Za dio srpskih medija Hrvatska očito nikada nije izašla iz optužnice. Ako voliš Hrvatsku, onda si ustaša. Ako govoriš o hrvatskoj slobodi, onda si ekstremist. Ako ne pristaješ na yugoslavenski mit, treba te moralno likvidirati.
Zanimljivo je koliko se taj isti narativ danas prepoznaje kod navodno modernih, progresivnih ljevičara u Hrvatskoj. Promijenjen je jezik, promijenjene su fraze, dodane su europske parole, civilnodruštveni ukrasi i moralna poza, ali temelj je ostao isti: hrvatski nacionalni interes tretira se kao sumnjiv, hrvatsko domoljublje kao opasno, a svaka kritika yugoslavenskog nasljeđa kao povratak u “mračne devedesete”. Ono što se nekoć govorilo iz Beograda, danas se često ponavlja na hrvatskom jeziku, iz dijela hrvatskih medija, hrvatskih udruga i hrvatskih političkih salona.
Julienne Bušić bila je Amerikanka koja je Hrvatsku izabrala kao svoju sudbinu. Amerikanka rođenjem. Hrvatica izborom.
Žena koja nije samo zavoljela čovjeka, nego je s njim zavoljela i njegovu domovinu.
Rođena je kao Julienne Eden Schultz u Oregonu. Mogla je živjeti miran, američki život. Studij, karijera, sigurnost, udobnost. Ali u Beču je upoznala Zvonka Bušića — i od tog trenutka njezin život više nije išao putem komfora, nego putem žrtve.
Zbog Hrvatske je nosila zatvor.
Zbog ljubavi je čekala desetljećima.
Zbog vjernosti je ostala uspravna i kad joj je život uzeo gotovo sve.
Trinaest godina provela je u zatvoru. Zvonka je čekala desetljećima. Kada se napokon vratio, dobili su samo nekoliko zajedničkih godina. Nakon njegove smrti ostala je sama, ali nije izdala ni njega, ni uspomenu, ni Hrvatsku. Kako smo u zahvalnosti škrti, nisu joj kazali niti hvala. Bog ljubi istinu. On je istina! Vjerujem da je ime Julienne Bušić, dobra duša Hrvatske u njegovu Kraljevstvu istine.
Melita Teler
Leave a Comment