Povjesničar Davor Marijan je svojim tekstom o priglupim napadima na tzv. revizioniste pokazao kako je jadna pozicija onih koji kroz cijelo vrijeme zastupaju ‘teoriju’ kako povijest nije znanost jer ono što je Partija odredila da je apsolutna istina to se ne smije revidirati:
Davor Marijan: Pojam revizionizam bio je u sferi marksizma, u Hrvatsku ga je uveo Slavko Gldstein
Koliko smo puta na malim ekranima ili na sučeljavanjima povjesničara, političara i javnih osoba čuli optužbe za „revizionizam“, kada se raspravljalo o temama iz nedavne hrvatske povijesti? Što je točno revizionizam? Nevezano za povijesnu znanost, nešto revidirati znači preispitati, ponovno staviti na test i dodatno provjeriti. U tom postupku moguće je i dobiti potpuno nova saznanja, suprotna od onih koja su prije toga bila smatrana istinom. U hrvatskoj historiografiji pojam revizionizam uglavnom sa sobom nosi negativne konotacije, odnosno riječ je o etiketi kojom se diskvalificiraju nečija nova otkrića, pa i sam povjesničar kao znanstvenik, ako se usudi dirnuti u zadane povijesne dogme, najčešće između 1941. i 1990. godine.
Povjesničar Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest, najpoznatiji po svojim istraživanjima Domovinskog rata i bogatoj znanstvenoj bibliografiji, napisao je pregledan rad o revizionizmu u kojemu je odlučio revidirati pojam revizionizma kako ga tumače naši povjesničari omiljeni u televizijskim studijima i redcima najutjecajnijih dnevnih novina i portala, te otkriti njegove korijene i specifičnosti u hrvatskoj historiografiji i javnom prostoru. Na Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa Hrčak možete pronaći njegov cjeloviti članak pod naslovom: „Suvremena hrvatska povijest i nevolje s revizionizmom“. U uvodu Marijan piše kako se pojam „povijesni revizionizam“ u Hrvatskoj pojavio tek početkom 21. stoljeća. Do tada je bio „isključivo u sferi marksizma, što je u slučaju Hrvatske (i Jugoslavije) bila stvarnost od 1945. do 1990. godine“. Marijan odmah na početku identificira „zaslužnu“ osobu za uvođenje tog pojma u lijevo krilo hrvatske historiografije i hrvatskog društva. Riječ je o Slavku Goldsteinu, osobi koja nije niti bila povijesne struke, napominje Marijan.
O Slavku Goldsteinu i njegovom prozivanju dr. Franje Tuđmana za povijesni revizionizam nakon 2000. godine Marijan piše: „Devedesetih godina promijenila se vlast u Hrvatskoj, zbio se rat koji kao izvanredno stanje nije bio pogodan za normalni život, pa ni historiografska istraživanja. Historiografija nije zamrla, a nakon 2000. dio nje etiketiran je povijesnim revizionizmom, a prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman prozivan najodgovornijim za njega. ‘Otac’ prozivanja za povijesni revizionizam bio je Tuđmanov politički protivnik Slavko Goldstein, osoba bez formalnog povijesnog obrazovanja, i njegov slučaj pokazuje kako dobro umreženi medijski interesi mogu od besmislice napraviti pitanje ‘životne važnosti’, da ne kažemo nacionalnog interesa. Međutim, njegove su teze neprihvatljive u znanosti. Prozivanja za revizionizam u znanosti, pa tako i u historiografiji, apsurdna su jer, kako primjećuje M. Gross, ‘svaki iskaz zastaruje i zahtijeva reviziju’. Što je znanost bez revizije? Jesu li znanstvenici koji rade reviziju revizori ili revizionisti – pitanje je za uzaludno gubljenje vremena.“
Marijan zaključuje kako je pojam „povijesni revizionizam“ blizak samo onom krugu ljudi koji ne vide nikakvu potrebu niti smisao dovođenja u pitanje slike Drugog svjetskog rata. Iznimka je jedino, navodi Marijan, brojka stradalih u Jasenovcu koja je smanjena sa 700 000 na 83 do 100 000. Međutim, i ta je brojka neutemeljena i nije nastala na povijesnim i drugim znanstvenim istraživanjima. Upornim ponavljanjem, piše Marijan, nova brojka ubijenih u Jasenovcu postala je prihvaćenom u dijelu društva. Optužbama za povijesni revizionizam nastoji se obeshrabriti povjesničare u njihovim istraživanjima i propitivanjima povijesti. Stoga je revizionizam „sfera dnevne politike, ali ne i znanosti“, zaključuje Marijan. Na kraju dodaje i kako povjesničar koji nije revizionist nema što tražiti u znanosti. Najbolje bi mu bilo ući u politiku i novac poreznih obveznika koji se ulijeva u historiografiju prepustiti onima koji nisu lijeni „uroniti u arhive“.
Tko su danas „sinovi“ prozivanja za povijesni revizionizam u Hrvatskoj? Jedan od najvećih je i doslovni sin Slavka Goldsteina, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivo Goldstein. Zabrinut za „agresivni“ povijesni revizionizam, Ivo se „prekvalificirao“ iz medijevista i bizantologa u povjesničara 20. stoljeća. Međutim, na tom polju pokazao se amaterom kao što je bio i njegov pokojni otac. Ivo je pisao o Titu, Bleiburgu, Jasenovcu, partizanima i Tuđmanu grubo kršeći pravila povijesne struke i pokazujući iznimnu intelektualnu i profesionalnu lijenost u svojim knjigama, čija je svrha u prvom redu ionako bila braniti „tekovine antifašizma“, partizanski pokret i „državnika“, ne diktatora, Tita.
