U prvom dijelu ovog teksta dao sam cijelu kolumnu Žarka Ivkovića NI CRNO NI BIJELO iz Večernjeg lista, , 3. lipnja 2024., str. 8:
JE LI REVIZIONIST I POLJSKI POVJESNIČAR KOJI JE ISPRAVIO BROJ ŽRTAVA AUSCHWITZA?
https://bezcenzure.hr/vlad/znanstveni-revizionisti-i-politicki-aktivisti/
Zašto?
Pa Ivković počinje svoj tekst navodeći izuzetno važan DOKAZ da su politički aktivisti zlonamjerni i koriste laži da bi ‘dokazali’ genocidnost hrvatskog naroda:
Ne stišavaju se reakcije na ostavku ravnatelja Spomen-područja Jasenovac Ive Pejakovića, koju je izazvala objava članka povjesničara Vladimira Geigera u sklopu projekta CroFacta. Pejaković je odstupio nakon Geigerova upozorenja da su na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac objavljene netočne tvrdnje o sastanku predstavnika Trećeg Reicha i NDH održanom u Zagrebu 4. lipnja 1941., među kojima je i zlokobna sintagma “konačno rješenje srpskog pitanja” koja sugerira zločin genocida.(…)
Naime, povijest nas uči da su nacisti “konačno rješenje židovskog pitanja” dogovorili na konferenciji u Wanseeu 20. siječnja 1942., dakle šest mjeseci nakon spomenutog sastanka u Zagrebu, pa ispada da JUSP Jasenovac revidira svjetsku povijest!?
Svi dokazi koje su objavljivali znanstveni revizionisti zahtijevaju dodatna istraživanja jer se odnose na ogromne laži političkih aktivista i JUSP-Jasenovca u popisu žrtava, ali ovaj Geigerov je konačna istina koju nitko ne može oboriti.
Međutim to nije prvi takav slučaj tj. već sam pisao o sličnom pokušaju revidiranja svjetske povijesti.Vjerovali ili ne – mislim na Predsjednika RH, ali iz vremena kada je bio Predsjednik Vlade RH. Naime u mojoj knjizi HRVATSKI GENOCID: NAPRAVILI ZEČEVE OD SRBA, ZAGREB, 2014. postoji niz tekstova s istim podrugljivim nazivom:
MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA
AKADEMIKA? (I.)……………………….. 98
PRILOG:
NIKOME NIJE BITNA ISTINA, NEGO INTERESI MOĆNIKA 105
MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA
AKADEMIKA? (II.)…………………….. 114
MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA AKADEMIKA? (III.): PISMO IZRAELSKOG VELEPOSLANIKA. 121
MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA
AKADEMIKA? (IV.): A MINISTAR JOVANOVIĆ? 128
MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA
AKADEMIKA? (V.)…………………….. 135
PRILOG: NITKO NAM NE ĆE POMOĆI! 142
U prvom tekstu samo najavljujem zašto Milanović treba biti akademik:
To je najbolje uočio predsjednik Vlade Milanović, pa bez obzira što je njegov savjetnik za ta pitanja slavni hrvatski povjesničar Slavko Goldstein, moramo istaknuti samog Milanovića kao kandidata za našeg novog akademika. Poslije njegovog sjajnog govora u Saboru o holokaustu i sjajnoj spoznaji o tome kako su ustaše, tj. Hrvati prvi u povijesti Europe započeli masovne egzekucije nema nikakve dvojbe o tome da ga se treba promovirati u hrvatskog akademika.
O tome će više biti rečeno u nastavku ovog teksta. Takvo otkriće to doista zaslužuje, zar ne?
Mnogo više je dano u 2., 3. i 5. nastavku pa ih dajem u Prilozima.
Josip Pečarić
MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA AKADEMIKA? (II.)
Nema dvojbe kako je Milanovićeva kritika Crkve u Hrvata potpuno ispravna. Zar nisu svi biskupi trebali biti u Saboru u trenutcima kada predsjednik Vlade RH iznosi u javnost svoje veličanstveno otkriće o tome kako su ustaše, tj. Hrvati prvi u povijesti Europe započeli masovne egzekucije? Crkva u Hrvata pokušava opravdati izostanak biskupa održavanjem izvanrednog plenarnog zasjedanja HBK. Jasno je kako nema opravdanja za nenazočnost tomu veličanstvenom trenutku, ma koliko god neupućenima mogu izgledati inteligentnim tvrdnje koje su povodom toga imali razni kolumnisti po hrvatskim portalima (posebno bih izdvojio komentar Nenada Piskača na Portalu HKV-a).
Iako sam kao znanstvenik impresioniran veličanstvenim Milanovićevim otkrićem, kao akademik moram biti objektivan u odnosu na drugog kandidata. Prof. dr. sc. Ivo Goldstein napravio je nešto izuzetno, što vjerojatno nije niti će uspjeti bilo koji kandidat za izbor u nacionalnu akademiju. Ne samo da mu je pružena prigoda da sam sudjeluje u raspravi oko svog izbora, nego je on u svom obraćanju Akademiji koristio neistine. U pismu GOLDSTEINOVA PRIJEVARA, koje sam kasnije poslao kolegama u HAZU, izrazio sam žaljenje što mi Goldsteinov odgovor nije bio dostupan pa ih nisam mogao obavijestiti o toj sjajnoj sposobnosti kandidata. Evo dijelova toga pisma:
U Goldsteinovu pismu Razredu za društvene znanosti, koje je, nakon mog izlaganja, pročitano na Izbornoj skupštini prof. dr. sc. Ivo Goldstein tvrdi:
AKADEMIK PEČARIĆ TVRDI DA MIROSLAV BRANDT U MEMOARIMA ŽIVOT SA SUVREMENICIMA NAVODI “NEKA MOJA SLIČNA DOSTIGNUĆA”, ALI BRANDT MENE U TOJ KNJIZI UOPĆE NE SPOMINJE.
