By Podjeli
Da bismo znali lijeka moramo znati dijagnozu bolesti. Kako u medicini tako isto i u političkom životu. Svjedoci smo mnogih, poglavito političkih anomalija u Hrvata. A izvor ili zajednički nazivnik im je autošovinizam. Možemo reći i oikofobija. Dakle, radi se o mržnji i osjećaju prijezira prema vlastitom narodu i identitetu. Uvijek se traži problem u vlastitom narodu što dovodi do posvemašnje amnestije za sve druge koji najčešće čine zlo i nepravdu narodu onoga koji ima problem s oikofobijom. Takva osoba konstantno vrši zamjenu teza i time izvrće pravdu i širi mržnju i sve to na štetu vlastitog naroda i zemlje premda objektivne činjenice govore drukčije. To je jedna strahovito monstruozna pojavnost. U normalnim društvima autošovinisti su mala manjina s stanovitim psihičkim poremećajem. No nažalost u suvremenoj Europi ta mala manjina kao da prelazi u većinu. No kod Hrvata je takva samoopakost destrukcije odavna prisutna. I danas je zastupljena i u ljevici u Hrvata ali i desnici. Strahote nad strahotama, strahote nad strahotama, strahote zabluda prožimaju hrvatsku ćud…… da se poslužimo biblijskim rječnikom.
Primjeri oikofobije kroz hrvatsku povijest
Primjera imamo pregršt. Primjerice, od Pacta convente pa preko prelazaka na islam pod Osmanlijama ali i “svetosavlje” također. Konvertitstvo je stara praksa no konvertirati na drugu vjeru ne mora značiti i promjenu nacionalnog (etničkog ili protonacionalnog) identiteta. Biti musliman ili pravoslavni ne znači ne biti Hrvat, štoviše to bi trebao biti dodatni poticaj da se bude još bolji i kvalitetniji (uvjetno rečeno i veći) Hrvat/ica nego prije prelaska na novu vjeru odn. religiju. Primjerice ako u Poljskoj ima samo 2% pravoslavnih to ne znači da nisu Poljaci jer iako su tako malobrojni okupljeni su u vlastitoj tj. Poljskoj Pravoslavnoj Crkvi a ne nekakvoj “Ruskoj” ili “Ukrajinskoj” ili pak “Srpskoj” ili već kojoj nepoljskoj Crkvi. Isti je slučaj i s današnjom Mađarskom, Albanijom čak i Finskom pa samim time i etnosima koji dijele imena tih zemalja u kojima su pravoslavni okupljeni u pravoslavne Crkve dotičnih zemalja a ne da su filijale Crkava nekih drugih država ili naroda/nacija. I unatoč tomu što je u spomenutim državama broj pravoslavnih minoran ili ‘zanemariv’! S druge strane budući je islam anacionalna (globalistička) religija čemu onda “privatizacija” islama od strane nekakvih etničkih i političkih kolektiviteta poput ‘Bošnjaka’. Kao što Muslimani nisu Bošnjaci tako niti svi muslimani u bivšoj državi ne moraju a niti trebaju biti samo ‘Bošnjaci’ ili Muslimani odn. Albanci. Mogu biti i Hrvati jednako kao što mnogi pravoslavni jesu Hrvati a ne Srbi, Crnogorci, Makedonci ili pak Vlasi. No nažalost, politika u sprezi s pojedinim vjerskim strukturama su odnarodile veliki dio Hrvata učinivši ga svojevrsnim janjičarima osobito u političkom smislu u službi stranih središta ‘moći’ poglavito Beograda ali i Sarajeva. Prije toga Beča, Rima, Carigrada (Istanbula). Prva i Druga Jugoslavija su također uzele svoj danak u odnarođivanju Hrvata. A mnogi Hrvati koji nisu odnarođeni su zadojeni jugoslavenstvom i svom tom ‘balkanofilijom’. Razne fraze da nas poraze poput “bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti bratskih nam republika i pokrajina’ a danas”regionalne” suradnje i stabilnosti. Jasno da su i Budim i Pešta i ta Ugarska tlačili hrvatski narod. Sjetimo se mađaromana ili mađarona. Upravo ti su držali tadašnju Hrvatsku i Hrvate pod svojom vlašću. Mito, korupcija, ucjene, privilegije uz primjenu ‘zavadi pa vladaj’ i Hrvatima glede slobode možeš reći ‘laku noć’. Da, doista, bijaše to duga mračna noć……..