Uz Goldsteina, doduše ne tako glasno, javljaju se i ostali povjesničari koji su ideološki vezani za komunističko razdoblje i partizansku prošlost svojih predaka. Riječ je o poznatim povjesničarima koje često susrećemo na televiziji – Tvrtku Jakovini i Hrvoju Klasiću. Više vremena provode komentirajući tuđa istraživanja, no što sami pišu radove i „uranjanju u arhive“. Tema koja se danas ne smije dirati je logor Jasenovac koji je i Marijan spominjao. Bilo kakva sumnja u službenu brojku ili karakter logora u lijevom krilu historiografije izaziva zgražanje i osude. S druge strane, kada se „lijevi“ povjesničari uhvate svojih tumačenja i interpretacija povijesti, recimo Domovinskog rata, tada se brane slobodom misli, povijesnim pluralizmom, autonomijom znanosti i sličnim površnim izgovorima. Ne možemo ne primijetiti da se njihov povijesni revizionizam temelji uglavnom na „interpretacijama“, a ne na izvorima i istraživanjima.
Aktualni slučaj povučenog udžbenika povijesti najbolje oslikava hrvatsku historiografsku scenu o čemu je i Marijan ponešto govorio u svom preglednom članku o revizionizmu u Hrvatskoj. Članak je nastao prije gotovo pet godina, no i danas je aktualan. Kritičari udžbenika nastupili su isključivo znanstveno i argumentima su dokazali kako je udžbenik manipulativan, prožet faktografskim pogreškama i metodološki loš. Riječ je uglavnom o povjesničarima koji ne nalaze put do medija, nemaju emisije na Prisavlju niti javljanja uživo tijekom obljetnica iz nedavne hrvatske povijesti, između ostalog i zato što su u arhivima. Povjesničari koji su zauzeti imidžom u javnosti, nastupima u središnjim dnevnicima i aktivističkim angažmanima nemaju radove i ne mogu intelektualno konkurirati svojim kolegama koji propituju njihove narative. Jedino što imaju jest toljaga zvana povijesni revizionizam. Zato u ovom slučaju povučenog udžbenika imamo struku s jedne strane i aktiviste s druge strane koji se koriste lažnim narativima u medijima, te izbjegavaju protuargumentaciju iz ideoloških razloga. Vrijeme će pokazati hoće li ovaj slučaj povučenog udžbenika revidirati prozivače za povijesni revizionizam. Njihove slabe kompetencije, nepoznavanje elementarnih činjenica iz povijesti i izbjegavanje sučeljavanja sa strukom u opoziciji mogli bi javnosti otkriti kako neki „stručnjaci“ nisu toliko stručnjaci, koliko su ideolozi, aktivisti i neostvareni političari.
Dva doktora računarstva su postali poznati u RH svojim računarskim raščlambama raznih popisa žrtava i dokazali da je zvanični popis žrtava u Jasenovcu obična laž. Oni su sjajni definirali pozicije revizionista – nazvali su ih ZNANSTVENIM REVIZIONISTIMA, a tzv. povjesničare koji nisu revizionisti POLITIČKIM AKTIVISTIMA u tekstu objavljen u ‘Hrvatskom tjedniku’ od 9. 6. 2024.: ZNANSTVENI REVIZIONIZAM PROTIV POLITIČKOG AKTIVIZMA.
Točku na i političkim aktivistima zadao je drugi povjesničar iz HIP-a dr. sc. Vladimir Geiger dokazavši kako na stranicama JUSP Jasenovac postoje zlonamjerne izmišljotine kojima je za cilj ‘dokazivanje’ genocidnosti hrvatskog naroda.
Naravno problem je u tome što ima jako puno tzv. znanstvenika koji su imali velike koristi u tome. Zato su oni zapravo pokazali kako su u pravu Banić i Koić tvrdeći da su oni samo mali i jadni politički aktivisti. Naime reagirali su slično onome kada je Ivo Drobilica pronašao svoju drobilicu u Jasenovcu. Naime puno puta sam pisao kako u velikosrpskoj politici najveću krivnju imaju oni koji pokažu da je njihova lažu – laž. Što je veća laž krivica je veća. Tako su političkim aktivistima krivi znanstveni revizionisti, a ponajviše je to danas Geiger jer je laž na koju je on ukazao toliko velika da je ravnatelj JUSP Jasenovac morao podnijeti ostavku. U državama koje drže do sebe sigurno bi mnogo gore prošao, ali brojni sljedbenici tvrdnje da povijest nije znanost u dijelu laži koje odgovaraju velikosrpskoj politici prave od njega žrtvu. Zato su svi postali još veći predmet poruge. Izdvojio bih ovdje kolumnu Žarka Ivkovića
NI CRNO NI BIJELO iz Večernjeg lista, , 3. lipnja 2024., str. 8:
JE LI REVIZIONIST I POLJSKI POVJESNIČAR KOJI JE ISPRAVIO BROJ ŽRTAVA AUSCHWITZA ?
Ne stišavaju se reakcije na ostavku ravnatelja Spomen-područja Jasenovac Ive Pejakovića, koju je izazvala objava članka povjesničara Vladimira Geigera u sklopu projekta CroFacta. Pejaković je odstupio nakon Geigerova upozorenja da su na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac objavljene netočne tvrdnje o sastanku predstavnika Trećeg Reicha i NDH održanom u Zagrebu 4. lipnja 1941., među kojima je i zlokobna sintagma “konačno rješenje srpskog pitanja” koja sugerira zločin genocida.
Ne pada mi na pamet ulaziti u rasprave o tome je li NDH nad Srbima počinila masovne zločine ili genocid, jer oboje je jednako jezivo i oboje pokazuje zločinački karakter NDH (a i pravne formulacije posao su pravnika i sudova), no iskreno me začudilo kako je moguće da netko na stranicama jedne državne ustanove objavi tvrdnju koja muti ionako zamućenu vodu i koja može koristiti samo politikantima i manipulatorima. Naime, povijest nas uči da su nacisti “konačno rješenje židovskog pitanja” dogovorili na konferenciji u Wanseeu 20. siječnja 1942., dakle šest mjeseci nakon spomenutog sastanka u Zagrebu, pa ispada da JUSP Jasenovac revidira svjetsku povijest!? Stoga me začudio komentar sveučilišnog profesora Hrvoja Klasića, objavljen na stranicama dnevnika 24sata, u kojemu on ne problematizira objavu dezinformacija, nego upire prstom u onoga tko je dezinformacije otkrio. U Geigera, iako ga izrijekom ne spominje. Evo citata:
“Ukazivanjem na nejasnoće u pravnim formulacijama (genocida), prenaglašavanjem važnosti faktografskih pogrešaka za razumijevanje karaktera zločina, te inzistiranjem na točnim brojkama žrtava kao uvjetu za kvalifikaciju zločinačkog čina pojedini hrvatski povjesničari i političari nastoje relativizirati pa i negirati zločinački i genocidni karakter režima kojeg je ustaški pokret uspostavio u NDH. Zašto? Zato što smatraju da ustaški cilj – etnički homogena i čista Hrvatska – ustvari nije bio loš, ali su se pri ostvarenju tog cilja ustaše (ponekad) služile ‘problematičnim’ sredstvima.”