(..). Tko je, kako kaže Brandt, pripravan na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, a tko nije? (…) Dovoljno je pogledati tekst Osvrt na “povijesni osvrt” koji je napisao sam prof. dr. sc. Ivo Goldstein u Glasu Koncila br. 50 od 15. prosinca 2002. i usporediti s ovim što je pisao Razredu za društvene znanosti:
BUNJEVAC CITIRA I ONO ŠTO JE O MENI NAPISAO MIROSLAV BRANDT U SVOJOJ KNJIZI “ŽIVOT SA SUVREMENICIMA”. KAKO OČIGLEDNO BRANDTOVE MEMOARE NIJE VIDIO, NEGO SAMO PRENIO OD DRUGOG AUTORA (…), SAVJETUJEM BUNJEVCU DA IH PROČITA: U NJIMA JE BRANDT OBLATIO CIJELU HRVATSKU HISTORIOGRAFIJU (…) KAO DALEKO NAJMLAĐI, PONOSAN SAM DA SE NALAZIM U TAKVOM DRUŠTVU. BRANDTU, INAČE KONVERTITU TUĐMANOVSKOGA TIPA, ODGOVORIO JE (…)
Dakle, Goldsteina u toj knjizi prof. Brandt uopće ne spominje, ali je Goldstein ponosan što ga je prof. Brandt u toj istoj knjizi svrstao u takvo društvo. Je li tu netko lud, ili …
Nema dvojbe da već ova sposobnost kvalificira prof. Goldstein za članstvo u HAZU-u i uvjeren sam kako će se o tome voditi računa kod sljedećih izbora. Jedino ako akademici budu ljubomorni zato što nitko od njih nije dostigao tu razinu. Doista, kada je o njima riječ nikada ne možete znati, zar ne? Lijepo je što su to prepoznali u vlastima pa su ga nakon toga imenovali veleposlanikom u Francuskoj!
Zorana Milanovića za akademika
U govoru održanom prigodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust predsjednik Vlade Zoran Milanović je u Hrvatskom saboru ne samo dokazao genocidnost hrvatskog naroda, nego i mnogo više – rehabilitirao je mnoge pa i Hitlera i Staljina. On kaže (Hrsvijet, 27. 1. 2014.):
U Hrvatskoj su se te 1941. događale grozne stvari, ne samo prema Židovima nego i Srbima. Moramo se podsjetiti svaki puta da je Jugoslavija okupirana i da se raspala u travnju 1941., da je u tom trenutku rat trajao 1,5 godinu, i da je rat bio uglavnom u zapadnoj Europi i u Poljskoj i da nije bilo masovnih egzekucija ljudi po osnovi njihove boje kože, vjere ili porijekla. U godinu i sedam mjeseci rata toga do tada nije bilo. Bila su bombardiranja, bila je bitka za Britaniju, bilo je puno žrtava, ali ljudi nisu bili ubijani zbog toga što pripadaju drugoj zajednici. Da, generalni protektorat je u Poljskoj osnovao posebnu državu u kojoj je osnivao koncentracijske logore koji još nisu bili logori smrti i geta za Židove u kojima je bilo ubijenih, ali nije bilo sistematske eliminacije. Do tog trenutka jedino je Kristal nacht 1938. događaj u kojem je u jednom danu u jednoj Njemačkoj ubijeno preko 100 Židova. Do travnja 1941. u Europi što po Wermachtu, što po SS-u, što po talijanskim okupatorima nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato jer su bili drugačije vjere i porijekla. To se mijenja u travnju 1941. osnivanjem NDH ‒ kazao je Milanović, te dodao kako su u nekoliko tjedana, masovna ubojstva ljudi druge vjere i druge nacije. Prvo Srba, a odmah nakon toga i Židova.
Milanović doista sjajno “objašnjava” četnička ubojstva koja su počela i prije uspostave NDH (kod Bjelovara) o kojima piše dr. sc. Zdravko Dizdar (i ne samo on). Naime, dok je Goldstein to sjajno objasnio budućim ustaškim zločinima, Milanović je još bolji: jednostavno prelazi preko njih i uopće ih ne spominje. Jasno je da se samo za ubojstva Srba može tvrditi kako su plod hrvatske genocidnosti, tj. to su ubojstva zbog drugačije vjere i porijekla. Što se tiče spomenutih ubojstava koje su počinili Srbi jasno da se radi o pravu Srba da ubijaju Hrvate. To je tako dobro razumio drug Tito, pa je potpuno bez veze to što danas pišu razna piskarala u Hrvatskoj proglašavajući druga Tita jednim od 10 najvećih zločinaca u povijesti. Ma molim vas lijepo, pa ubijao je najviše Hrvate, i uopće nije važno je li to bilo za vrijeme ili poslije rata.
Bilo je za očekivati potpuno nerazumijevanje tako očitih stvari pa tako da će se potpuno pogrješno upozoravati kako je nakon uspostave NDH ‒ prije nego je pala ijedna srpska žrtva ‒ od strane srpskih pobunjenika i vojske Kraljevine Jugoslavije pobijeno više od 300 Hrvata (D. Dijanović, Skandalozna izjava predsjednika Hrvatske vlade kojom se demonizira hrvatski narod, Portal HKV-a)
Posebno treba čestitati Milanoviću na činjenici što je posebno naglasio da se sve to događalo prije napada na SSSR:
To se dogodilo nekoliko mjeseci prije napada na Sovjetski Savez, tek nakon tog trenutka, krajem lipnja 1941. godine u istočnoj Europi počinju masovna ubojstva, prije svega Židova. To još nije vrijeme koncentracijskih logora, to je masovnih ubojstava vatrenim oružjem za koji se vrlo brzo ustanovilo da ne zadovoljava visoke tehnološke potrebe egzekutora. Što je slijedilo nakon toga, to poznajemo. Protiv takve države, Hrvatske, tzv. NDH trebalo je ustati, i to je učinilo puno Hrvata, ne tisuću, nego deseci i stotine tisuće Hrvata. To nije slučajno, država koja se naziva nacionalnim imenom, protiv koje ustaju deseci, a kasnije i stotine tisuća Hrvata, s tom državom nešto nije u redu.
Tu je velika prednost Milanovića nad Goldsteinom u izboru za akademika. Naime, Goldsteinovi u knjizi Holokaust u Zagrebu posebno ističu napad na SSSR kao početak masovnijih hapšenja od strane vlasti (u specifičnoj psihozi neposredno nakon 22. lipnja, dana napada Njemačke i njezinih saveznika na SSSR; str. 255.). Milanović zna da netko može reći kako nešto nije u redu s onima koji počnu krvoproliće protiv vlastite države zbog spašavanja bratskog sovjetskog naroda. Zato on stavlja naglasak na zločine koji su do tada počinjeni. A sjajni povjesničari iz jugokomunističke paradigme već će (kao npr. u Jadovnom) dokazati masovnost tih zločina, zar ne?
Također je sjajno to što u HAZU-u sigurno ne znaju za knjigu akademika Dubravka Jelčića Sto krvavih godina u kojoj su opisani i poznati slučajevi kada su partizani, preobučeni u ustaše, vršili pokolje po srpskim selima i tako pridobivali Srbe za borbu protiv NDH.
Posebno treba ukazati na sljedeći dio Milanovićeva izlaganja njegovih znanstvenih otkrića, jer u njima pokazuje kako su se partizani, svjesni da su zločini u njemačkim konclogorima zapravo plod spomenutih ustaških zločina, svetili ustašama i zbog tih logora:
“Danas djeca i odrasli”, kazao je Milanović, “imaju izbora, no tada nije bilo izbora.”
Za one koji su nastradali u konclogorima, a možda željeli otići iz Njemačke, nije bilo izbora. Oni nisu mogli dobiti ni putovnicu, niti otići u Ameriku ili Englesku, oni su bili naprosto ubijeni kao statistička brojka. I od toga nažalost ni danas ni mi kao društvo ne možemo pobjeći, došao je komunizam, došla je osveta. Osveta naprosto moralno nije opravdana. Dogodila se osveta, a prije te osvete dogodilo se masovno ubojstvo zatvorenika koji su samo htjeli pobjeći na slobodu iz Jasenovca. Ni to ne opravdava osvetu koja se dogodila mjesec dana kasnije – rekao je Milanović aludirajući na Bleiburg.
Veoma je značajno što Milanović kao predsjednik Vlade zaobilazi sve druge zločine koje su napravili partizani. Žalosna je činjenica da danas uopće postoje povjesničari koji zastupaju hrvatsku paradigmu u povijesnoj znanosti pa o takvim zločinima uopće govore. Srećom, Partija je i u vrijeme Račana, a i danas, uspjela zaustaviti rad saborskih komisija o žrtvama rata i poraća, pa su takve devijacije svedene na najmanju moguću mjeru.
Naravno, odmah su se na raznim portalima javili još uvijek preživjeli pripadnici nepoštene inteligencije koji osuđuju sjajni Milanovićev govor koji ističe njegovu kandidaturu za HAZU. Takav je tekst Premijerov govor mržnje, Dnevno.hr, 28. 1. 2014. ili već spomenuti tekst s portala HKV-a.
Mnogi pokušavaju osporiti navode našeg sjajnog predsjednika Vlade navodeći nekakve zločine koji su učinjeni i prije ovih o kojima Predsjednik govori. Npr. Mile Prpa (Hrsvijet, 29. 1. 2014.):
Prisjetimo se samo pokolja Bura od strane Engleza u Južnoj Africi još sa samog početka dvadesetog stoljeća. Možemo se prisjetiti i prvog pokolja Hrvata (hrvatskih domobrana, ratnih zarobljenika) u Odesi 1916 od strane srpske vojske gdje ih je zaglavilo negdje do deset tisuća samo zato što su bili Hrvati. Sjetimo se pokolja tzv. kulaka u SSSR-a od strane Lenjina gdje ih je zaglavilo oko četiri milijuna, od čega se ni do dan danas ruska i ukrajnska i dr. poljoprivreda nije oporavila. Sjetimo se najvećeg genocida i holokausta u povijesti svijeta tzv. Gladomora gdje je Staljin glađu i sl. likvidirao negdje između šest i devet milijuna Ukrajinaca, a među njim i tri miliuna djece (vidjeti npr. Đ. Vidmarović: Gladomor u Ukrajini 1932. ‒ 1933. – prilog povijesti genocida, portal HKV-a, 2. 2. 2014., op. J.P.). Sjetimo se i Katynske šume s četrdesetak tisuća pobijenih poljskih časnika i visokih intelektualaca od strane Staljina. Možemo se sjetiti i masovnog progona židova u Njemačkoj pod nacistima prije 1941.g., i u Beogradu prije travanjskog rata u Kraljevini Jugoslaviji. Dalo bi se nabrojiti još mnogo toga…
Isto tako, mogli smo navesti i podatke koje daje Đuro Vidmarović u tekstu Ili premijer Milanović vrlo loše poznaje povijest ili je intrašovinist? Portal HKV-a, 30. 1. 2014.
Naravno, nitko ne osporava sve te podatke, ali sigurno se ne može reći, kao Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji (‘Biseri’ prvog ministra, Hrsvijet, 3. 2. 2014.):
Tvrdnja … kako su zločini NDH prvi masovni zločini u Europi predstavlja nevjerojatno previđanje cijele povijesti nacizma i staljinizma, opet na tragu stare sklonosti hrvatskih političkih štrebera da svoje karijere i “ugled u svijetu” grade denuncirajući vlastitu povijest i vlastiti narod.
Ili Hrvoje Hitrec (Portal HKV-a, 3. 2. 2014.):
Dan sjećanja na Holokaust
Nemam ništa protiv, štoviše, ali ne na način na koji je obilježen. Negirati holokaust može samo čovjek s dijagnozom. Samo takav može negirati i Bleiburg i Križne putove i Srebrenicu. A tko negira Srebrenicu? Pa Josipovićev ugledni Srbin Dejan Jović koji daje potporu negatoru Srebrenice Gibbsu. I onda se takav Josipović koji drži na krilu takvoga savjetnika, pojavljuje na Dan sjećanja u Hrvatskom saboru, zajedno s predsjednikom Vlade i predsjednikom Sabora, da bi Milanović hladno izjavio kako je holokaust počeo u Hrvatskoj i gotovo ponosno izjavio da smo po tome prvi u Europi.
