Na dodijeli priznanja “OSOBA GODINE 2023.” predsjedniku Matice hrvatske Miru Gavranu akademik Josip Pečarić ga je usporedio, kao ranije i general Ivan Tolj, s Utemeljiteljem RH akademikom Franjom Tuđmanom kazavši da ga drži za najvećeg hrvatskim znanstvenikom jer je on svoja znanstvena istraživanja ostvario sam i u praksi stvarajući hrvatsku državu.
Potom je spomenuo kako ima u RH i onih ‘istoričara’ koji Tuđmana negiraju i kao povjesničara tvrdeći i da takve i danas predlažu za akademike. Poslije Goldsteina predlaže se onaj ‘istoričar’ koji je uklonio iz ustanove kojoj je ravnatelj Tuđmanovu bistu.
https://bezcenzure.hr/toptema/miro-gavran-osoba-godine-2023/
U razgovoru s akademikom doznao sam da se radi o dr. sc. Stanku Andriću koji je kao ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest uklonio bistu odmah kada je naslijedio prethodnog ravnatelja dr. sc. Matu Artukovića koji je bistu i postavio.
Nevjerojatna tvrdnja jer mi branitelji o tpme ne znamo ništa. Zato sam pisao i ravnateljici HIP-a dr. sc. i samom Matu Artukoviću:
Dana 2024-03-04 08:16, Mladen Pavković je napisao(la):
Poštovana dr. sc. Marija Karbić, predstojnice
Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu,
Poštovani dr. sc. Mato Artukoviću, bivši predstojniče Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu,
Članovima naše braniteljske udruge čiji sam ja predsjednik poznata je činjenica da je u vrijeme kada je predstojnik HIP-a bio dr. sc. Mato Artuković u prostorijama Instituta postavljena bista Utemeljitelja Republike Hrvatske povjesničara akademika Franje Tuđmana.
S nevjericom doznajemo da je promjenom predstojnika ta bista uklonjena iz prostorija Instituta.
Molim vas da nas obavijestite o detaljima i odlukama Instituta oko uklanjanja te biste.
Je li točno da je bista uklonjena ta bista u vrijeme predstojnika dr. sc. Stanka Andrića koji je naslijedio dr. Artukovića
Molim da mi potvrdite ili demantirate te tvrdnje, tako da mogu sa sigurnošću o tome obavijestiti i druge braniteljske udruge.
Bio bih zahvalan da mi pošaljete i sve što o tom postavljanju biste akademika i Predsjednika Tuđmana (slike, dokumente i sl.) jer to je po našem mišljenju važno za širu javnost u RH.
S poštovanjem,
Mladen Pavković
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
mladen.pavkovic.kc@gmail.com
Dostavljeno i akademiku Josipu Pečariću
Ravnateljica je brzo odgovorila:
pon, 4. ožu 2024. u 13:12 <mkarbic@isp.hr> napisao je:
Poštovani gospodine Pavkoviću,
bista dr. Franje Tuđmana se nalazi u Podružnici, u sobi predstojnika.
S poštovanjem, Marija Karbić
Činjenica je da ona zapravo nije odgovorila na moja pitanja, a bilo bi neobično da se bista postavlja u ured ravnatelja bilo je jasno da je važan odgovor dr. Artukovića.
I doista njegov odgovor je bio veoma detaljan i čini mi se važan prilog povijesti Republike Hrvatske kojoj ju Utemeljitelj bio akademik Tuđman:
Šalje: Mato Artuković
Date: sri, 6. ožu 2024. u 11:00
Subject: Pozdrav iz Broda
To: <Mladen Pavković
Poštovani gospodine Pavković,
dobio sam Vaš dopis i u prilogu Vam šaljem odgovor. U koliko Vas bude još što zanimalo, rado ću odgovoriti.
Cijenim najiskrenije Vaš doprinos borbi za istinu o Domovinskom ratu. Vama ne trebam govoriti kolika je zasluga dra Franje Tuđmana za oslobođenje hrvatskog naroda. Samo njegovom popularizacijom možemo se obraniti od razornog jugoslavenstva koje nas ponovno vraća za tobože “pune egipatske lonce”.