Istina, ima u Hrvatskoj onih koji relativiziraju zločine NDH, doduše u debeloj su manjini i na marginama historiografije i politike, no iz Klasićeve tvrdnje proizlazi da su među njima i oni koji ispravljaju dezinformacije. Znači li to da je i Geiger, jedan od istaknutih znanstvenika Hrvatskog instituta za povijest, “relativizator” i negator? Otkud profesoru Klasiću zaključak da “pojedini profesori i političari” smatraju da “ustaški cilj… ustvari nije bio loš”? Bilo bi dobro da je to potkrijepio citatom, inače bismo mogli pomisliti da može čitati misli. Nadalje, jesu li negatori i revizionisti svi povjesničari koji se protive preuveličavanju broja žrtava Jasenovca? Je li, po toj logici, negator i poljski povjesničar Franciszek Piper zato što je istraživanjima utvrdio da su nacisti u Auschwitzu pobili 1,1 milijun, a ne četiri milijuna ljudi kako se jedno vrijeme tvrdilo? Iako je broj pobijenih Židova i ostalih bitno smanjen, taj logor smrti i dalje se smatra najvećim stratištem u povijesti čovječanstva, a Holokaust nitko normalan ne dovodi u pitanje. I nikome ne pada na pamet proglasiti Pipera revizionistom! Naprotiv, taj podatak uredno je preuzeo i Yad Vashem.
Hrvatskom obrazovnom sustavu i cijelom društvu treba povijesna istina, kakva god bila, a nju mogu donijeti samo relevantni znanstvenici. To bi trebali shvatiti osobito oni koji na svakom koraku vide ustaše, negatore, revizioniste… Republika Hrvatska nije NDH niti će to ikad biti. ■
U Prilozima dajem i tekst Zvonimira Hodaka:
LIPANJ 1941. I LIPANJ 2024.: TREBALO JE SEDAMDESET GODINA DA SE RASKRINKA JEDNA POVIJESNA LAŽ
HRVATI BURNO REAGIRALI NA TVRDNJU ZVONIMIRA HODAKA: ‘ISTINA JE U PRIČAMA STIPE MESIĆA’
Teško je i političarima koji su do sada, iako članovi HDZ-a koju je osnovao povjesničar Franjo Tuđman koji je i sam stradao zbog istine o Jasenovcu, zastupali teze neškolovanog povjesničara amatera Slavka Goldsteina. Tako političarka iz te stranke koja na svojim rukama ima i krv mog dragog prijatelja generala Slobodana Praljka i dalje čvrsto ostaje na pozicijama laži. A to je nezgodno jer su u koaliciji stranke koja okuplja tuđmaniste. Zato u Prilozima dajem tekstove:
OBULJEN KORŽINEK O JASENOVCU: OČEKIVALI SMO DA ĆE POGREŠKE BITI RANIJE OTKLONJENE
KUKAVICA UPOZORIO OBULJEN KORŽINEK: PLJUNULI STE NA RAD FRANJE TUĐMANA, PREISPITAJTE SVOJ MANDAT I RAD!”
Zato kao zadnji prilog dajem i tekst dvojice doktora znanosti Koića i Banića:
KOIĆ I BANIĆ O OSTAVCI RAVNATELJA JASENOVCA: JEDAN MANJE, KAMO DALJE?
https://narod.hr/hrvatska/koic-i-banic-o-ostavci-ravnatelja-jasenovca-jedan-manje-kamo-dalje
Josip Pečarić
PRILOZI
LIJEVOM NAŠOM
LIPANJ 1941. I LIPANJ 2024.: TREBALO JE SEDAMDESET GODINA DA SE RASKRINKA JEDNA POVIJESNA LAŽ
U ljevičarskom ‘Telegramu’ Šesta lička ‘prosto ne može da veruje’. Javljaju telegramom da su pred par dana ‘avijuni’ preletjeli preko Zagreba, i to ‘usred dana’.
03.06.2024.
Nečuveni bezobrazluk! Umjesto da svoj ‘militarizam’ pokazuju usred noći, HDZ-ovci probijaju zvuk usred bijela dana. I dok se pošten svijet odmara od preleta Rafala, oporba još uvijek planira kako skinuti s trona Turudića te kako što brže ‘ubaciti’ u EU Srbiju, BiH i Crnu Goru.
Već bi oni smislili kako sve to izvesti, da militaristi ne koriste Rafale kako bi ih dekoncentrirali. Sanja Modrić i ostalo društvance iz Šeste ličke ima pregršt konstruktivnih stvari za napraviti, ali ne uspijevaju, jer čim prelete ‘avijuni’ odmah pomisle na tragično ‘bombardovanje Beograda’ u kojem je poginuo jedan lik, ‘srpski narodni heroj’ koji je baš u vrijeme ‘bombardovanja’ išao kupiti ‘Večernje Novosti’.
Lik očito nije imao sreće, za razliku od onih muževa koji odu navečer kupiti novine i sretno se vrate u brak za pet do deset godina. Da biste svaku večer spavali s drugom ženom, morate se prvo razvesti od prve… Ima toliko stvari od ‘općeg dobra’ za naše narode i narodnosti, ali oporba stalno leleće o tim ‘avijunima’. Recimo, nek’ se malo ugledaju u našeg zagrebačkog Gradonačelnika kojem na srcu osobito leži demografska obnova. Svjestan je čovjek da ako se na planu demografije stvari brzo ne promijene, uskoro nas neće biti, odnosno bit će nas, ali pod drugim imenima. Da se to ne bi dogodilo, Tomica nas je do sada, k’o koka jaja, grijao skupim gradskim plinom iz Gradske plinare Zagreb-
Opskrba. Kad je to skužio Međimurac Nenad Hranilović, ubacio je svoju tvrtku Međimurje plin na natječaj i zapaprio Tomaševiću više negoli se papri slavonski čobanac.