Oni ljubitelji koji su pratili prijenos odmah su se počeli križati jer su čak i oni znali da Zoki govori bedastoće kao i obično, a ako i nisu znali za Katynsku šumu i četnička zlodjela u zapadnoj Slavoniji, osjećali su da tu nešto nije u redu. A da doista nije u redu objasnio je izraelski veleposlanik podsjećajući na progone i masovne logore i prije 1941., ali je rekao i još nešto što nitko nije komentirao jer možda nije shvatio – to jest da on, da predstavnici židovskoga naroda ne mogu u takvim prilikama biti publika.
Sve će Milanović i Josipović učiniti da govore protiv Hrvatske i hrvatskih interesa, u Zagrebu ili Tel Avivu, naći će zmije gdje ih nema, a uvijek će kao usput napasti u Katoličku crkvu koja je bila zastupljena na Dan sjećanja, ali i inače neinformirani Milanović nije o tome bio obaviješten, kako je dokazivao Leko. Znači, štetočina pušten u hrvatski politički i gospodarski život ne zna ništa ne samo o povijesti nego i o trenutnoj sadašnjosti kojoj je osobno nazočan. Slučajno, kao i uvijek.
Zapravo, navođenje takvih primjera samo pokazuje nerazu-mijevanje Milanovićeva otkrića. Milanović je pokazao da od genocidnosti hrvatskog naroda proizlaze svi zločini koji su na razini genocida, a svi drugi su samo izolirani slučajevi koji ne proizlaze iz genocidnosti tih naroda. Radi se o doista veličanstvenom otkriću pa nerazumijevanje nalazimo, kao što ćemo pokazati, kod veleposlanika Izraela, čije pismo je zapravo Hitrec i spomenuo u svom tekstu.
7Dnevno, 14. 02. 2014.
Dnevno.hr, 18. 02. 2014.
MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA AKADEMIKA? (III.): PISMO IZRAELSKOG VELEPOSLANIKA
Kao što smo pokazali u drugom dijelu ovog teksta, oni koji ne priznaju genocidnost hrvatskog naroda pokušavaju zlonamjernim interpretacijama umanjiti ili obezvrijediti veliko Milanovićevo otkriće i povezanost ustaških zločina s tom genocidnošću. Vjerojatno je bilo i dobronamjernih koji su samo pokazali nerazumijevanje, što je čest slučaj kada se radi o epohalnom otkriću. Pojedinci su očekivali da će nekakvo reagiranje stići i iz Poljskog veleposlanstva. Nije! Ali jest od izraelskog veleposlanika.
U reagiranju Đure Vidmarovića (Ili premijer Milanović vrlo loše poznaje povijest ili je intrašovinist?,Portal HKV-a), 30. 1. 2014. spominje i to veleposlanikovo pismo:
Na upit o tome novinara Jutarnjeg lista da se referira na govore hrvatskih čelnika, iz veleposlanstva države Izrael stigla je poruka u kojoj se de facto, doduše indirektno, baca sjena antisemitizma, čini se na većinu Hrvata. Citiram ovu neobičnu diplomatsku obavijest prema tekstu u spomenutim novinama od 29. siječnja 2014.:
“Ne, veleposlanik Yosef Amrani ne referira se ni na jedan od spomenutih govora, već na percepciju o holokaustu koja prevladava u hrvatskoj javnosti, a koju veleposlanik primjećuje već neko vrijeme”.
Moram kao književnik koji je svojim radom doprinio upoznavanju hrvatske javnosti sa židovskom poezijom, te poviješću cionizma i poviješću povratka Židova u staru domovinu, ali i kao bivši veleposlanik, utješiti uvaženoga kolegu da u hrvatskoj javnosti nema spora oko percepcije Holokausta. U Hrvatskoj nema antisemitizma. Oni koji su skrivili zločine nad Židovima u Hrvatskoj, davno su ubijeni. I ne samo krivci, ubijene su desetine tisuća drugih građana, zajedno s ženama i djecom, samo zbog sumnje da su podržavali NDH.
Ubijani su i njihovi unuci zbog grijeha djedova. Neka netko hrabar kaže javno koliko bi to danas trebalo istrijebiti hrvatske populacije pa da se skine oblak zločina koji su učinili naši djedovi? Tek je malen broj dužnosnika NDH preživio dobivši azil u Argentini i SAD-u. Zanimljivost naše današnje situacije leži u činjenici da postoje pojedinci, raspoloženi protuhrvatski, koji bi željeli da u Hrvatskoj ima antisemitizma, jer im normalna situacija ne odgovara.
S druge strane G. Borić već naslovom pokazuje što misli o Milanovićevu epohalnom otkriću: Antisemitski ispad premijera Zorana Milanovića / PRVO MASOVNO UBIJANJE ŽIDOVA POČINILI SU NACISTI 3. RUJNA 1939., pa se postavlja pitanje je li se Veleposlanik javio baš u ovom trenutku zbog tog (navodnog) antisemitizma u govoru Predsjednika Vlade RH
Pogledajmo dvije Borićeve rečenice koje su posebno izdvojene:
Hrvatska javnost svačega se načula od toga neznalice i prznice kojega će se jednoga dana njegova Partija stidjeti.
Koristiti se Međunarodnim danom sjećanja na holokaust za izvrtanje istine, mogu samo oni kojima je mržnja pomutila pamet.