Mir i svako dobro
Mato Artuković
Brod, na sv. Marcijana (6.3.)24.
Poštovani g. Pavkoviću,
dobio sam Vaše pismo. Oprostite što ste duže čekali na odgovor.
Ukratko ću reći: dr. Stanko Andrić je moj preveliki grijeh. Prikazat ću ovdje djelić, jer ipak moram čuvati neku službenu diskreciju za koju osjećam da me veže i sada iako više ne radim.
Kad sam stvarao Podružnicu za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Brodu, razgovarao sam i s jednom svojom bivšom nastavnicom. Ona mi je preporučila Stanka Andrića, koji je bio njezin učenik, kao nadarenog mladog čovjeka. U to vrijeme on je napisao knjigu “Slavonija u sedam požara”. Kako sam tu knjigu čitao, zainteresirao sam se za njega. Otišli smo jedan kolega koji je sudjelovao u stvaranju Instituta i ja k njemu. Kad smo došli, bio je u polju. Roditelji i sestre su nas lijepo primili, saznao sam da imaju i sina svećenika, tako da sam se odmah osjetio da sam u prijateljskoj sredini. Kad je Stanko došao, ispričao sam o planu da se osnuje povijesni institut u Brodu, i ponudio da radi u toj ustanovi. Prihvatio je ali je istaknuo da on studira na postdiplomskom studiju u Budimpešti i da ne će moći dolaziti na posao. Umirio sam ga što se toga tiče, i tražio da napiše jedan članak o hrvatskim studentima na europskim sveučilištima u Srednjem vijeku, što će biti i njemu i meni opravdanje za plaću koju dobiva a ne dolazi na posao. U to vrijeme sam išao i u Požegu i s g. Tvrtkom Jakovinom razgovarao o tome da se pridruži kao radnik budućega Instituta u Brodu. Bio sam dobar s njegovim ocem pa mi je to bila garancija. No, on je kulturno odbio jer je dobio stipendiju za studij u Americi. Razumio sam. Kasnije sam doznao od akademika Jelčića da su mu tu stipendiju osigurali on, Marija Bajt i prof. Filip Potrebica. Ne možete zamisliti čestitije podupiratelje. Presudno je bilo da uopće počnem razmišljati o osnivanju Instituta, obećanje povratka moga prijatelja iz Njemačke, hrvatskog branitelja Josipa Kljajića, koji je tamo bio na liječenju i na studiju. Najprije sam pokušao razgovarati s Pedagoškim fakultetom u Osijeku, pa sa HAZU, ali ono što su oni davali kao mogućnosti, nije me zadovoljilo. Obratio sam se onda dragom prijatelju Mirku Valentiću i lako se s njime dogovorio. On je predložio da mi budemo u Brodu samostalna Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u okviru HIP. Bili smo osnovani kao samostalna znanstvena jedinica u Brodu sa svojim prihodima koje smo dobivali od Ministarstva znanosti, i Grada Broda i Županije Brodsko-posavske. Tako zamišljenu jedinicu utemeljio je Mirko Valentić uz pristanak Franje Tuđmana, a potvrdio u ime Ministarstva znanosti tadašnji Ministar dr. Ivica Kostović u Brodu. Budući da su korijeni ove ustanove počeli nastajati u vrijeme kad je dr. Jozo Meter bio župan, zlobnici su govorili da je ovo “privatni Institut Joze Metera i Mate Artukovića”. Ne ću govoriti o svim problemima koji prate razvoj ovakve znanstvene ustanove. Poseban gubitak za mene bio je gubitak moga prijatelja dra Josipa Kljajića bez čijeg povratka u Hrvatsku ne bi ni bilo ove Podružnice. Sto puta sam požalio da sam ga uspio uvjeriti da se vrati u Hrvatsku jer da je vrijedno uložiti napore da se osnuje znanstvena ustanova u Slavoniji, koja će proučavati povijest istočne Hrvatske.