Tomica se sad još koprca lavovski se boreći za svoj kadrovski uradak – direktora Zagrebačke plinare, ali HERA je koncesiju ipak dodijelila Međimurcima. Tako će nas Zagrebčance od jeseni grijati međimurski plin po nešto nižoj cijeni od zagrebačkog. Dobro, nećemo nastradati od međimurskog plina, ali hoćemo od Možemo! Sjetih se Marcela Holjevca i njegove poruke: “Milane vrati se, sve ti je oprošteno”. Neki su još uvijek naivci pa su postavili zastave ‘Hoda za život’ po Zagrebu, ali je naš ljevičarski gradonačelnik Tomica odmah skužio da je to desničarska podvala i ‘napoleonskim’ potezom zabranio takvo ‘naružnjavanje’ grada te izvjesio LGBTQ+ zastave. LGBTQ+ populacija je postala osmo svjetsko čudo. Bože ‘prosti, uopće se ne razmnožavaju, a iz dana u dan ima ih sve više.
Međimurski plin, divlje svinje i nepokošena trava
U subotu je Zagrebom prošetala s Gradonačelnikom pod rukicu rulja svakakvih tipova i tipusica, pa tko voli nek’ izvoli. Nemam ništa protiv svih tih LGBTQ+ i kako se već svi ne zovu, ali zašto tu svoju seksualnu i drugu ‘specifičnost’ ne ostvaruju kod kuće i između sebe, a ne da jurcaju gradom i galame na sva zvona. Brzina svjetlosti možda i nije konstantna, ali sporost javnog prijevoza u Zagrebu jest. U prošloj sam kolumni već spomenuo kako je zlobni Davor Ivanković u Večernjim novostima, pardon, u Večernjaku postavio pitanje: “Zašto će oporba prije dobiti sedmicu na Lotu nego pobijediti na izborima?” Nažalost, to se ne odnosi na Zagreb. Oporba u liku Možemo! je pred tri godine pomela naš uspavani purgeraj.
Osim grandioznih projekata o kojima snatri Tomašević na raznim presicama, ove je godine Zagreb za rođendan dobio međimurski plin, divlje svinje, nepokošenu travu, prekrcane kontejnere smeća tako da penzići ne moraju kopati po kontejnerima – sad im je sve na dohvat ruke, na podu. Prodali su nam muda pod bubrege pa sad moramo na dijalizu…Da bi pomogli Makedoncima smiriti albanski bunt, Srbi im šalju tenkove
kojima su do sada gazili Albance po Kosovu, uz poruku ‘Gazi dalje’. Nezgoda je što su tu poruku čuli i Izraelci u Gazi….
Napokon je počelo. Ravnatelj Javne ustanove spomen područja Jasenovac podnio je ostavku nakon što je na mrežnim stranicama te ustanove otkrivena prijesna laž o sastanku Trećeg Reicha i NDH u lipnju 1941.g u Zagrebu kad je navodno bilo odlučeno o masovnom protjerivanju i ubijanju Srba. Zanimljivo, lipanj 1941.g. i lipanj 2024.g. Trebalo je očito sedamdeset godina da bi se raskrinkala jedna povijesna laž. A to je samo jedna od tisuću. Ovo je uspjelo zahvaljujući mrežnoj stranici CroFacta. Ima li na mrežnoj stranici JU SP Jasenovac ikakve istine? Od 750.000 tisuća ubijenih do 83.000. Laž od samog početka…
FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić
Lovac na genocide nije znao da su karijerne mogućnosti ograničene
Kaže Ivo Pejaković, ravnatelj Jasenovca, sada u ostavci: “Moj je stav da se dogodio genocid nad Srbima ako pratimo ideologiju ustaškog pokreta i prije 1941.g…” Dirljivo je kako neki nađu ulaz i u bezizlaznoj situaciji! Hrvatski tjednik proglasio je našeg Ivu ‘fah idiotom tjedna’. Zašto tjedna? Nagradno pitanje: zašto je naš Ivo postavljen za ravnatelja Jasenovca? Naš lovac na genocide Ivo Pejaković srećom nije znao da su karijerne mogućnosti uvijek ograničene osobnim (ne)mogućnostima. Možda da mu se pokloni knjiga Stjepana Loze ‘Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima’. Kad su ga uzeli na metu, ispalo je da je nosio štafetu…
U domovini ‘status quo (vadis)’. Peđa Grbin i dalje vreba trenutak da smjeni Ivana Turudića. Roko Šikić je nestrpljiv: “Majko Božja od Kamenitih vrata, vrati Zagreb u ruke Hrvata!” Roko Šikić je prevoditelj i dobro kuži stvari. Na parlamentarnim izborima 17. travnja o. g. jugovići su, ne-akademski rečeno, ‘popušili’. To su SDP, Možemo!, IDS, Beljakov HSS, Dalijina strančica bez imena i prezimena, nepostojeća stranka koju vodi Anka Mrak i ostala bratja. Tako bar misli Josip Milić. Po njemu je pred njima novih četiri godine grobne tišine pa ih se ni za što neće pitati. Zajednički nazivnik cijele te družine je da preziru Tuđmana, a vole Tita. Stalno kukuriču o nedovoljnim socijalnim pravima, a sami su sebi osigurali za nerad iznadprosječne plaće u Saboru.
Jedna gramatička pitalica. Koja je razlika između ć i č? Odgovor je – velika! Nekada su radnici dobivali plaću, a danas plaču….