Posebno je zanimljiv Borićev opis zasluga druga Tita i njegove Jugoslavije, koji dodatno pojašnjava zašto bi izraelski veleposlanik pomislio da je Milanović, kao čelnik SDP-a koja je sljedbenik Titove partije, nastupio s antisemitskih pozicija:
Uskoro su u Jugoslaviju počeli stizati ne samo palestinski ranjenici i studenti nego i gerilci koji su u blizini Beograda uvježbavani u svojim zločinačkim “vještinama”. Tko zna koliko je izraelskih Židova stradalo od njihovih atentata. U međunarodnoj politici Titova Jugoslavia stavila se na stranu protivnika Izraela pa je u Ujedinjenim narodima glasovala za rezoluciju u kojoj se cionizam izjednačava s rasizmom. Titova vlast nikad nije pokušala popraviti odnose s Izraelom iako je Jeruzalem dugo pružao ruku pomirnicu. (…)
U svemu ovome najviše začuđuje da savjetnik za kulturna pitanja premijera Milanovića i istaknuti član židovske zajednice u Zagrebu Slavko Goldstein nije upozorio svoga ‘ štićenika Milanovića kako nijekanje nacističke likvidacije na tisuće Židova prije 10. travnja 1941. znači omalovažavanje žrtava holokausta i stanovitu rehabilitaciju krivaca za najveći zločin u novijoj povijesti čovječanstva. Mržnja Milanovića i Goldsteina protiv ustaša ne bi smjela biti toliko velika da Pavelićev režim proglase gorim od Hitlerova, da hrvatske ‘šegrte’ u zločinima stave iznad njihovih njemačkih ‘majstora’. Bilo je obratno. Američki tužitelji u procesu protiv njemačkih generala s bojišnice u jugoistočnoj Europi od 1941. do 1945. došli su do ovoga važnoga zaključka: ‘Mišljenja smo da je Hrvatska cijelo vrijeme o kojemu je riječ bila zaposjednuta zemlja i da su za sva djela koja je počinila hrvatska vlada bile odgovorne okupacijske sile’. (Holm Sundhausen; ‘Geschichte Jugoslawiens’, Stuttgart, 1982.) Pametnome dosta.
Zapravo i ne iznenađuje ponašanje Slavka Goldsteina. Da ima nekakvu školu, vjerojatno bi on, a ne Milanović ili njegov sin bio kandidat za HAZU. Znamo da njegov sin nije uspio u prošlom pokušaju u HAZU samo zato što akademici, na žalost, nisu razumjeli – bolje reći nisu bili u stanju razumjeti – to ja je u PET – ŠEST dana smješten i sam genocid i osveta! Pa zar nije u Oluji napravljen genocid stvaranja zečeva od ljudi u isto tako kratkom razdoblju? Ali sada Milanović proširuje vrijeme genocida do napada na SSSR i ne spominje osvetu, pa sam uvjeren da će biti mnogo uspješniji s tim starim akademicima.
Zbog ovakvih tvrdnji, kakve su ove Borićeve, koje imaju za cilj negirati veličanstveno otkriće predsjednika Vlade dobro je pogledati u cijelosti izjavu izraelskog veleposlanika danu HINI:
Ljudi krivo poimaju povijest: Holokaust je počeo prije ‘konačnog rješenja’
‘Europa je šutjela, svijet je šutio. Kristalna noć, koja se dogodila u studenome 1938. bila je izravni napad na nevine ljude, oduzimanje njemačkoga državljanstva Židovima samo zbog njihovog židovskog porijekla, nije bila dovoljna Europi i svijetu da se probude’
Cilj Međunarodnog dana sjećanja na holokaust 27. siječnja podsjećanje je na to da su zločini protiv židovskog naroda počeli puno prije odluke njemačkih vlasti o “konačnom rješenju” u siječnju 1942. godine i ljudi od autoriteta toga bi dana u svojim govorima trebali podsjetiti i na zvjerstva nacističkog režima, ali i na ravnodušnost međunarodne zajednice, priopćio je izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Yosef Amrani.
“Holokaust je povijesna činjenica i neshvatljiv povijesni događaj i ne može biti vezan uz datum održavanja konferencije na Wannseeu 20. siječnja 1942. godine i odluku njemačkih vlasti da unište židovski narod u procesu s nazivom ‘konačno rješenje’… Nažalost, taj proces, usuglašeni napor da se židovski narod učini krivcem za sve društvene i gospodarske nedaće u Europi započeo je i prije i proizlazi izravno iz nacističke ideologije i antisemitizma”, priopćio je Yosef Amrani.
“Govori i komentari ljudi od autoriteta toga važnoga dana trebaju podsjetiti na zvjerstva, na okrutnost nacističkoga režima i apatiju međunarodne zajednice”, dodaje Amrani u priopćenju.
Po njegovim riječima, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, trebao bi nas podsjetiti na “povijest, slijed događaja” i biti “pouka budućim generacijama”.
No, primjećuje Amrani, “opće poimanje mnogih ljudi jest da je holokaust započeo sa sistematskim istrebljenjem židovskog naroda u koncentracijskim logorima i plinskim komorama”. To međutim, dodaje, ne može biti vezano uz spomenuti datum od 20. siječnja 1942. i odluku o ‘konačnom rješenju’ i podsjeća da nirnberški zakoni iz 1935. nisu bili dovoljni da probude Europu i svijet.
“Europa je šutjela, svijet je šutio. Kristalna noć, koja se dogodila u studenome 1938. bila je izravni napad na nevine ljude, oduzimanje njemačkoga državljanstva Židovima samo zbog njihovog židovskog porijekla, nije bila dovoljna Europi i svijetu da se probude”, stoji u priopćenju izraelskog veleposlanika.
Amrani u obraćanju javnosti ističe da su ljudi slani u koncentracijske logore i prije 1941. “Bili su Židovi, bili su komunisti, bili su homoseksualci”, dodaje Amrani i poručuje da “treba upamtiti da su koncentracijski logori bili političko oruđe režima te su ljudi slani u logore iz jezivih razloga”.
“Holokaust je stajao života, među mnogim drugima, i 6 milijuna Židova, samo zato što su bili Židovi i svi oni nikada ne smiju biti zaboravljeni. Uništenje židovskoga života, kulture i zajednica u tridesetim i četrdesetim godinama 20. stoljeća je vječna povijesna tragedija”, kaže Amrani u priopćenju.
“Dok su sjećanja i pouke živi u našoj svijesti, kao ljudska bića trebamo učiti i podučavati povijest kakva se stvarno dogodila”, zaključuje izraelski veleposlanik.
