……Moja laička logika mi govori, da je presuda Zdravku Mamiću u ovakvim dokazanim okolnostima neodrživa, tu presudu bi trebalo poništiti i zakazati novo suđenje pred provjereno poštenim sudskim vijećem! Ako takvo uopće postoji?…..
Nepravedno je ne spomenuti Zdravkovog brata Zorana, jer i jedan i drugi nisu pobjegli pred pravdom hrvatskog pravosuđa kako se to tvrdi, već ih je to nepravedno pravosuđe na perfidan, politikom obojan način, protjeralo iz Hrvatske, stavljajući ih pred svršen čin u jednoj neviđenoj pravosudnoj farsi, garniranoj besramnom korupcijom koja će konačno imati i svoj sudski epilog.
Od ministra Željka Jovanovića Milanovićevog kundaka, do Međugorja, ispisane su tone stranica mržnje prema svakom hrvatskom uspjehu, ispisane su stranice sramotnog scenarija u kojemu je hrvatski nogomet trebao nestati sa sportske karte svijeta kao najplodonosniji pronositelj imena i djela talentirane hrvatske nacije. Hrvatstvo, nacionalni zanos, oduševljenje za domovinu i ponos koji rađa svaki uspjehe naših nogometaša, trebalo je izjednačiti s rigidnim ustaštvom, nacizmom i svim drugim najpogrdnijim imenima preko urotnički instaliranih svastika, ušatih „u“, preko leđa Joa Šimunića i Thompsona, pa je stvoren pakleni urotnički plan, pod kodnim imenom „isušivanje nogometne močvare“, plan uništenja hrvatskog nogometa kao simbola nacionalnog zajedništva i okupljanja. Za zadojene mentalne komuniste i ortodoksne ljevičare, nogomet će uvijek biti ultra desno mračnjaštvo koje remeti njihov mirni neojugoslavenski san. To nije njihov đir, to nisu njihovi navijači, to nisu njihovi glasači i sve što nije njihovo, sve što je konzervativno, treba zatrti kao što je Tito dao zatrti ideološke neprijatelje na Blaiburgu i križnim putevima koji su trajali punih 45 godina u vrijeme njegove diktatorske strahovlade. Umjesto metka u čelo, danas je na djelu plaćenički medijski metak u čelo u režiji ubojica za tipkovnicom računala i do bola suspektno pravosuđe o kojemu je ovih dana vrlo oštro progovorila Europska komisija!
Na štetu Zdravka Mamića, ali i cijele nacije, gospodari hrvatske pravosudne močvare, još uvijek su nelustrirani mentalni komunisti, koji imaju dobro preparirane sljednike u nadolazećim kadrovima i kao takvi su kapilarno premrežili cijeli pravosudni sustav od USKOK-a, preko DORH-a, do Vrhovnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Pažljivo promatrajući slučaj „Mamić“ došao sam do zaključka da je presuda protiv njega i drugih osumnjičenih u tom slučaju bila napisana još prije službeno pokrenute istrage. Zdravka Mamića, uvijek sam promatrao prvenstveno kao sportaša, jer on političar i diplomat nikada nije bio niti je to želio biti, niti se kao takav predstavljao. Nije nikada bio klimavac, uvlačiguz niti mediokritetski kompromiser radi spašavanja vlastite guzice. On je sportski fajter prve kategorije, sport ga je rodio i odgojio, nogomet ga je životno odredio i svi oni koji osuđuju njegov stil medijskih istupa nisu se potrudili ni koliko je crno pod noktima shvatiti bit njegovog sportskog karaktera. A ta bit se očituje u poruci „nećeš razbojniče“, ili lopta može proći, ali protivnik nikada. Nažalost, koliko god je Mamić iskrvario u obrani svog šesnaesterca, i lopta i protivnik su prošli, jer Mamić vjerojatno nije shvatio dubinu i snagu urotničkog plana koji ga je konačno drastično osudio i doslovno protjerao iz Hrvatske, kako bi amortizirali njegov utjecaj na razvoj najvećeg hrvatskog brenda, a to je nogomet.
Nož u leđa urotnicima zabili su Vatreni na neponovljivom, veličanstvenom dočeku nakon ruskog srebra. To što je nacija priredila nogometnoj reprezentaciji Hrvatske, koja je stvorena na maksimirskom travnjaku pod ravnanjem maestra Mamića, može se vidjeti samo u Brazilu, pod uvjetom da osvoje prvenstvo svijeta. Taj domoljubni i nacionalni zanos, te slike koje su obišle cijeli svijet, ta spontana fešta bez ijednog incidenta kojega nisu pronašla ni najperfidnija uhodničarska njuškala, bacila su u očaj one koje je Mamić oslikao u izjavi „nećeš razbojniče“. I kada se činilo da su kapitulirali pred euforičnom voljom naroda, kada se činilo da im je propao urotnički plan „isušivanja nogometne močvare“, ostalo im je samo jedno; utamničiti Mamića, protjerati ga iz Hrvatske i time spriječiti njegov utjecaj na daljni odgoj hrvatske mladosti u pravom, nacionalnom sportskom duhu. Pretvaranjem Zdravka Mamića u lopovskog monstruma poslali su poruku mladim ljudima da se klonu nogometa, da se klonu Dinama, jer tamo vlada sotona. Udarili su u stvarateljske simbole nacionalnog ponosa i svijesti, a ti simboli su Zdravko Mamić i Dinamo! Nitko nikada nije izračunao, niti je ikome palo na pamet računati koliko je Hrvatska profitirala na tragu sjajnih nogometnih uspjeha reprezentacije i Dinama i koliko se novca u tom kontekstu slilo u državnu blagajnu. Zahvaljujući kome? Da nije bilo Mamića ne bi bilo ni Dinama, da nije bilo Dinama ne bi bilo ni naše srebrne reprezentacije, da nije bilo Mamića ne bi bilo ni Dalića! Naravno, to nikome ne daje za pravo biti lopov, a da je netko lopov to treba dokazati neoborivim dokazima. Zdravku Mamiću baš nikada nije bilo potrebno biti lopov, jer je i previše pošteno zaradio zahvaljujući isključivo svojim menađerskim sposobnostima! Ali jal, mržnja i odium prema svakom uspjehu i bogatstvu dominira mainstream medijima!