Već godinama nakon 2000. g. jugo-nostalgičari drmaju Hrvatskom k’o majmuni na drvetu bananama. Jel’ im postalo jasno da im se približava kraj? Valjda će ih prirodni zakon starenja i smrti napokon istrijebiti. Međutim, ne treba se previše veseliti, jer oni uspješno u svom duhu odgajaju naše mlade generacije. Recimo, zagrebački moderni partizan Hrvoje Klasić, strpljiv k’o nosorog i bliski rođak rigidnog Mike Špiljka, piše i snima boreći se tobože protiv ‘desničarske revizije povijesti’. Pita se naš Hrvojica trepteći od ponosa: “Može li netko navesti bilo koju ustašku bitku ili pobjedu nad partizanima osim kao pomoćna vojna snaga Nijemcima? Na Kozari, Neretvi, Sutjesci…?”. Hrvojici je vjerojatno Mika Špiljak ispričao o ‘velikim pobjedama’ njegovih u bitkama na Kozari, Neretvi i Sutjesci, ali mu je zaboravio reći kako se zapravo radilo o velikoj bježaniji da bi se navodno spasili ranjenici. Jedina prava vojnička pobjeda partizana u ratu bila je “bitka” za Zagreb, kad su se partizani i četnici zajednički ušuljali u prazan grad. Tada je počelo veliko slavlje i klanje…
FOTO: HINA/Nikola Blažeković
Ljubimac Šeste ličke i Jutarnjeg, pomalo je sjetan
Hrvojica, ljubimac Šeste ličke i Jutarnjeg, na kraju je pomalo sjetan pa kaže: “Ima jedan porazan podatak da je u posljednjih trideset godina u Hrvatskoj tek jedan doktorat napravljen na temu antifašističkog otpora. ‘Otpor’ znači čekanje da saveznici odrade posao pa da partizani iza njih ‘oslobađaju’ u pravilu prazne gradove. Bitka za Odžak, o kojoj sam više puta pisao, trajala je, nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata, do 26. svibnja 1945. godine pa evo teme za ‘kolektivni’ doktorat Klasića, Jakovine i Markovine o herojskom otporu branitelja Odžaka nasuprot deset puta nadmoćnijim partizanima. Branitelj Petar Rajkovačić je (po usmenoj predaji) poručio Paveliću ako se ne osjeća siguran u Zagrebu “neka samo dođe u Odžak”.
Dakle, omjer ovih o kojima nitko već trideset godina ne piše doktorate i branitelja Odžaka bio je 11 prema 1. A marketinškom agentu Klasića i ostalih ‘istoričara’, drugu Vladi Vurušiću, preporuka: na Filozofskom faksu u Zagrebu organizirati tribinu ‘Sve partizanske bježanije u Drugom svjetskom ratu’. Nakon toga može uslijediti podjela doktorata, makar i na benzinskoj pumpi u Mostaru. Mnogi tvorci gospodarskih čuda kasnije su se sami sebi čudili. Hajmo sad malo cmizdriti, naricati i kmečati. U Slavonskom Brodu je otvoren novi Srpski kulturni centar, a kino i Hrvatski dom su i dalje oronuli i zapušteni. Zatvoreni i izvan funkcije. Ovo je na čast novom modernom ‘suverenizmu’.
Srpska nacionalna manjina je već odavno, još zahvaljujući Tuđmanu, prestala biti ozbiljan međunacionalni problem u hrvatskoj državi. Većinom su integrirani građani RH, a imaju i zajamčena sva manjinska prava. Oko navodnog ”srpskog pitanja” vatru stalno pale samo petokolonaši, orjunaši, jugo-nostalgičari i Šesta lička duboko galvanizirani u ljevičarskim medijima. Zašto sam spomenuo Slavonski Brod. Zato jer je baš tamo u Domovinskom ratu poginulo najviše djece u jednom danu. Brod je zaslužio da se današnjim mladim generacijama omogući što bolji život, zabava i znanje o svemu što se u ratu događalo. Međutim, današnji mladi u Brodu mogu posjetiti jedino ‘Srpski i kulturni centar’ kako bi doznali ‘pravu’ istinu o Domovinskom ratu. E, baš smo bijedni…
FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić
Možda mu se vojska zamjerila…
Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja vratili su se u RH mnogi koji su tvrdili da su u vojsci Republike Srpske služili civilni vojni rok. To su valjda bili oni koji su rokali po civilima. Kažu da je Plenković ‘zaobišao’ vojsku. Milanović i Josipović ‘služili su narodu’ u Titovoj gardi. Kažu s ponosom! Zna li itko gdje je vojsku služio Stipe Mesić? Možda i on u gardi? Ne vjerujem. Prije bi u gardu pozvali Kolindu. Možda mu se vojska zamjerila, pa je zato kao vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske u dva predsjednička mandata jednim potezom pera umirovio naše pobjedničke ratne zapovjednike. Apstraktno uzevši, što bi se dogodilo da je ‘naš’ đ Stipe postao glavni zapovjednik Hrvatske vojske prije 5. kolovoza ljeta Gospodnjeg 1995? Bili uopće bilo Oluje i Bljeska, oslobođenja hrvatskih okupiranih područja ili bi Stipe već tada smijenio većinu ratnih generala da se ne upliću?
Sandra i Dalija su sablažnjene: Naljutila ih je izjava koju se netko napokon usudio javno izreći
Nedavno sam negdje pročitao ‘mudru’ Stipinu izjavu kako se u Hrvatskoj naslućuje ‘fašizacija ili ustašizacija’. Stipe je očito na istoj valnoj dužini kao i Ivo Pejaković, ravnatelj Jasenovca u ostavci. Ili obratno. Tko će ga znati… Stipe Mesić se navodno uzbudio na samu pomisao da se “Hrvatskom slovu” dodjeli neka lova. Glavni argument Stipi bila je tvrdnja da se u tom listu objavljuju notorne laži. Kako bi tek škrgutao zubima kad bi “Hrvatsko slovo” počeo objavljivati samo notorne istine…
LAVINA KOMENTARA
HRVATI BURNO REAGIRALI NA TVRDNJU ZVONIMIRA HODAKA: ‘ISTINA JE U PRIČAMA STIPE MESIĆA’
Odvjetnik i kolumnist portala Direktno Zvonimir Hodak u svojoj najnovijoj kolumni osvrnuo se na komunistički režim i logor Jasenovac koji je i dalje goruća tema u Hrvatskoj.