S obzirom na značenje znanstvenog otkrića predsjednika Vlade, što su pokazala i brojna reagiranja, kao i spomenuta negiranja (recimo samo kako jedan podnaslov Borićeva teksta ima naslov: PROGON ŽIDOVA U NDH NIJE BIO ONAKAV KAKVIM GA PRIKAZUJU (POST)KOMUNISTI) uputio sam veleposlaniku Izraela sljedeći
e-mail:
——– Original Message ——–
| Subject: | Za veleposlanika g. Yosef Amrania ‒ Wansee |
| Date: | Sat, 08 Feb 2014 19:25:19 +0000 |
| From: | Josip Pecaric <pecaric@element.hr> |
| To: | info@zagreb.mfa.gov.il |
Velepoštovana ekselencijo g. veleposlaniče,
Velepoštovani g. Yosef Amrani,
bilo mi je drago pročitati Vaše nedavno pismo. Kako sam upravo dobio tri slike iz muzeja u Wanseeu, posebno me je zaintrigirala karta konclogora (jedna od slika). Naime, na području bivše Jugoslavije vidljiv je samo jedan logor, onaj na Sajmištu u Beogradu. Kako pišem za jedan hrvatski tjednik, molio bih Vas za Vaš komentar u svezi s time.
S poštovanjem,
akademik Josip Pečarić
(SLIKA 1.)
(SLIKA 2.)
(SLIKA 3.)
Naime, to što se u muzeju u Wanseeu ne spominje Jasenovac, a spominje Sajmište (Mladen Schwartz u knjizi Hrvatska poslije Tuđmana (2000.) upozorava na to i kaže kako je muzej u Wanseeu postavio Svjetski židovski kongres) dodatno pojašnjava svu genijalnost Milanovićeva otkrića, jer on samu genocidnost ne dokazuje Jasenovcem i logorima, nego zločinima prije napada na SSSR, a u osnovi mu je genocidnost hrvatskog naroda! Dakle, očito je da odgovor veleposlanika, koji nisam očekivao niti sam ga dobio, ne može utjecati na značenje samog Milanovićeva otkrića. Vjerojatno sam veleposlanik i ne može komentirati tu genocidnost. Ipak je on veleposlanik u RH. A s druge strane, zašto i ne? On bi time samo pokazao svoju solidarnost s hrvatskim vlastima, zar ne?
Dnevno.hr, 09. 03. 2014.
7Dnevno, 14. 03. 2014.
MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA AKADEMIKA? (V.)
Zapravo, nevjerojatno je koliko mnogo imamo sjajnih kandidata za HAZU. Spomenuo sam ministra policije zbog njegova izuzetnog doprinosa proučavanju shizofrenije. Ali, uz kandidaturu za Razred medicinskih znanosti, moramo naglasiti da bi i on mogao biti kandidat i zbog doprinosa dokazivanju genocidnosti hrvatskog naroda. Dovoljno je pogledati divovsku borbu koju njegova, tj. naša, policija vodi protiv pozdrava ZA DOM SPREMNI! Na žalost mnogi nemaju razumijevanja za tu divovsku borbu, kao što pokazuje sam naslov članka na portalu Dnevno.hr, 18. 2. 2014.: Tko kaže da ne rade svoj posao? Policija na Thompsonovom koncertu poskidala s obožavatelja majice s natpisom ‘Za dom’ i poslala ih polugole kući! Naime, Policija je na Thompsonovu koncertu u Kutini privela četiri posjetitelja s neprikladnim odjevnim predmetima kao što su majice na kojima je pisalo “Za dom spremni”, “NDH” i “Hrvatska U srcu”, s jako istaknutim U. Majice su oduzete, obožavatelji prekršajno prijavljeni i polugoli poslani kući. Umjesto da se dive spremnosti naših policajaca i njihovom ministru na tom portalu samo podrugljivo kažu:
Hrvatski policajci pošteno zarade plaću i čuvajući badnjačke kolone u Borovom selu, a nešto više znoja prolio je policajac koji je pretukao maloljetnog branitelja i logoraša zbog čega je sigurno predložen za povišicu. Zaključak: policija radi svoj posao.
S druge strane, ima i onih koji su svjesni ozbiljnosti kandidature ministra Ranka Ostojića za HAZU (spomenih i njegove zasluge u kulturi jer je policija privela glumicu, ravnateljicu Male scene, Vitomiru Lončar na na obavijesni razgovor) pa pokušavaju umanjiti njegove izglede. Tako Marjan Bošnjak (Dnevno.hr, 19. 2. 2014.) daje nekoliko fotografija zgrade u Zagrebu na kojoj se nalazi velika tabla s riječima ‘ZA DOM’. To je zgrada u Ilici 421, a kao što znate, Ilica je najduža ulica u Zagrebu i jedna od najprometnijih.
Bošnjak kaže:
U Zagrebu živim već deset godina, i mogu posvjedočiti da se taj natpis s riječima ‘Za dom’ nalazi na toj zgradi već punih deset godina, a vjerojatno i duže.
Natpis ‘Za dom’ u Ilici, pored kojeg svakoga dana prolaze tisuće građana, očito nije sporan vlastima, jer da je sporan, on bi bio uklonjen.
Međutim, za naše razmatranje itekako je značajan sljedeći dio iz njegova teksta:
Medijsku hajku protiv Josipa Šimunića prvo je pokrenula državna televizija čiji je sadašnji ravnatelj Goran Radman bivši član Centralnog komiteta komunističke partije Hrvatske, i suradnik Jugoslavenske kontraobavještajne službe (KOS). Glavna urednica HRT u to vrijeme bila je hrvatska Srpkinja Mirjana Rakić, također bivši član SKJ i suradnica KOS-a.
Naime, nesvjesno nas Bošnjak upozorava da je za otkriće ministra Jovanovića o višestoljetnom ustaštvu u Hrvata itekako zaslužan i Goran Radman!
