Nakon nedavnih „događanja naroda“, preslikanih i uvezenih s druge strane Dunava, dojam je da bismo se mi – hrvatski nacionalisti – s ciljem vođenja učinkovite i argumentirane rasprave, morali zapitati jesmo li i mi zaspali na straži pa izostavljamo konkluziju koju se počesto može čuti od, recimo, Marije Selak Raspudić, Nine Raspudića, Mislava Kolakušića, „Most“-ovaca i brojnih drugih hrvatskih intelektualaca koji ne potječu iz partijskih frakcija SKH/HDZ ili SKJ/SDP, a koju nije „izveo“ Jovan Rašković, Milan Nedić, Nikola Stojanović pa ni Broz ili Puniša Račić, već, nesumnjivo, ponajveći hrvatski sin svih vremena, koji je časno djelovao u ne tako davnoj hrvatskoj povijesti, skorašnji hrvatski svetac, današnji blaženik Alojzije Stepinac – parafraziram – da je ustroj Nezavisne Države Hrvatske bio odraz želje i volje hrvatskoga naroda (uslijed srbijanske rojalističke represije), ali da je prihvaćanjem rasnih zakona, progonom Srba, Židova i Roma i uspostavom logora za druge tj. drukčije, nanijeta ponajveća ljaga (mada je gotovo čitava, tadašnja Europa, činila gotovo isto) koja ondašnju državnu vlast ne može i ne smije opravdati!
Dakle, osnutak “NDH”, na fašističko-nacistički pogon ili uz “pomoć” njihovih perjanica, Mussolinija i Hitlera, ne s-m-i-j-e-m-o prešućivati, već bismo morali biti objektivni u provođenju “cost-benefit analize”, imajući uvijek na pameti navedene premise jer, kako svi znamo, logički silogizam je neizvediv bez, uobičajeno, dviju premisa iz kojih “izvlačimo” zaključak-konkluziju!
Vjerujem da je sve napisano jasno i razumijemo te da smo svi, barem donekle suglasni ili da se barem slažemo da se ne slažemo, alie da smo ipak svjesni da “šiljenje zobi” ne donosi ništa dobro hrvatskome narodu ili, konkretno, svima nama koji od politike i podjela ne živimo, već od svog rada i osjećaja koje gajimo za svoj hrvatski dom, ali ne busajući se pritom u domljubna poplavjela prsa i izvikujući slogan koji – opravdano ili ne, nebitno – nekog iritira, kao što i „hrvatsku domoljubnu stranu“ iritira ono što čuje ili vidi od oponenata, skraćeno – neoorjune tj. balkansko-jugoslovenske paradigme!
Kako bilo, jedva da smo u ovih 35 godina odradili “plitko oranje”, a već bismo se svadili i svodili račune, a do “ubiranja hrvatskih plodova”, kako kaže jedna sjajna pjesma Beatlesa, predstoji nam “the long and winding road”…
Mislav Benčević
Leave a Comment