Bio sam 16 godina voditelj ove Podružnice koja je bila u Ministarstvu i na sudu registrirana kao samostalna pravna osoba. Kako sam se uvijek rugao komunistima da hoće biti na vlasti dok ih smrt ne otjera, i meni se dogodilo da sam “na vlasti” 16 godina, pa me je bilo stid samog sebe, dosadio sam sam sebi a kamo li ne bih dosadio drugima. Odlučio sam se povući s mjesta voditelja. Baš u to vrijeme komunisti su došli na vlast. Susreo sam pred Banskim dvorima budućeg savjetnika premijera za znanost. On mi je rekao da bismo se mi morali povezati s Pedagoškim fakultetom u Osijeku a ne sa HIP. To me konačno učvrstilo u odluci da za svoga nasljednika ostavim Stanka Andrića. Bojao sam se da se ne će Institut ugasiti u moru obveza na Fakultetu, pa sam mislio da će osoba bliska po nazorima lijevoj Vladi koja je došla na vlast, lakše se oduprijeti opasnostima, koje sam naslućivao u prijedlogu budućeg premijerovog savjetnika.
Stanku Andriću sam obećao u ožujku 2011. da će me zamijeniti na mjestu voditelja. I praktički sam mu predao ovlasti. U srpnju postavio sam bistu dra Franje Tuđmana, rad akademskog kipara Bošnjaka, koji je i sam donirao 17 000 kuna i bio nazočan ovom događaju. Ni Stanko niti bilo tko drugi iz Podružnice nije riječ prozborio protiv postavljanja biste. Nazočni su bili još akademik Jelčić, akademik Pečarić, prof. Miroslav Tuđman, tadašnja ravnateljica HIP dr. Jasna Turkalj i bivši hrvatski veleposlanik u SAD Miomir Žužul. U studenom je, kliko se sjećam, dr. Andrić uklonio bistu, što je bio prvi čin na novom radnom mjestu. Bio sam strašno ljut na taj njegov potez. Ali, obećao sam mu da će me zamijeniti, i nisam mu htio praviti probleme na samom početku. Pogriješio sam i od tada se stalno kajem, a i sada se kajem za to. Ali, nisam htio prekršiti riječ. Nisam mogao vjerovati (a ni danas ne mogu vjerovati) da nekome može smetati Franjo Tuđman, koji je toliko pretrpio i bio proganjan i zatvaran, i u naponu snage i intelektualnog stvaralaštva otjeran u mirovinu zbog povijesne znanosti. Tema kojom se bavio toliko je bila presudna za život hrvatskog naroda, da zaista ni u snu nisam mogao vjerovati da će on naići na otpor hrvatskih povjesničara u svojoj slobodnoj državi. Ja sam znao za Stankovo političko opredjeljenje, iako se on hoće prikazati kao apolitičan. Svađali smo se puno puta zbog njegovog postupka. On me optuživao da sam Tuđmanu postavio bistu zato što je on osnivač HDZ-a, što je političar i Predsjednik Hrvatske. Ja sam ga uvjeravao da sam Tuđmanu postavio bistu kao povjesničaru i mučeniku za znanstvenu istinu o povijesti hrvatskog naroda. A koji je grijeh da sam postavio bistu i njemu kao tvorcu Hrvatske Države, pitao sam ga. Strašno me iznenadilo i povrijedilo i to što je smanjio dotaciju djeci mojega prijatelja (i njegovog kolege) Josipa Kljajića, koju im je Podružnica davala.
Ja mu se zaista nisam miješao u posao. Kad sam imao kakav prijedlog, prvo sam njemu rekao da on odluči slaže li se s time da ne dovodim ustanovu u neke neželjene scene. Jednom sam predložio da Podružnica pripremi međunarodni skup o Josipu Stadleru o visokoj njegovoj obljetnici, što mi je on prokomentirao u pismu kao napad na njega jer da sam znao da on to ne će prihvatiti, a on je želio da Podružnica organizira skup o Dunavu u hrvatskoj povijesti. Nisam riječ proslovio protiv njegovog prijedloga iako sam ostao pri svojem mišljenju.