Zapravo, dojam je da se ministri Jovanović i Ostojić nadmeću za mjesto u HAZU-u upravo na pitanju pozdrava ZA DOM SPREMNI. Tako na Dnevno.hr, 24. 2. 2014. nalazimo tekst Snježane Vučković iz koga je opet vidljivo kako hrvatsko sudstvo ometa naše ministre u njihovoj plemenitoj nakani u dokazivanju stoljetnosti ustaštva hrvatskog naroda:
Policiju je tada dodatno i zasmetao grb ove domoljubne organizacije na kojem stoji natpis “Za dom spremni”. Iz Croatoruma su prilikom uhićenja poručili kako je situacija apsurdna s obzirom da je riječ o grbu s natpisom “Za Dom spremni” koji je još prije dvije godine uredno registriran u Uredu državne uprave i dio je službenog statuta Croatoruma.
“Dvije godine taj pozdrav nikome nije smetao, prošao je državnu upravu i sada zbog njega uhićuju”, kazali iz Croatoruma.
Koliko god je očito koliko su velike zasluge naših ministara, to nas nikako ne treba pokolebati u tome što smo dali prvenstvo predsjedniku Vlade kao mentoru u odnosu na ministra Jovanovića. Isto se, očito odnosi i na ministra Ostojića. Ali, ipak treba posebno naglasiti njihovu svestranost. Kao i Ostojić i Jovanović se iskazao u nizu drugih disciplina za koje bi također mogao biti izvrstan kandidat za HAZU. Sjetimo se npr. njegovih zasluga u borbi protiv nakaradnog hrvatskog, a za povratak hrvatsko-srpskog jezika; njegove borbe za uvođenje rodne teorije. Posebno se treba sjetiti njegova doprinosa pravnoj znanosti kroz divovsku borbu s nestručnjacima iz Ustavnog suda RH.
Slično je i s prof. dr. sc. Ivom Goldsteinom, koji je stručnjak i za hrvatski jezik i u pravnim znanostima. Meni je posebno drag Goldsteinov doprinos u kaznenom pravu. Naime, on je svojevremeno uveo i poseban oblik antisemitizma za koji bi se trebalo kazneno odgovarati, a to je kada netko napada njega! Međutim, oduševio me je nastup našega poznatog odvjetnika Željka Olujića u Oluji. U toj emisiji on je izjavio da je odvjetnik velikoga hrvatskog redatelja Tončija Vrdoljaka koga je tužio prof. dr. Ivo Goldstein. Naime, i Vrdoljak je, sličnom meni, u spomenutom pismu Akademiji, negdje citirao što je o Goldsteinu napisao profesor Brandt. Goldstein ga je tužio sudu! Kao što znate, u drugom nastavku (7Dnevno, 14. 2. 2014.) dao sam dijelove svoga pisma akademicima (“Goldsteinova prijevara”) u kome sam citirao samog Goldsteina koji se u Glasu Koncila od 15. prosinca 2002. pohvalio kako je ponosan što ga je prof. Brandt u toj istoj knjizi svrstao u društvo poznatih povjesničara o kojima je također pisao u toj knjizi. U tom pismu sam to komentirao, a prenio i u spomenutom tekstu:
Dakle, Goldsteina u toj knjizi prof. Brandt uopće ne spominje, ali je Goldstein ponosan što ga je prof. Brandt u toj istoj knjizi svrstao u takvo društvo. Je li tu netko lud, ili …
Očito, odgovor na to moje pitanje dat će hrvatski sud, a to je također velika zasluga prof. dr. sc. Ive Goldsteina. Bez njega hrvatski pravni stručnjaci nikada ne bi ni razmatrali jedno tako itekako značajno pitanje za hrvatsku pravnu znanost. Naravno, pri tome se ograđujem od svake mogućnosti da bi taj sud prosuđivao na način suca Merona. Duboko sam uvjeren da će pobijediti nerazumna pravna znanost predsjednika Josipovića. Da, Meron bi sigurno tvrdio da je nerazumno ponašanje hrvatskog veleposlanika, ali da Josipović misli na tako nazadan način sigurno ne bi Goldsteina poslao u Pariz, zar ne?
Jedan čitatelj mi piše kako je poslao prvi iz serije ovih tekstova našem veleposlaniku u Pariz. Iako se u tom tekstu spominje njegova knjiga Croatia, A History, veleposlanik ga je uputio na drugu knjigu (!?):
Molim Vas da pročitate moju knjigu “Hrvatska 1918 ‒ 2008” (Zagreb, 2008) i vidite što tamo stoji.
Čitatelja je na to poslao veleposlaniku kritiku te knjige koju je napisao dr. sc. Vladimir Geiger. To mi je doista bilo sjajno jer je ta knjiga odigrala veliku ulogu u izboru Goldsteina za veleposlanika. Naime, to očito slijedi iz onoga što je dr. Geiger opisao u Hrvatskom slovu, 4. lipnja 2010:
Nakon što sam napisao osvrt na njegovu knjigu Hrvatska 1918 ‒ 2008. (Vijenac, Časopis za suvremenu povijest, Review of Croatian History), Goldstein mi je u lice izrekao pregršt izabranih gadosti i psovki, kako vjerojatno i nalaže njegov strukovni i društveni položaj, i ponajprije kućni odgoj. Koliko mi je poznato, nisam usamljen. Goldstein se nimalo ne libi pozivati na svoja mnogobrojna poznanstva i medijske i političke veze, a i hvaliti se svojom nezaobilaznošću i svekolikim “utjecajem”. Jednostavno rečeno, svi oni bezobraznici koji ne misle kao Goldstein ili, pak, iznose stajališta koja mu se ne sviđaju ili, još gore upozoravaju na njegove pogreške i kritički se izjašnjavaju o njegovom radu – imati će problema.
U svojoj uljuđenosti Goldstein ne bira riječi različitih, više negoli slikovitih, pogrda i prijetnji koje upućuje svima onima koji ne djeluju i misle kao on. Pitam se je li za navedeno nekoga kod nas uopće i briga?
Kako bilo da bilo, u nestrpljivom sam očekivanju novih Goldsteinovih uradaka.