U usporedbi s koristima koje je naša Hrvatska baštinila zahvaljujući nogometu, porezni dug državi zbog kojega se tereti Zdravka Mamića prava je mizerija. Pet stotina novih hrvatskih milijunaša koje je stvorio Zdravko Mamić svojom vizionarskom genijalnošću jednog istinskog zaljubljenika u nogomet, dodana je vrijednost s kakvom se ne može pohvaliti niti jedna uspješna tvrtka u Hrvatskoj.
Mamićev porezni dug ne postoji niti je ikada postojao, a to mi izričito tvrde najveći dokazani pravni autoriteti u Hrvatskoj. Citiram: „Zdravko Mamić nikada nije bio dužan državnom proračunu ni lipe , ali kako je navodni oštećenik GNK DINAMO bio čvrstog stava da ni oni NISU OŠTEĆENI onda je DORH taj iznos zatražio , a Sud odlučio oduzeti kao protupravnu imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela (?!)! Inače , Mamić ni Državi ni Dinamu nije dugovao ništa , a sada je podmirio i tako konstruiranu obavezu“ !!!
Dakle, Mamićev porezni dug je proizašao iz čiste pravne konstrukcije DORH-a, potkrijepljene insinuacijama da je Mamić oštetio Dinamo za preko sto milijuna kuna počinjenjem kaznenog djela, protupravnim sticanjem imovine. No međutim, Dinamo se u ovom farsičnom postupku ne pojavljuje kao vjerovnik, Dinamo tvrdi da nije oštećen, naprotiv, Dinamo tvrdi da je Mamiću dužan pozamašnu sumu koju je Mamić posudio klubu u trenutcima ekonomske krize.
U svakom postupku države protiv poreznog dužnika, prioritet bi trebao biti podmirenje poreznog duga, (A. Nobilo) jer država od Mamićeve tamnice nema baš nikakve koristi. Nema koristi ni od blokade Mamićeve imovine i eventualne pljenidbe, jer njegova je imovina upola manja od naznačenog poreznog duga, a na eventualnoj dražbi ta bi vrijednost pala tek na jednu trećinu, a možda i na veću mizeriju, jer pitanje je tko bi Mamićevu imovinu uopće htio kupiti i za najmanji iznos!? Inzistiranje DORH-a na takvom modusu operandi, bez mogućnosti bilo kakve nagodbe, potencijalno je oštetilo državni proračun za cca. 35 milijuna kuna. Tu potencijalnu štetu koju državi nanosi ovakav modus operandi , Zdravko Mamić je poništio uplatom ukopnog iznosa naznačenog duga, čime je moguću štetu za državni proračun potpuno anulirao. Bez puno filozofiranja, iako sam pravni laik koji osluškuje autoritete iz tog područja, čini mi se da su tim činom prestali postojati razlozi progona Zdravka Mamića u ovom slučaju. Dug državi je podmiren, a Ustavni sud Republike Hrvatske treba donijeti odluku, je li u tom slučaju provedeno pravično suđenje u kontekstu sudaca koji su zbog korupcije udaljeni iz pravosuđa, a protiv njih je pokrenut kazneni postupak? Nevjerojatno mi je da je u komplotu tih korumpiranih bitangi pošteđen predsjednik Osječkog županijskog suda gospodin Zvonko Vrban koji je zapovjedno odgovoran za korupciju koja se na njegovom sudu događa. Jer ako on ne kontrolira etiku i moral svojih uposlenika, što mu je kompetitivna dužnost, onda ne može kontrolirati ni jato gusaka u svom vlastitom dvorištu!? Dokle god ne padnu glave te koruptivne hobotnice nalazit ćemo se na začelju kolone pravde i pravičnosti!
Moja laička logika mi govori, da je presuda Zdravku Mamiću u ovakvim dokazanim okolnostima neodrživa, tu presudu bi trebalo poništiti i zakazati novo suđenje pred provjereno poštenim sudskim vijećem! Ako takvo uopće postoji? Možda posljednje izvješće EK o katastrofalnom stanju u Hrvatskom pravosuđu probudi savijest vladajućih i pokrene ih u smjeru istinskog raščišćavanja suspekcija sudstva „duboke države“, koja svoje resurse koristi za političko-urotnički obračun radi „isušivanja nogometne močvare“, u kojoj je Zdravko Mamić najveći krokodil i državni neprijatelj br. 1!?
Kazimir Mikašek-Kazo
Leave a Comment