Kad se bližila 50. godišnjica HIP, predložio sam da uz tu godišnjicu se organizira skup, zatim da se HIP prozove po Franji Tuđmanu i da se vrati Tuđmanova bista u Podružnicu. I drugi su mislili da treba skup, ali se nitko nije izjašnjavao o drugom prijedlogu. (Poslije su, kao što znate, akademici i ugledni znanstvenici pokrenuli istu inicijativu). Ravnatelj je prepustio radnicima iz Podružnice da riješe problem vraćanja biste. Ne ću komentirati ovaj postupak ravnatelja. On je samo rekao da i on misli postaviti bistu Franje Tuđmana u HIP. Bilo mi je strašno neugodno čuti kada je jedan kolega na našem sastanku u Podružnici mrtav ozbiljan predložio da im mi dadnemo svoju bistu. Opravdavam kolegu zbog njegove mladosti jer nije mogao osobno doživjeti vrijeme progona Franje Tuđmana. Ali, svejedno mu zamjeram kao povjesničaru (i to dobrom), da je mogao takvo što reći, a da ni danas nije svjestan što je rekao.
Kako se bližio moj odlazak u mirovinu, htio sam skinuti s Podružnice, koju sam osnovao, sramotu da je jedina ustanova u državi iz koje je uklonjena bista Franje Tuđmana, toliko zaslužnog za hrvatski narod. Ravnatelj je oprao ruke tako što je to „prepustio radnicima Podružnice“. Na jednoj našoj sjednici predložio sam da se održi anonimno glasovanje gdje će se svatko izjasniti je li za to da se bista Franje Tuđmana u Podružnicu vrati ili ne. Predložio sam to zbog toga što je manje stresno za ljude, jer sam vidio da se ovo pretvara u politički problem. Predstojnik je bio izrazito protiv toga prijedloga jer nije htio da se povratak biste, sjećam se dobro njegovih riječi, „progura nekakvom anonimnom većinom“. On je bio za to, kao što sam rekao, da se o tome javno raspravlja na prvoj sljedećoj sjednici u ožujku 2020. U tome ga je osobito podržao jedan kolega, a drugi je smatrao da je ovo izjašnjavanje oko povratka biste „opasni presedan“. Većina kolega i kolegica bila je protiv toga da se raspravlja jer su se bojali da može doći do sukoba. No, dr. Andrić odbacio je sve razloge drugih sudionika u raspravi inzistirajući da se pitanje povratka biste Franje Tuđmana u Podružnicu stavi na dnevni red prve sljedeće sjednice u ožujku 2020. Govorio je da mi ne moramo biti neka nekonflikna, idealna zajednica u kojoj se svi oko svega slažemo, da moramo znati razgovarati i ako imamo različita mišljenja, da se moramo „učiti kulturi dijaloga“, da moramo znati „raspravljati argumentima a ne decibelima“, a one koji se boje raspravljati o tim temama uputio je da do sljedećeg sastanka „vježbaju jogu“. Opisao je i kako će se ponašati kod rasprave na sljedećoj sjednici u ožujku 2020. kad se bude raspravljalo o povratku biste: Rekao je da će pročitati svoje mišljenje, iznijeti argumente, „stavku po stavku“ zašto je protiv toga da se vrati bista Franje Tuđmana i da poslije ne će više reći ni riječi, nego će samo glasati. Isto tako pozvao je neka iznesu svoje argumente oni koji su za povratak biste. Pozvao sam ga da to odmah napravimo, ne treba čekati sljedeću sjednicu sljedeće godine, ali on je rekao da se „ipak moramo spremiti“, iako ja za spremanje nisam vidio ni razloga ni smisla. Doživio sam taj prijedlog kao uvredu malih ljudi velikom čovjeku. Kad sam rekao da u ožujku 2020. (kada je trebala biti ta prva sjednica) ne ću više biti radnik Podružnice nego umirovljenik, dr. Andrić je rekao da će me pozvati na tu sjednicu, budući da sam inicijator ideje da se vrati bista dr. Franje Tuđmana u Podružnicu. Nakon ovakvog tijeka razgovora, u lipnju 2020. (u ožujku sjednice nije bilo zbog corone) dr. Andrić je poslao zapisnik u kojemu se u prijedlogu dnevnog reda ne spominje njegov prijedlog o raspravi o povratku biste Franje Tuđmana. Kad sam mu to napisao, odgovorio mi je da „njega problem biste više ne zanima“. Kad sam na sjednici pitao najveće podupiratelje njegovog mišljenja „jesi li rekli to i to“, „je li dr. Andrić rekao to i to“, je li tražio da bude „rasprava o povratku biste“, šutili su. Još mi je najviše potvrdio da sam u pravu njegov najvjerniji podupiratelj. Predstojnik Podružnice u svojoj redakciji prepravio je zapisnik gđe tajnice, prilagodio ga kako njemu odgovara, krivotvorio svoju volju sa sjednice održane 18. prosinca 2019. kao i cijeli tijek rasprave koja se na toj sjednici vodila o mome prijedlogu da se bista dra Franje Tuđmana u Podružnicu vrati. To se u povijesti Podružnice nikada nije dogodilo. Zato zapisnik u redakciji dr. Andrića, iako sam ostao sam, nisam mogao prihvatiti.
