Podjeli

Hrvatima, Srbima i Bošnjacima – muslimanima, svima koji su bili i ostali normalni ljudi, dosta je perverzije i izvrtanja povijesti. Dosta im je prikrivenih ekstremista koji se sklanjaju iz “antifašizma” i “humanizma” a jedini im je cilj ušutkati Hrvate i katolike u Bosni i Hercegovini kojima se želi uskratiti ne samo nacionalna, nego i temeljna vjerska prava – primjerice, održavanje svetih Misa za žrtve, kako je to ratoborna manjina od tristotinjak crvenih fašista pokušala prije i za vrijeme liturgije u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu.

Njihovo arlaukanje, psovke, uvrede i riječi mržnje kao i spremnost na nasilje, svjedoče o tomu tko su, što su i kakvu ideologiji zastupaju. No, jedno moraju znati: niti oni niti bilo tko drugi katolicima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini NEĆE I NE MOŽE zabraniti molitvu u službu Božju za duše nevinih žrtava što su ih na križnim putovima zvjerski pobili njihovi predšasnici pod krinkom “antifašizma”. Huda jama, Jazovka, Gračani, Maribor, Bleiburg, Macelj i tisuće drugih stratišta nijemi su svjedoci neljudskih zlodjela što su ih počinili partizani i komunisti i tu krv ne mogu oprati nikakvi čopori današnjih “antifašista” i njihovo obijesno zavijanje.

Ne sjećam se da su se ikad isti ti sarajevski “antifašisti” okupili zbog pokolja što su ih od 1992. do 1994. godine činili zločinci Alije Izetbegovića i njegovi mudžahedini nad Hrvatima u srednjoj Bosni, nije mi poznato ni to jesu li (možda) i kad protestirali protiv radikalnih islamista koji su u sarajevske i druge džamije diljem Bosne i Hercegovine doveli svoje teroriste iz Sirije, Saudijske Arabije, Afganistana, Irana i drugih islamskih zemalja uz blagoslov Bakira Izetbegovića i njegove mafijaške klike.

Jednako tako, nisam nikad čuo da je bilo protesta od strane istih, vezano za javne istupe Emira Kusturice koji je slavio razaranje Sarajeva uz viski sa Slobodanom Miloševićem i naslađivao se krvlju koja je lila ulicama grada, pa i žalio za time što nema “barem jednu džepnu atomsku bombu koju bi bacio” na rodno Sarajevo. Jesu li digli svoj glas kad je beogradska fašistička klika predvođena Momom Kaporom, Dragošem Kalajićem, Miloradom Pavićem i ostalima likovala nad pokoljem u Sarajevu i slavila njegovu patnju kao svoj osobni trijumf?

Jesu li ustale sarajevske “antife” povodom bilo kojeg od takvih i sličnih događaja u vrijeme najdulje opsade u novijoj povijesti Europe što ju je Sarajevo proživjelo digli svoj glas i rekli istinu? Opsada Sarajeva trajala je gotovo puna 44 mjeseca (od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. godine). Za to vrijeme na grad je padalo u prosjeku 329 projektila dnevno. U njemu je ubijena 11.541 osoba, od čega 1.600 djece, a deseci tisuća građana podnosili su kroz cijelo vrijeme opsade neviđene patnje uz razaranje domova i masakre na ulicama i tržnicama.

Znaju li sarajevski “antifašisti” tko je kriv za taj veliki zločin? Jesu li to bili JNA i četničke paravojne postrojbe s petokrakama i kokardama na glavama ili ustaše. Jesu li Sarajevo ubijali Srbi ili Hrvati?

I da se opet vratim na već postavljeno pitanje: Što su oni učinili da osude taj zločin i kažu javno istinu? Što?

Krijući se iza “antifašizma” islamistička falanga Bakira Izetbegović i izroda Željka Komšića nastoji ušutkati Hrvate katolike i zabraniti im čak i vjerske obrede!

To je jedina prava istina i ona se mora skresati u lice sarajevskoj mafiji koja je tamo na vlasti. Kriminalci i besprizorni likovi predvođeni Bakirom Izetbegovićem, Fahrudinom Radončićem, Šefikom Džaferovićem i sluganom i izrodom Željkom Komšićem žive u zabludi i misle kako će svojim kozaračkim kolom i floskulama o “antifašizmu”, uvredama, psovkama i mržnjom ušutkati narod koji želi samo jedno: živjeti ravnopravno, dostojanstveno i mirno, na svojoj zemlji, u svojim selima i gradovima.

Sarajevski crveni fašisti zastupaju zločinačku komunističku ideologiju koja je svijet zavila u crno i pobila preko 120 milijuna duša tijekom XX stoljeća i nju koriste ne bi li ušutkali hrvatski narod koji je obranio Bosnu i Hercegovinu svojom krvlju i žrtvama! A iza svega se kriju ciljevi islamista koji ovu zemlju žele pretvoriti u islamsku džamahiriju.

I još nešto.

Pamti li itko u Bosni i Hercegovini da je ikad ijedan Hrvat i katolik izašao bilo gdje protestirati i praviti nered zato što bilo tko obavlja vjerski obred vezano za svoje žrtve – bile one srpske, muslimanske ili židovske?

Razumiju to i znaju svi pošteni muslimani i pravoslavci. Nije li Husein ef. Kavazović, reisul ulema (veliki muftija) islamske zajednice u BiH o tomu već rekao sve?

U kojem svijetu žive i što misle u svojim bolesnim glavama oni koji vođeni mržnjom nastoje probuditi davno preživjelo i odbačeno zlo komunizma i misle li da mi koji sve to gledamo sa strane ne znamo kako je to samo krinka za ono što u svojim kabinetima planiraju već spomenuti mafijaški bosovi Bakir Izetbegović, Šefik Džaferović, Fahrudin Radončić i njihov potrčko, jadni, ljigavi i besprizorni Željko Komšić koji ne predstavlja nikoga?

 

Zlatko Pinter


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika