Nedavno, “crveni kmeri” su slavili oslobađanje praznih ulica opravdano preplašenog Zagreba jer ga je čekalo ubijanje ranjenika izvučenih iz bolnica, likvidiranje intelektualaca, razoružanih vojnika, civila a slijedila je i Bleiburška izdaja Britanskom slobodno zidarskom logikom, nakon koje su napunjena rudarska okna, jame i rovovi tijelima mučki ubijenim, krvnički, čak i bez “narodnog suda”, koji je bio u stvari prijeki. Njihovo iživljavanje i taracanje otimački? na zemlji otoka našega, zanimljivoj po tome što je tu bila kapela i uz nju grobovi. Bilo je to pljačkanje od kraj do kraj otoka. Od Korčule, Blata do Vele Luke jama punih kostiju, ali i drugdje tome razmjerno. Slučaj u jednom od mjesta poznatih po Pošipu je sličan gradnji u Maksimiru ili igralištu Partizana, koji su pokrili likvidirane, a ovdje su grebi destrigani a kosti raznesene dok je kapela uništena. Nakon što je na njenom mjestu kuća uspješno izgrađena slijedile su ljudske tragedije, i smrt, a na posljetku čovjek koji je u njoj živio uzeo je nekako stvar u svoje ruke i iz ne zna se kojeg razloga zapalio je. “Grobovi mukom govore” pjeva moj imenjak “u ime istine” i ove priče valjali bi se sjetiti poručujem “kad prolaziš pored biste maršala krvnika”, koji je pobio i mojih 12 najbližih tek punoljetnih rođaka, a da se ne zna gdje su im Titini gavrani kosti bacili, negdje po svemu sudeći u prijateljskoj nam, također devedesetih oslobođenoj Sloveniji.
Da se mi poštovani čitatelju vratimo mojoj Korčuli, koja je bila spremana na crveni dernek pritiska nad tihim “zaspalim” i miroljubivim domaćim ljudima, kojima nije do podjela, a poglavito ne do osveta za patnje njihovih bližnjih. Tempi pasati, bilo i prošlo… da nije crvenih sljednika nepotizma, privilegija a bogme i manjeg ili mega kriminala međunarodnih putova jer u Jugi je bilo društveno vlasništvo, koje je prebacivanjem npr. u Italiju postajalo privatno, a išlo je kasnije natrag ratom poharanoj Hrvatskoj u “investicijski” pohod. Ponešto se i iz Sinjsko-Imotske krajine opaletalo za nabavku oružja, koje nikad nije stiglo ali je za gradnju privatnog trgovačkog carstvo poslužilo. E da, ono mi o otoku momu pišemo kako je bio rat u Hrvatskoj i relativno mir u njemu, ali osjetili su ljudi i poistovjetili se, no ne i svi. Činilo nam se da je u šutnji o Hrvatskoj isprika, da je probuđen prkos prema novim fašistima s petokrakama na čelu, rodila ljubav za jedinu nam Domovinu, ali vidi vraga. Nakon proteka vremena od onoga doba zajedničke žrtve i borbe isplivaše “odgojena” Čokolino generacija, koja slavi totalitarizam, revanšizam i globalizam pod zastavama “duginih” boja. Nakon koliko toliko normalnih odnosa u BiH se istovremeno, a tako i u Crnoj Gori rađa nova generacija, također crvenih socijal-nacionalista, koji se šlepaju na EU-ropski đir, pa bi nakon “korektnog” Dodika (Pelješki most) građansku Republiku, koja država nije, nazivajući se milom ili silom tobože građanska unitariziranu i takvu Vukanovu velikosrpsku, s pomoću privrženih im “Bošnjaka”, rastegli do Karlobaga- Karlovaca-Virovitice. Simbolika je izuzetno znakovita i jasno je da se iz nje dade razaznati gdje bi nas neki vraćali a još gore vodili. Spomenik s lijeve strane nije pobijedio na natječaju za odabir kao simbol doprinosa braniteljima iz grada Korčule, on se nalazi u tzv. Republici Srpskoj, dok je s desne strane na naslovnoj fotografiji “spomenik” hrvatskim braniteljima (čuj poginulim i nestalim, za što iz Korčule grada nema pravog primjera, pogotovo nitko nije u ratu nestao, možda tek ponekom žena, pa se vratila ili zbilja rastala i sad je u novom okruženju). Ne, ne šalim se, jako sam ozbiljan po svakoj temi i one pale u borbi s neprijateljem ili nastale izuzetno poštujem, one koji su se predali i završili u logorima nešto specifično manje.