Kad sam otišao iz Podružnice u mirovinu, prenio sam bistu šefici računovodstva, a s njezinim odlaskom bista je prenesena u sobu domara. Kad se promijenio predstojnik Podružnice, novi predstojnik je bistu prenio u svoju sobu gdje je i sada kada je nova predstojnica preuzela dužnost.
I eto, rasprava nije održana. Sada volim da je tako jer sramotu i glupost da se raspravlja o tomu je li Tuđman zavrijedio da se vrati njegova bista u ustanovu koju je on, uz dra Mirka Valentića i preko Mirka Valentića, osnovao, s Broda nitko ne bi mogao oprati.
Toliko kao odgovor na Vaš dopis koji ste mi poslali. Cijenim jako Vaše napore da se istina o Domovinskom ratu sačuva iako protivnika te istine u hrvatskom narodu ima puno više nego smo mislili. Mi smo istinu o agresiji komunističke Vlade SR Srbije i komunističke JNA doživjeli na našim obiteljima, našoj djeci, u našim srcima i na našim životima i ne treba nam drugi govoriti što je istina o toj agresiji. Ti drugi nam žele isisati memoriju i tvrde da smo mi doživjeli ono što oni kažu da smo doživjeli, a za uzvrat dobivaju velike novce i sinekure.
Mato Artuković
Brod, na sv. Lucija (5.3.)24.
Nevjerojatno. Poslije Goldsteina u HAZU predlažu i čovjeka koji je uklonio bistu Utemeljitelja Republike Hrvatske!
Ja sam u nizu tekstova prigovarao Akademiji što im je počasni član jedan od najvećih ubojica u povijest Josip Broz Tito, a oni i dalje predlažu za akademike ovakve ‘istoričare’.
https://www.tjedno.hr/zasto-je-tito-jos-pocasni-clan-hazu/
https://narod.hr/hrvatska/mladen-pavkovic-kumrovecki-bravar-tito-je-i-pocasni-gradanin-grada-zagreba
https://www.hazud.hr/mladen-pavkovic-predsjednica-je-izbacila-tita-sto-ceka-hazu/
https://hu-benedikt.hr/2017/07/ne-smeta-im-sto-je-poremeceni-ubojica-pocasni-gradanin-grada-zagreba/
https://www.tjedno.hr/tito-ce-ostati-pocasni-gradanin-zagreba-i-pocasni-clan-hazu/
https://www.braniteljski-portal.hr/sramotno-hrvatski-akademici-i-dalje-vole-tita/
https://portal.braniteljski-forum.com/blog/novosti/sramota-ni-30-godina-nakon-rata-ne-mogu-bez-broza
https://bezcenzure.hr/vlad/tito-je-i-dalje-najvece-ime-medu-pocasnim-clanovima-hazu/
Vjerovali ili ne?
MLADEN PAVKOVIĆ
Leave a Comment