. Kao HEP-ov vanjski suradnik nisam bio podoban svima. Za vrijeme Kukuriku koalicije moj angažman završio je po mene „loše“. Moja zainteresiranost za otkrivanje loših radnji unutar HEP-a, nije se dopala pojedincima u rukovodećem kadru, pa je suradnja prekinuta, a ja više nisam bio dobrodošao u HEP u Vukovarskoj.  Prošlo je od tada puno vremena, ali nažalost osim što sam u međuvremenu „dobrodošao“ u HEP, ništa se nabolje nije promijenilo u kadrovskoj strukturi.

Žalosti me činjenica kako je nakon odlaska „Kukurikavaca“, Oreškovićeva Vlada propustila vjerojatno zbog neslaganja koalicijskih partnera(čitaj: nemogućnosti podjele fotelja) , imenovati novu Upravu HEP-a. Nakon neslavnog završetka prve ljubavi HDZ-a i MOST-a, došli su izbori, a onda i dolazak Plenkovićeve Vlade i ponovno ljubav s MOST-om. Ni oni se nisu mogli dogovoriti koga će u HEP, pa su članovi Uprave i predsjednik Uprave još iz vremena Milanovića i komapanije, ispratili MOST-ove ministre, te dočekali koaliciju HDZ-a i gle čuda HNS-a. Tek krajem godine 2017., a po provedenom javnom natječaju Vlada RH predložila je novu Upravu i predsjednika Uprave HEP-a.  Oprobano, onako kako se to radi u zemljama tranzicije, gdje kumstva i rodbinske uz stranačke veze, određuju gdje je kome mjesto, bez obzira na sposobnosti. Podobnost kako to vjerodostojno zvuči.

Tako je jedan član Uprave HEP-a  (p)ostao dokazani HNS-ov kadar kojem je riječ uhljeb i njezino značenje vrlo poznata. No, ako ste karakterno  „obraz-đon“, to vas neće omesti.  Tom čovjeku upitnih znanja i vještina po tvrdnjama njegovih bivših kolega i pretpostavljenih/prije dolaska na funkciju/, i najjednostavniji zadaci  predstavljali su problem, stoga je zaista fascinantno da je isti uopće postao članom, a sada ponovno u Upravi HEP-a. Ali kako se kaže“ tko ima strica, do Boga se smica“, u našoj dragoj Hrvatskoj u kojoj je svatko nekome brat, sestrična, šogor ili kum, ništa ili gotovo ništa nije nemoguće. Taj polaznik poslijediplomskog studija, već je odavno isti trebao završiti, no vjerojatno su ga silne obveze spriječile u tome. Ne znam, ali bilo bi uputno pitati, tko mu je studij platio, jer ako je to HEP, kako je moguće takvog čovjeka koji ne rješava na vrijeme preuzete obveze, ponovno imenovati članom Uprave? Isto tako, valjda netko u HEP-u računa „penale“ zbog neredovitog izvršavanja preuzetih obveza ili  će taj prokušani „space menađer“ proći kako kažu  naši Dalmatinci lišo! Ni to me ne bi začudilo. Svojevremeno sam već pisao o dotičnom gospodinu, jer ga je pretežirao jedan bivši glasnogovornik HEP-a. Dodate li tome i stranačku pripadnost nitko vas ne može zaustaviti, jer kad vas „tata“voli…

Koliko sam upućen i znam u HNS-u i HDZ-u,  ima toliko pametnih i obrazovanih ljudi, a za nekolicinu njih znam jer su se i javili na natječaj za članove Uprave HEP-a. Ljudi bez „putra na glavi“, HEP-ovci, magistri ili doktori znanosti. Ali za takve nema mjesta. Nikome ništa nisu dužni i nitko ih nije „umrežio“. Možeš li takvoga ucjeniti i čime? Možeš li od takvoga tražiti protuuslugu?  Uz navedeno mana im je i to što nisu ničiji brat, niti kum, a niti sestrična. A da niti šogor!

Kako je strašan taj „mudovez“!

Za kraj će mi poslužiti još jedna dječja pjesmice:… „Mogao bi pričat’  dugo što o Janku znam,ali neću, možda ga je već i sada sram“!

Anđelko  Jeličić