04.06.2024.
Foto: HINA/Lana Slivar Dominić
Njegov tekst ponovno je izazvao lavinu reakcija čitatelja koji imaju svoje mišljenje o temi. “Istina je u pričama Stipe Mesića koji je tvrdio da je u ratu skidao vrijedne stvari s ubijenih Ustaša i Domobrana, zlatninu, satove i prevrtao im džepove vadeći novac, partizane nije džepario, jer nisu imali ništa vrijednog kod sebe”, jedan je komentar.
Drugi podsjeća na jedan zločin o kojem se ne priča dovoljno. “Najviše me žalosti činjenica o ubijenoj djeci u Slavonskom Brodu te da se niti njima, a niti ostalih preko 400 djece ubijenih u velikosrpskoj agresiji pod četničkim i partizanskim obilježjima ne poklanja dužan pijetet i spomen”, smatra jedan čitatelj.
“Ako vlast želi skinuti batinu s nas koji smo rođeni poslije Drugog svjetskog rata, s naše djece, unuka i unučica i njihove djece onda mora nastaviti istraživanje koliko je žrtava i čijih u Jasenovcu”, zanima trećega.
FOTO: HINA/Nikola Blažeković
Pohvale čitatelja
Hodakove kolumne iz tjedna u tjedan oduševljavaju čitatelje pa ne čude pohvale koje stalno prima od njih. “Svaka čast gospodinu Hodaku na ovoj maloj povijesnoj lekciji, koju vjerujem puno njih nije znalo. Samo tako nastavite i tucite iz svih pera po ovim ‘yugovičima’ i po Šestoj Ličkoj”, poručio mu je jedan čitatelj.
Lipanj 1941. i lipanj 2024.: Trebalo je sedamdeset godina da se raskrinka jedna povijesna laž
Ipak, bilo je i kritika. “Hodaku su opet svi krivi osim HDZ-a naravno. Autoru članka ne smeta činjenica da je ta stranka na vlasti 30 godina, a ništa nisu poduzeli glede skidanja ljage s Hrvata kao ‘genocidnog naroda’. Štoviše, još se i klanjaju četničkim mitovima odnosno ‘stratištima'”, napisao je jedan čitatelj. Ostale komentare pročitajte OVDJE.
OBULJEN KORŽINEK O JASENOVCU: OČEKIVALI SMO DA ĆE POGREŠKE BITI RANIJE OTKLONJENE
- lipnja 2024.
Izvor: Fah Montaža: Narod.hr
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek izjavila je u ponedjeljak da ministarstvo podupire rad JUSP-a Jasenovac, a Upravno vijeće održat će u utorak sjednicu na kojoj će se definirati koraci za otklanjanje uočenih faktografskih netočnosti u sadržaju mrežnih stranica.
“U dogovoru s Upravnim vijećem JUSP-a Jasenovac, čiji dosadašnji rad ministarstvo cijeni i podupire, za sutra je sazvana sjednica Upravnog vijeća na kojoj će se definirati daljnji koraci za uredno funkcioniranje ustanove, ali i za otklanjanje uočenih faktografskih netočnosti u sadržaju mrežnih stranica te provesti sve zakonom propisane mjere za usklađivanje administrativnog okvira rada ustanove”, rekla je Hini ministrica Obuljen Koržinek.
>Banić i Koić za Narod.hr: Ravnatelj JUSP Jasenovac je došao s politikom i s njom i odlazi
Ispraviti faktografske netočnosti s mrežnih stranica JUSP-a Jasenovac
Ravnatelj Spomen područja Jasenovac Ivo Pejaković krajem svibnja podnio je ostavku, nakon što je na mrežnim stranicama CroFacta objavljen članak povjesničara Vladimira Geigera pod naslovom “Jesu li utemeljene tvrdnje na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac o sastanku predstavnika Njemačkoga Reicha i Nezavisne Države Hrvatske 4. lipnja 1941?”.
Geigerov članak opovrgava navode s mrežnih stranica JUSP-a Jasenovac da je na sastanku između Adolfa Hitlera i Ante Pavelića korišten pojam “konačno rješenje”.
“Napominjemo da su faktografske netočnosti u sadržajima koji se iznose na mrežnim stranicama ustanove uočene i prije objave članka Vladimira Geigera te da je ravnatelj u ostavci o njima bio obaviješten. Složio se da je nužno ispraviti pojedine dijelove te smo očekivali da će pogreške biti već ranije otklonjene”, navodi ministrica.
Obuljen Koržinek ističe da je, zajedno s kolegama iz ministarstva, od prvog dana u izravnom kontaktu s ravnateljem u ostavci i drugim zaposlenicima JUSP-a Jasenovac, kako bi se osigurali uvjeti za nesmetani nastavak rada ustanove, do imenovanja v.d. ravnatelja i raspisivanja natječaja za novog ravnatelja, prenosi Tportal.
“Namjera nam je, u suradnji s Upravnim vijećem te ključnim institucijama, znanstvenicima i stručnjacima s relevantnom bio-bibliografijom koji se bave povijesnim istraživanjem razdoblja Drugoga svjetskog rata, pokrenuti temeljite historiografske analize i recenzije svih sadržaja na mrežnim stranicama ustanove, kako bi informacije koje se predstavljaju javnosti bile točne, vjerodostojne i temeljene na relevantnim primarnim izvorima i arhivskom gradivu”, kazala je.
Pritom je naglasila da treba razlikovati pojmove “revizija” i “revizionizam” jer se radi o dijametralno suprotnim pojmovima.
Protiv svakog pokušaja povijesnog revizionizma
“Na znanstvenicima je da recenziraju mrežne stranice JUSP-a Jasenovac što nikako ne uključuje promjenu narativa o logoru Jasenovac, niti redizajniranje povijesti, kako bi neki pojedinci htjeli iskrivljeno prikazati. Tko god novonastalu situaciju nastoji iskoristiti za stjecanje nezasluženih političkih koristi i poticanje podjela, ustanovi ne želi dobro, a njezinom komemorativnom i edukativnom djelovanju nanosi nepopravljivu štetu”, poručila je.
