ZAŠTO SMO LJUTI NA VLADU, KAD ”NIŠTA” NIJE NAPRAVILA…

Podjeli

Bliži se vrijeme izbora. Naravno, oni se moraju održati pod svaku cijenu. Borba za moć, za položaj, za godine koje osiguravaju lagodan život i istu takvu budućnost je nesmiljena. Ne biraju se sredstva, a još manje riječi. Da, riječi se ne biraju. Zbilja imam dojam kao da se takmiče tko će izjaviti veću glupost. Zašto kandidati koriste riječ ”žena” u svojoj kampanji? Nitko od njih nije ženskog roda, a bogme i ne razumiju žene kao ni njeno tijelo. Što oni znaju o abortusu i silovanoj ženi? Ništa. Ženu se ne smije obezvrijediti, kao ni njene odluke, a neki upravo to čine. Eliminiraju sami sebe, na sreću. Neki su navukli bijes cijelog ženskog roda. Zašto svi misle da se mogu baviti politikom? Ne mogu, to je očito. Nekidan gledam našeg premijera na javnoj televiziji. Čovjek za neuspjeh tvrdi da je uspjeh. Nečuveno! Zar oni misle da smo mi ovce? Da mi ne razumijemo ništa, i da ne vidimo ništa! Vidimo, znamo, ali smo uspavani. Ne znam zašto ne reagiramo? Nije uspjeh dati narodu plaću za vrijeme korone, jer nitko od njih nije prodao djedovinu da bi to učinio. To je novac koji je naš, i dati nam dio njega ne smatram nikakvim uspjehom. Nije uspjeh zatvoriti stanovništvo, koliko god to smatrali nužnim. Zašto sada nema karantene? A imamo jednak broj oboljelih, ako ne i više. Neće država posegnuti u praznu državnu blagajnu, jer tamo ničeg nema. Draga Vlado, nije uspjeh ako se zadužimo, nije uspjeh to što nam svi radno sposobni odlaze. Isto tako ne smatram uspjehom to što je sve uništeno, i što je mali čovjek na koljenima. Šta ste napravili sve ove godine? Ništa, i više od ništa. Prodali ste sve šta se prodat moglo. Tvornice su se prodavale za jednu kunu, podobnima. Gdje su te tvornice? Koliko ih imamo? Što je sa našim seljakom? Korona je pokazala sve propuste, mada smo i prije znali za njih. Sad i slijepac vidi da svi hodamo na rubu propasti. Što je a Slavonijom? Iseljena je i na rubu gladi. Što se sa plodnim oranicama? Zarasle su u korov! Zašto? Nijedna zemlja neće dozvoliti uvoz dok ima svojih proizvoda, a naša Vlada se potrudila da naš seljak zaore plodove svojeg rada da bi netko profitirao. Mi ni u kakvom pogledu nismo samoodrživi. Ovisimo o uvozu, a zašto? Ako ne znate voditi državu, idite. Valjda postoji netko tko je sposoban za to, jer Vi očito niste. Ali Vama se ne odlazi. Razumljivo. Vidite li kako narod živi? Ne vidite! Vidite li naše penzionere kako kopaju po kontejneru? Ne vidite? Naravno, da ne vidite! Lakše je maknuti sve kontejnere, nego da otužne slike kruže medijima. Nema kontejnera, nema kopanja po njima. Većina penzionera ima toliku mirovinu da ne može živjeti od nje, a ne može ni umrijeti. Zar im je to hvala za sve ono što su učinili za nas?

Pogledajte ostale države! Da. Imaju i oni vladu, ali ta vlada nema vozni park kakav ima naša vlada. Ljudi imaju posao bez ikakvih privilegija, a žive u sređenim državama. A vi? Nema veze što narod nema, ali za vaš luksuz mora biti. Tko je od naših predstavnika vlade došao biciklom na posao? Tko dolazi javnim prijevozom? I ja imam posao, ali mi nitko neće za njega dat službeni auto. Vozim svoje koje je punoljetno, i molim Boga da ne stane na cesti, kao i većina nas. Moje je da dođem na posao, a kako, to je moj problem. Za svoj posao dobivate plaću, i to bi trebalo biti sve. Preplaćeni ste za ono što radite, jer nikakav rezultat sve govori.

Meni je neugodno dok slušam vaše laži. Ma, nije problem što lažete, problem je što mislite da ljudi vjeruju u te laži. Treba imati obraza pa se javno hvaliti neuspjesima. A imate ga i te kako.

Za koga glasati? Koje je zlo manje? Koje god zlo izabrali, zlo ostaje zlo. Sve dok oni na vlasti rade za sebe, a ne za državu, nema napredaka. Imali se još išta prodat? Valjda ima kada se toliko borite.

I zapamtite, žena je vlasnik svojeg tijela, i sve ove žene žive u dvadeset i prvom vijeku, i nećete nas vratiti u pećinsko doba. Svoje žene možete, ali ostale nećete.

 

Narod vas bira, narod vas može i svrgnuti. Nadam se da ćete to imati na umu.

Ako je politika ”kurva” šta su političari?

 

Kata Mijić


Podjeli
Leave a Comment