Daniel Bezuk, momak, dvajestak, iz sela Kletišta u blizini Kutine, 12. 10. 2020. godine, krene iz očeve kuće prije zore i pod okriljem mraka stigne u Zagreb, prijestolinicu svih Hrvata na planetu. Kad se razdanilo pojavio se na Markovu trgu i zapucao prema zgradi Vlade. Meci su vrcali iz stričeva kalašnjikova, odbijali se od zida i probijali prozore i vrata. U toj suludoj pucnjavi opomeni hrvatskoj vlasti, meci su zahvatili policajca koji se tu zetakao i koji je čuvao ulaz u zgradu Vlade. Kad je to vidio drugi policajac, zapucao je na momka, koji je bježao prema Saboru i u tom bijegu bacio je kalašnjikov na pločnik i nastavio bježat niz ulicu u kojoj je, vidi vraga, srpska abasada.
Ranjenom policajci prišli su u pomić ljudi koji su se tu zatekli, a onaj drugi policajac nastavio je trčat za atentatorom. Njemu se pridružiše prostigli policajci i trčali su za golpobradim momkom iz Kletišta kraj Kutine. Sustigli su ga ispered srpske ambasade i izrešetali. Nisam siguran da koji metak nije bio svetosavaski.
Pustili su patku u javnols da se momak ubio. Ako se ubio neka pokažu tijelo, pa da vidimo koliko je metaka završili u nesretnikovu tijelu. Kako će se ubiti kad je, u bijegu, bacio smajser na plačnik. Kraj njegova mrtva tijela našao se neki pištolj.Bilo bi silno zanimljivo čiji je to pištolj i tko ga je tamo stavio. Onda su stavili pištolj kraj njegova mrtva tijela. A zašto su ga ubili? Zbog straha od istine. To su navadu i zavadu naslijedili iz bivše države. Sjetite se onih koji su bili došli iz Aaustralije, onih bugojanaca, kako ih nazvaše Titovi kileri, sve su ih pokokali milicajci. Daniela ukokaše policajci. Da ih nisu pokukali momci bi rekli javnosti zašto su došli i zašto su spremni pucati. Da ga nisu ubili, momak bi rekao zašto je puca u zgradu u kojoj je hrvatska Vlada. Ljudi moji, pa momak je pucao prema Plenkoviću i njegovu suvladaru Pupovcu. Komu to nije jasno, on je politički slijepac.
Zadovoljimo se njihovom bezočnom laži. Bogme ja im ne vjerujem. Lažu nas. Vrijeme će pokazat tko je bio u opravo, oni ili ja. Neki će pomisliti da opravdavam ovaj strašni čin momka od Kutine. Ni slučajno. On je atentator na svoj način. Kako je svojedobno atentator Luka Jukić pucao prema Slavku Cuvaju, tako je Daniel Bezuk pucao prema Andreju Plenkoviću. Kao kroničar vremena u kojem živim, i o kojem pišem, ja kostatiram činjenice, jer volim istinu, pa ću vas vratit do Aristotela, koji je kazao: Amicus Plato seg magis amica veritas! Dakle, ne navijam za nikoga, niti optužujem ikoga, nego konstatiram čiknjenice u ovoj našoj teško podnošljivoj zbilji. Samo vidim dole činjenice. Ovi pucnji su opomena ovoj i ovakvoj vlasti. Tko to ne shvača, on je zaista politička budala i ja mu nisam kriv što je slijepac kod očiju. Ajmo se zapita i iskreno priznat, kao to mi živimo u ovoj i ovakvoj vlasti i u ovoj i ovakvoj državi Hrvatskoj. Za Plenkovićeve vladavine iz ove i ovakve države, od ove i ovakve vlasti pobjeglo je stotinu tisuća mladih Hrvatica i Hrvata u evropske i prekomorske zemlje, iz ove i ovakve države, za ove i ovakve vlasti, mlade Hrvatice ne žele biti majke, ne žele rađat Hrvate, koje će unesrećivati ova i ovakva vlast, ova i ovakva država Hrvata i ostalih radnih ljudi i građana!
Predjesjenik hrvatskle Vlade vlada sa četnikom Pupapvcom i to teško podnosi svaki čovjek koji je normalan, pa bio on Hrvat ili Srbin. Taj Pupovac godinama sije mržnju, vršlja po Hrvatskoj, izmišlja neprijatelje; u službi velikosrpske ideologije nanosi zlo Hrvatima u Hrvatskoj i Srbima u Hrtvatskoj. Kako mi rerče prije godinu dana u Zamenu (promovirao sam knjigu kod naših fratara) moj kolega iz studentski dana, poznati srpski pisac i akademiku. Kod tolikih časnih i poštenih Srba u Hrvatskoj, vi stavljate u vlast Pupovca, koji podjednako radi nered i Srbimai Hrvatima u Hrvatskoj. On je stalni remetilački faktor u vašoj zemlji.
Dokle će nas bezočno lagat i varat ovi zlotvori na vlasti, ovi partizanski potomci, ova udbaška bagra, ovi komunistički prokletnici, ove hrvatske političke pičke…
Ne zna se što momak radi, ide li u školu,ili, pak ne radi ništa. Momak je živio u kući u kojoj živi njegov otac ratni invalid.U toj kući živio je njegov stric, koji je poginuo u Vukovaru u borbi za slobodu hrvatskog naroda. Kad su njegov otac i stric borili se u Vukovaru za slobodu hrvatskog nartoda i mladu državu Hrvatsku, trenutačni Premijer i slučajni predsjednik slučajne države, prodavali su zjake u Parizu i Brikselu i jeli…u evropskoj Augijevoj štali. Sve to skupa znao je i ubijeni mali! Sapienti sat!
Piše: akademik Ante Matić
Leave a Comment