Ministarstvo kulture i ubuduće će se oštro suprotstavljati svakom pokušaju povijesnog revizionizma u odnosu na zločine koje su počinili NDH i ustaški režim, ističe Obuljen Koržinek, bilo da se radi o radikalnom preuveličavanju ili umanjivanju procijenjenog broja žrtava logora Jasenovac.
“Naglasak stavljamo na financiranje muzejske djelatnosti ustanove i ono što je najvažnije, na organizaciju posjeta škola Spomen području Jasenovac, kako bismo njegovali kulturu sjećanja i prenosili mladim generacijama znanja o Holokaustu nad Židovima, Samudaripenu i stradavanju Roma te masovnim zločinima nad Srbima, ali i pripadnicima hrvatskog i drugih naroda koji su se suprotstavljali ustaškom režimu”, rekla je.
Također je najavila realizaciju stalnog postava Hrvatskog povijesnog muzeja, u bivšoj zgradi Državnog hidrometeorološkog zavoda, koji će prezentacijom obuhvatiti sva razdoblja hrvatske novije povijesti.
>Policija upala u Ministarstvo kulture, HAZU i HŽ
OŠTRE RIJEČI
KUKAVICA UPOZORIO OBULJEN KORŽINEK: PLJUNULI STE NA RAD FRANJE TUĐMANA, PREISPITAJTE SVOJ MANDAT I RAD!”
4 LIPNJA, 2024
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Nakon današnje izjave ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek o “reviziji i revizionizmu” u radu JUSP Jasenovac vrijeme je da se napravi i revizija rada ovog ministarstva i ministrice. Naime, uvažena ministrica je, reagirajući na skandalozne propuste u radu ove javne ustanove vezane za interpretaciju povijesti po mjeri Vučićeva režima, izjavila kako “ministarstvo cijeni i podupire” rad Upravnog vijeća JUSP—a Jasenovac! – započeo je svoje priopćenje Ivica Kukavica iz DP-a.
– Već ovdje imamo ogroman problem i propust. Kako je moguće da resorno ministarstvo podupire rad upravnog vijeća koje nije u stanju kontrolirati osnovne informacije koje ustanova kojom upravljaju objavljuje? Je li riječ o namjernom propustu ili naputku upravnog vijeća usmjerenom prema revizionizmu prema naputku Beograda? Što je radila Uprava za arhive, knjižnice i muzeje u Ministarstvu kulture i medija koja je formalno nadležna Upravnom vijeću JUSP Jasenovac i ravnatelju? Zar je doista bio potreban članak jednog povjesničara koji nema nikakvog doticaja sa radom JUSP Jasenovac da bi se ispravile skandalozne tvrdnje “o konačnom rješenju”?
Tema Jasenovca je teška i bolna za hrvatski narod. Ministrica bi trebala znati kako je jugoslavenski i velikosprski režim koristeći se tezama o genocidnim Hrvatima i 700 tisuća stradalih u Jasenovcu desetljećima Hrvate držao u pokornosti negirajući im, kao genocidnom narodu, pravo na državu. Prvi se tom narativu suprotstavio Franjo Tuđman dokazujući znanstvenim metodama kako je brojka o 700 tisuća stradalih u Jasenovcu mit.
Stoga, gospođo ministrice, vaša tvrdnja ” kako će te se i u buduće oštro suprotstavljati svakom pokušaju povijesnog revizionizma u odnosu na zločine koje je počinila NDH i ustaški režim, bilo da se radi o radikalnom preuveličavanju ili umanjivanju procijenjenog broja žrtava logora Jasenovac” zaslužuje reakciju kompletne znanstvene zajednice u RH.
Jeste li vi to ministrice upravo iz rasprave o Jasenovcu isključili znanost? Koje i čije su to procjene o broju žrtava relevantne? Ne postoje gospođo ministrice preuveličane i umanjene žrtve Jasenovca. Postoji samo ono što se znanstveno može dokazati i potkrijepiti dokazima. Hrvatska je prije 34 godine zauvijek rekla NE interpretaciji povijesti dogovorenoj u komitetskim kancelarijama. Još ranije takvoj povijesti je NE rekao Franjo Tuđman znanstveno osporavajući velikosrpske mitove vezane uz Jasenovac. Gospođo ministrice vi ste svojim posljednjim izjavama pljunuli na rad Franje Tuđmana stoga bi vam dobronamjerno savjetovao da preispitate vlastiti rad i postupke svog ministarstva.
KOIĆ I BANIĆ O OSTAVCI RAVNATELJA JASENOVCA: JEDAN MANJE, KAMO DALJE?
- KOIĆ / NIKOLA BANIĆ
–
- lipnja 2024.
Foto: FaH
Mediji su u utorak 21. svibnja objavili da je izvjesni Ivo Pejaković, ravnatelj Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac dao ostavku. Na nekim hrvatskim državotvornim portalima to je pozdravljeno kao pozitivan korak i početak novog načina rada te ustanove na hrvatskom državnom proračunu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pozitivna očekivanja od ovog čina su vjerojatno pretjerana jer sve oko Jasenovca je politika, pišu M. Koić i Nikola Banić za Hrvatski tjednik.
Pijun
Navodno je inicijalni događaj za smjenu bio jedan factchekerski tekst o netočnostima, odnosno lažnim podatcima na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac. Međutim, bar dio tih „netočnosti“ se nalazio na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac i prije dolaska Pejakovića pa se on mogao uspješno braniti da je to naslijedio.
>Banić i Koić za Narod.hr: Ravnatelj JUSP Jasenovac je došao s politikom i s njom i odlazi
To ukazuje na potpuno druge razloge njegove ostavke. Na popisu JUSP-a Jasenovac se nalaze desetci tisuća lažnih i problematičnih žrtava zbog čega je Pejaković već odavno morao otići. U usporedbi s tim sve ostale netočnosti na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac se čine manje bitnima. Ovako se stječe dojam o žrtvovanju pijuna za spas partije. Samo još ne znamo točno koje.