Međutim, ne smijemo zaboraviti da se i predsjednik Vlade iskazao u mnogim poljima, pa ta njegova sjajna dostignuća već nazivaju zoranizmima
To posebno naglašava i povjesničar dr. sc. Ante Birin (Beskrajno nerazuman čovjek!, Hrvatski tjednik, 6. 2. 2014.) ukazujući kako tu ima jedan mali nedostatak koji se očituje u tomu što nikakva pozornost pritom nije pridana osebujnim interpretacijama osoba i događaja iz suvremene hrvatske povijesti koje bi svojom istinoljubivošću i nepristranošću postidjele i brojne domaće povjesničare. Prošlotjedni govor predsjednika Vlade u Hrvatskom saboru prigodom obilježavanja Međunarodnoga dana sjećanja na holokaust u tom pogledu ipak nadmašuje sve njegove dosadašnje izjave koje, prije negoli se vratimo na sam govor, ipak zaslužuju biti spomenute kako bi i one najokorjelije nevjerne Tome uvjerili da predsjednik Vlade zaslužuje počasni doktorat znanosti iz znanstvenoga područja povijesti. Moguće je vjerovati da će mu ga SANU u najskorije vrijeme svakako i uručiti. Prisjetimo se, međutim, nekih hvalevrijednih, prosvjetiteljskih izjava Zorana Milanovića. Slaveći 2008. godine u Srbu nekadašnji Dan ustanka, Milanović, tada još predsjednik oporbenoga SDP-a, podsjetio nas je kako je tada iskazano zajedništvo Hrvata i Srba bilo ‘čvrst temelj koji je omogućio da se narod digne protiv režima koji je dijelio ljude prema vjeri i naciji’. Ne dijeleći ljude prema vjeri i naciji, ti su ‘antifašisti’ ustanici u ljeto 1941. godine, u svome krvavom pohodu ipak pobili i protjerali hrvatsko i muslimansko stanovništvo koje im se našlo na putu (od Brotinje i Boričevca do Vrtoča i Lastve i mnogih drugih mjesta ‘oslobođenih’ tom prigodom).
Nekoliko godina kasnije, neposredno pred posljednje parlamentarne izbore, Milanović nas je pak podučio kako je Josip Broz Tito doduše ‘vladao nedemokratski’ (zanimljiv eufemizam za diktatorski način vladanja koji očito ispada tolerantnijim od ‘autokratske’ vladavine prvoga hrvatskog predsjednika F. Tuđmana), ali da je ‘zaslužan što su Istra i Rijeka dio Hrvatske’ (za razliku od Boke kotorske i Srijema koji su zbog njega prestali biti dio Hrvatske), ‘kao i za’ Ustav koji je omogućio osamostaljenje naše zemlje’ (u svezi s čime ostaje nejasno zbog čega je u Domovinskome ratu svoj život izgubilo gotovo 15.000 ljudi.
Naravno, ne treba zaboraviti niti vrijednosti hrvatskoga ‘antifašizma’ čije je sudionike, prigodom obilježavanja Dana antifašističke borbe, dana 22. lipnja 2012. godine, predstavio kao savez dobrih ljudi koji su pružili otpor lošima’. Te loše je u proljeće 1945. godine, valjda zbog njihove nepopravljive zloće, snašla zaslužena kazna koju su te naše ‘dobričine’, za dobrobit cijeloga čovječanstva, spremno i predano izvršile.
Znamo da je pitanje odjeka nekoga znanstvenog istraživanja značajan kod izbora u HAZU. A odjek otkrića predsjednika Vlade očito je izniman i potpuno ga kvalificira za novog akademika. Po reagiranju izraelskog veleposlanika vidljivo je koliko će Milanovićevo otkriće silno utjecati na svjetsku povijest, bez obzira što mnoga reagiranja pokazuju nerazumijevanje Milanovićeva otkrića.
Što se tiče usporedbe Goldsteinova i Milanovićeva doprinosa to će nam ponajbolje objasniti jedna tvrdnja s kojom sam 2002. godine završio svoj feljton u Hrvatskom slovu (10 nastavaka). Naime upozorio sam da Goldsteini tvrde kako su za genocide nad Židovima svugdje u Europi krivi Nijemci, osim u NDH gdje su za to bili mnogo krivlji Hrvati. A vidimo kako je Milanović otkrio da su ustaše tj. Hrvati prvi u povijesti Europe započeli masovne egzekucije!
Zato, ako već nema mjesta za obojicu, jasno je da je Milanovićevo otkriće genijalno i HAZU ne smije sebi dopustiti da on nije akademik! Osim toga, Milanoviću se kao mentoru mogu dobrim dijelom pripisati i znanstvena otkrića njegovih suradnika Jovanovića, Ostojića…
Problem može biti u tome što akademici, takvi kakvi jesu, mogu pogrješno protumačiti to što je Milanović u svezi s Jasenovcem spomenuo samo bjekstvo iz logora (uz spominjanje genocida prije napada na SSSR) kao negiranje onoga što je nepobitno potvrdila Fifa – od 597 000 stradalih u Jugoslavije tijekom II. svjetskog rata (popis iz 1964.) čak 700.000 je pobijeno u Jasenovcu! Drugim riječima, mogu pomisliti da je on svojim nastupom dao podršku postavu muzeja u Wanseeu, gdje nema logora u Jasenovcu, a ima logora na beogradskom Sajmištu! Čak ne bi mogli puno im ni zamjeriti, jer je i Vidmarović u pismu izraelskog veleposlanika osjetio kritiku hrvatskom narodu na koji se, doduše indirektno, baca sjena antisemitizma. Zapravo, kao da i sam izraelski veleposlanik na pristojan način upozorava na nacionalistički karakter Milanovićeva govora. A kao hrvatskom nacionalisti, onda mu i nije mjesto u HAZU-u, zar ne?
Zbog toga, a i poučeni Goldsteinovim primjerom na prošlim i sadašnjim izborima, možda bi se moglo zaobići nepouzdane akademike. Da, Hrvatski bi sabor trebao izravno proglasiti Zorana Milanovića redovitim članom HAZU-a, zar ne?
Dnevno.hr, 17. 03. 2014.
Leave a Comment