General Markač je bio i ostao veliki – Čovjek…

Jedan od simbola hrvatskog obrambenog Domovinskog rata general Mladen Markač rođen je 8. svibnja 1955. u Đurđevcu.

Stoga, dragi generale –sretan Vam rođendan!

Ovo je  prigoda da se podsjetimo i na njegova iznimno velikog i značajnog doprinosa tijekom rata, ali i njegove patnje.

Markač se s generalom Ivanom Čermakom dragovoljno predao u Haag u travnju 2004. Dopušteno im je da suđenje čekaju na slobodi, no nekoliko godina kasnije, tj. 2007. dogodio se „incident“. Pojedini hrvatski (?) novinari (gdje su oni i što rade danas?) na sva zvona objavili su da je ozbiljno prekršio kućni pritvor, i to u društvu tadašnjeg ministra  policije Ivice Kirina i aktualnog šefa HVIDR-e  i saborskog zastupnika Josipa Đakića. Oni su otišli u lov na veprove. Markača su nakon toga odmah uhitili i zatvorili u zatvor u Haagu. Obzirom da je bio i teško bolestan tamo je poslije toga umalo i- umro, jedva su ga spasili, jer ga je kao „grom iz vedra neba“ pogodio i infarkt.

Optužnicu protiv njega, ali i ostalih, podigla je kontraverzna i notorna tužiteljica Carla Del Ponte, koju su tada u hrvatskom državnom vrhu dočekivali sa svim počastima, kao nekog državnika.

Badava su hrvatski generali govorili i branili se da je prema njima  napravljena nepravda . Oni su se bez obzira na sve  pred sobom i Bogom smatrali čistim, čvrsto vjerujući da su optužnice  apsurdne, što se na kraju i pokazalo kao takvo.

Markač je jedan od najzaslužnijih ljudi za stvaranje hrvatske policije. Sudjelovao je u gotovo svim borbenim zadaćama. Njegov doprinos stvaranju hrvatske države je nemjerljiv. Omiljen je među hrvatskim braniteljima i stradalnicima, a osobito među svojim suborcima.

Danas je počasni građanin i brojnih gradova i mjesta.

Ali…kad je bio u Haagu, još k tome i teško bolestan, nisu svi govorili i pisali tako kako to rade po njegovu, Gotovininom i Čermakovu povratku iz Haaga.

Na inicijativu moje malenkosti Markača i Gotovinu braniteljske udruge proglasile su Junacima Domovinskog rata, još kad se uopće nije znala njihova sudbina. Mislite li da su to svi odobravali?  Nisu, prije svega velika većina onih koji su ih oduševljeno dočekali i tapšali po ramenima kad su bili nepravomoćno osuđeni na teške robije.

Sjećam se da sam u organizaciji braniteljske udruge na čijem sam čelu tada bio (UBIUDR Podravke) mjesec dana prije njihova konačnog puštanja na slobodu(12.10.2012.) u zagrebačkom parku Zrinjevac organizirao veliki skup potpore Gotovini i Markaču- da se ne zaborave. Jedan dio braniteljskih udruga Grada Zagreba (a o političarima lijevim i desnim da i ne govorim) svim je silama nastojalo „minirati“ ovo okupljanje pod izgovorom da im u organizaciji smeta Josip Đakić, koji je došao i nije ni govorio!?  Okupilo se ukupno oko 25o ljudi te brojne tv ekipe i novinari, od kojih na kraju nitko ništa o tome nije ni objavio, iako smo toga dana slavili i rođendan Ante Gotovine! (Nije bilo „ekscesa“ kojeg su očekivali!) Oko Zrinjevca tada se okupio iznimno veliki broj građana, ali koji nam se nisu ni usudili pridružiti! Takvo je bilo vrijeme. Nu, mjesec dana nakon toga, (16.11.2012.), kao što sam naglasio, na njihovu dočeku na Trgu bana Jelačića već je bilo desetine tisuća ljudi, od kojih je većina tvrdila da su ih „uvijek“ podržavali.

O generalima Markaču i Gotovini objavio sam i knjige, a organizirao i najmanje 200 tribina, gdje smo najveću potporu imali od istinskih branitelja poput Klemma, Sačića, Medveda, Culeja i drugih.

Ovo je dan kad trebamo slaviti rođenje hrvatskog domoljuba i ratnog viteza Mladena Markača, ali i ne zaboraviti što se sve oko njega događalo.

Bio je i ostao veliki Čovjek!

Mladen Pavković