Politika
Od ponovnog stjecanja samostalnosti u Hrvatskoj je objavljeno dvadesetak knjiga i na stotine tekstova koji do temelja ruše jasenovački mit pa to nije izazvalo ovakvu reakciju.
Razložno je pretpostaviti da se ovog puta radi o nečijem političkom interesu. S obzirom na neke usporedne političke događaje možemo pretpostaviti da se radi o reakciji na histeričnu akciju Srbije zbog glasovanja u Ujedinjenim narodima o proglašenju masakra u Srebrenici genocidom.
Srbi su angažirali svoj proxy, odnosno vlast u Crnoj Gori koja ima namjeru izglasovati izjavu da su Hrvati u Jasenovcu počinili genocid nad Srbima. Namjera je ovim političkim trikom privremeno prebaciti pažnju na Hrvatsku, dežurnog krivca u „regijonu“ bar dok ne prođe glasovanje u Ujedinjenim narodima.
Proglašenje Srebrenice genocidom ne bi na Srbiju imalo samo političke, već možda u nekom slučaju i financijske posljedice plaćanja ratne štete. To bi posljedično moglo potaknuti i druge da od „komšija“ zatraže plaćanje grijeha iz prošlosti.
Taktika
Dosadašnji ravnatelj Pejaković je glede Jasenovca uglavnom nebitan. Vjerojatno mu je glavna kvalifikacija za to radno mjesto bila da je prema partijskom novogovoru „pošteni“ Hrvat. Danas bi političari izraz „pošteni“ zamijenili s „inkluzivni“. Slijepo je slijedio zadane smjernice.
Od dvoje glavnih kreatora popisa JUSP-a Jasenovac Jelka Smreka je pokojna pa je preostao Đorđe Mihovilović koji se i nadalje bavi jasenovačkim popisom. Popis prepun netočnosti, odnosno lažnih žrtava do sada je mijenjan samo iz dva razloga.
Prvi razlog je agenda koja se provodi, a to je povećanje broja žrtava bez obzira na uvjerljivost izvornih podataka.
Drugi razlog su argumenti odnosno znanstveni dokazi upornih i marljivih istraživača zbog kojih su djelatnici JUSP-a Jasenovac zaduženi za promjenu podataka na „Poimeničnom popisu žrtava KL Jasenovac 1941.-1945.“ ponekad bili prisiljeni maknuti neke od preočitih lažnih žrtava s popisa.
Pri tome nisu bili vođeni argumentacijom neoborivih znanstvenih dokaza, već se radilo o čistom taktiziranju odnosno o kontroli političke štete.
Laži
Poznat je slučaj Stanka Nicka jednog od oko 20 tisuća jasenovačkih dječjiih žrtava s popisa JUSP-a Jasenovac. Nick je nakon raspada Jugoslavije bio u hrvatskoj diplomatskoj službi, a sadašnji predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković bio mu je na sprovodu 2010. godine.
Taj slučaj je za JUSP Jasenovac bio politički izuzetno neugodan pa je Nick naposljetku maknut s popisa. Sličan je slučaj sa splitskom slikaricom Tinom Morpurgo. I ona je nakon tekstova koji se bave njezinom sudbinom u ratu maknuta s mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac.
>Miki Bratanić: Proboj istine iz logora Jasenovac
Međutim, to su sve potezi za domaću javnost. Naime, 2017. godine JUSP Jasenovac je poslao podatke u Američki muzej holokausta pa su sve te laži ostale nepromijenjene za međunarodnu javnost. Zbog takvih slučajeva nije bilo ostavki.
Očekivanja
Prema dosadašnjem iskustvu i odnosu političkih snaga ne treba previše očekivati od jedne ostavke. Uostalom, sve će se vjerojatno ubrzo razjasniti. Ako neće doći do suštinskih promjena u JUSP-u Jasenovac, a to uključuje promjenu načina rada i kadrovske promjene, to znači da se radi samo o kozmetici.
Prvi znak bi mogla biti daljnja sudbina dosadašnjeg ravnatelja. Ako bude nagrađen nekom lukrativnom sinekurom, sve će biti jasnije, a događaji u JUSP-u Jasenovac će se odvijati u skladu s globalističkim ciklusom života.
Naizgled se postupno kreće prema rješenju pa se sve prividno vraća na početak, a stvarno je još i gore! Stvori kaos, osnuj povjerenstvo, ponudi rješenje, glumi rješavanje problema i tako se sve vrti kao smrtonosni vir. A zemaljski dani teku. Radujte se narodi!
Budućnost
Na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac nema vijesti o ostavci ravnatelja dane 21. svibnja 2024. godine. Ali je za pokazivanje budućeg smjera djelovanja ove institucije na hrvatskom državnom proračunu znakovita vijest objavljena dan kasnije 22. svibnja pod naslovom Poziv za prijave: „Jasenovac Researchers Workshop“.
>Šarić: Ostavka ravnatelja otvara pitanje – smije li se uopće istraživati Jasenovac?
Poziv je upućen „doktorskim kandidatima, istraživačima i akademicima koji se bave poučavanjem Holokausta, poviješću koncentracijskog logora Jasenovac“.
U istoj vijesti se navodi citirano s pravopisnim greškama „Spomen područje Jasenovac (…) brine se o spomenicima i masovnim grobnicama te poučava mlade ljude o povijesti logora i poštovanju različitosti.“
Kako se brinu i poučavaju može se vidjeti iz netočnih podataka na njihovim mrežnim stranicama zbog kojih trenutno nemaju ravnatelja. U svojem budućem „dejstvovanju“ glede „Jasenovac Researchers Workshop“ JUSP Jasenovac je našao njemačkog sponzora iz organizacije Stiftung Erinnerung, Verantwortung und Zukunft (EVZ). Pokušavaju li to neki njemački politički krugovi nečistu savjest nasljeđenu od predaka prebaciti na druge u ovom slučaju Hrvate?
https://narod.hr/hrvatska/koic-i-banic-o-ostavci-ravnatelja-jasenovca-jedan-manje-kamo-dalje
| OdgovorProslijedi |
Leave a Comment