Nemojte se ničemu čuditi u momu gradu, jer ni oni koje sam tu zatekao nakon 33 godine, i više manje su tu stalno živjeli, kako jedna moja prijateljica. Mirela se čudi svakom slučaju nepotizma, namještanja natječaja i posla, uznemiravanja, psihološkom maltretiranju i iskorištavanju srećom zaposlenih i diže glas da ti ljudi i nadasve žene budu glasne i prokažu one koji se prema njima odnose s razine sile zbog svog privilegiranog položaja. Kaže ona kako se ugroženi trebaju žaliti, kako trebaju prezreti svoje šefove, a ako je sve to istina što se okolo piše i govori jednostavno na sljedećem natječaju takve osobe zamijeniti onima koji su bolji. Koji bolji draga publiko. Onaj tko se sad već davnih godina trudio doći na odgovarajuće mjesto, i imao sve uvjete, uništen je za vazda protežiranjem, koje je uključivalo plaćanje svih sudskih troškova i kazni na naš račun kako bi na mjesto na kojemu je i danas Netko zasjeo.Tako draga moja, da tim ustoličenim biserima nema konkurencije, pogotovo novoškolovanih jer oni imaju uvjete radnog iskustva jedino za arbajt na trulom zapadu, a odavde ih se potjera. Nema veze bio školovani kadar u brodogradnji, turizmu, logoped, doktorica znanosti, arheolog, ekonomist, povjesničar… jer mjesto doktora znanosti zaposli se inženjer građevine ili pravnik s deset godina fakulteta. I onda u vrtiću problemi s međuljudskim odnosima, poslove ravnatelja ustanova “rade” predsjednici upravnih vijeća. Sve naizgled naopako, ali nije, jer vlast je slast i stagnacija zagarantirana pune četiri godine, a moglo bi i dalje ako se ta muda prodadu pod bubrege, kao tako je moralo biti. Vraga je moralo. Tjeraju se kadrovi s kojima bi Korčula procvjetala, ali ti pupoljci razvitka nisu dobro došli ako nisu od Ljubičice Bijele. U Korčuli se za prijem na neko odgovornije radno mjesto pita što kandidat misli o obilježavanju “oslobađanja” otoka 1943., o stavu prema dolasku Crno (srbo)gorskog zbora. Nema veze što to nije relevantno za posao na kojemu bi radila, ali… Gukni golube. Onaj tko je zasjeo na mjesto i nema praktično konkurencije na primjer što može… može sjediti cijelo jutro u lokalu, može doći sat dva u svoj ured i pri tom ispucati paljbu po djelatnicima, a od odabranih tražiti da mu, zahvalni što imaju posao, istraktoraju ili pokose vrt, naravno “prijateljski”, ili čiste apartmane uz naknadu, koja je ispod cijene. A ako neće, e onda u ovomu gradu, kao i u još nekima ima tajna paukova mreža da ih se u nju uplete i zaustavi, a naravno to gorko osjete. A ako se drznu oduprijeti ne preza im se ni dariti na djecu. Moja prijateljica bi rekla kako to ne može vjerovati, a i sama je u toj mreži, tko je ide dokazivati može ali uzalud mu trud bez beskrupuloznih. Sad se pitaju pauci može li to on dokazati, mi smo sve tako dobro posakrivali. Dečeci i dečkice imaju sudske presude, imaju pobunjenici, molbe, žalbe ali sve ste vi paučinari platili Sudu a pravdu ispoštovali niste. Ideologija, kultura, najprljavije oružje ako radi protiv svih a za njih “crvene kmere”. Bude se u susjedstvu, ovdje su malo pali na “crnogorskom pitanju” i podmetnutoj petokrakoj ploščadi do jaja za istaknute “branitelje”, u navodnicima jer tu podvalu s nošenjem “šahovnice” u srcu istinski, zapamtite, neće nikada prihvatiti.
Zamjera mi prijatelj iz dana “Srđ je naš” na mojoj retorici (kao on je od civiliziranog svijeta), koju u stvari koristi moj prijatelj, a ne ja… ne razlikujući izraz sotonjara od napisanog “sotonjarski simboli”. Na brzinu mu odgovaram…
Ne znam jedino što bi to bio civilizirani svijet… nasilnog cijepljenja, kontrole, profesionalnih aktivista, abortiranja djece, migracija, ratnih razaranja, jednakosti za privilegirane slobodnozidarske elite, koji se furaju na anti-Fašizam u Gazi, pokret koji je jednima omogućio prisvajanje tuđih vila i kuća (i jevrejskih), a drugima ni dostojan, ili pak nikakav grob… “Socijaliste” bi trebao daklem slušati, one koji grabe kapitalizam nasljedno kapom i šakom… Dođite u Korčulu pa gledajte kako se sve što navodi kao potrebito, a za neko vrijeme je i podizano na određenu razinu, junački ruši… a nije na vlasti ZNA SE… nego koalicija Može se.
Drugi mi poznanik kapetan zamjera kako nije trebalo oštro reagirati na “crnogorski” hor i njihove domaćine anti-Fašiste, koje je prezreo Milanović, a obgrlila Kekin. Ali odlučih da me pred izbore neće nadglasati ni “ljevica” ni ekstremno im bliska “desnica”pa mu rekoh, jeli trebalo činit kuco (tiho) kad su anti-Fašisti pripremali dernek sa srbo-gorskim horom i prešutjet činjenicu da su branitelji zaslužni da imamo Hrvatsku Korčulu, a da je partizanska bila Jugoslavenska. A nakon kritike kako nisam dobro naučio povijest, nastavih… imali smo lažnu povijest i slavljenje zločinca Tite što se i pokazalo napadom na Hrvatsku Jugovojske s petokrakama na čelu. Partizani koji su bili, kao Hrvati i ostali, od maršala progonjeni i svi koji nisu okrvavili ruke na nevinima i razoružanima što su se predali: Pokoj vječni daruj Gospodine.
Budući da me pozdravio sa SFSN. Zaključih… Kad sam ratovao protiv tih crvenih fašista braneći Hrvatsku nisam im nikad poželio smrt nego život.
Ti to kapetane, i istomišljenici “crveni kmeri”, teško možeš razumit jer takva Sloboda Narodu Hrvata ne treba.
Živi li ovdje duh nove “Republike Srpske” ili je ovo Hrvatska. Dok nas bude Hrvatska je!!!
Bog i Hrvati
Marko Mišo Mujan
Leave a Comment