A i danas traje ona. Samo drukčijom tamom isijava ali tama je tama bila svjetlija ili mračnija.
Autošovinizam u Hrvata kao posttraumatski stresni poremećaj uzrokovan bespućima povijesnih zbiljnosti
Kažu mnogi da je Hrvatska ostvarena država a Hrvati narod (nacija) koja se samoostvarila. Pa formalno možda jest ali daleko je to sve od istine. Pogotovo kada vidimo da toliko Hrvata pa i mladih kažu da vole Tita, Jugoslaviju pa i ondašnju Partiju, da žele povratak (yu)bavi, da su brzo zaboravili Europu i povratak “staroj domaji” prije 1918., ponovno isticanje zastava i simbola pod kojima su stotine tisuća Hrvata za vrijeme Drugog svjetskog rata i njegova Poraća puno prije vremena tako okrutno otposlani na onaj svijet kao i deseci tisuća Hrvata u vrijeme Domovinsko-oslobodilačkog rata u Hrvatskoj i Herceg-Bosni i cijeloj BiH uz dodatak mirnodopske Vojvodine, koliko još prognanih i izbjeglih, 400 mlrd USA dolara ratne štete koje je Hrvatska pretrpjela u to vrijeme, nastavka majorizacije hrvatskog naroda u BiH (osobito van Herceg-Bosne), Vojvodini, južno od Save i Dunava pa i u jednoj “europskoj” Sloveniji ali i “prijateljskoj i bratskoj” Republici Kosovo itd.
Jesmo li zaboravili sva ona upozorenja da ne srljamo kao ‘guske u maglu’, zar smo zaboravili pjesme poput ‘Nikad više teškog jada, nikad više Beograda’, ‘Zbogom Jugoslavijo’, ‘Zbogom Balkanu’ i sl.? Da li smo svjesni da u članku 135 stavak 2 Ustava Republike Hrvatske stoji: ‘Zabranjuje se svaka aktivnost ili organizirani oblik djelovanja koji bi mogao značiti ili ima za cilj uvođenje Republike Hrvatske u neke nove balkanske asocijacije ili obnovu bivše Jugoslavije’, budući je takva aktivnost protuustavna podliježe kaznenom gonjenju ali tomu tako nije! Zašto? Ali se kazneno goni zbog legalne zastave HOS-a i isto takvog pozdrava Za Dom Spremni (odlukom Vlade Ivice Račana iz ožujka 2001.). Čemu to? Zašto dupli standardi?Očito jer ostaci iz bivšeg sustava i države upravljaju Hrvatskom. Puna usta “Regije” a ni E od Europe. Šumadinci i Bosanci (koji su Nehrvati) mogu proći ali Hrvati iz Herceg-Bosne su vazda nešto “krivi”. Za mnoge je Novak Đoković “naša” najveća športska “legenda” unatoč tome što se slikao uz sliku Draže Mihailovića. I zovu ga “Srbinom” premda to nije nego Crnogorac. Zatim, tzv. Revolucionarna Škola Komunizma koja se održava u Zagrebu s zastavama bivše države, parolama pod kojima su ubijene stotine tisuća Hrvata (mnogo žena i djece) što je sve protuustavno i sve to prolazi bez ikakvih sankcija za učesnike svega toga. Ali zato problem su fanovi Thompsona iliti ‘novoustaška’ subkultura s desnog spektra koja nije učinila niti jedno ozbiljnije kazneno djelo a bilo je i sankcija mada je to potpuno bespredmetno kada se uzme u obzir sve sa suprotnoga spektra. Jer zakoni se ne mogu primjenjivati selektivno.
Najnoviji primjer autošovinizma u Hrvata
Svjedoci smo majorizacije Hrvata koji su konstitutivni, državotvorni, suvereni i ustavotvorni narod u BiH. Nehrvati sebi uzimaju za pravo birati hrvatskog člana Predsjedništva BiH umjesto Hrvata. Uoči odigravanja utakmice između Talijanske Republike i BiH skinula se legalna zastava hrvatskoga naroda u BiH, službena zastava Hercegbosanske i Zapadnohercegovačke Županije (ujedno i neslužbena zastava većinski hrvatske Herceg-Bosne) u Kiseljaku ali su vlasnici iste kuće s koje je skinuta hrvatska zastava kasnije na dan utakmice istakli talijansku zastavu. Skidale su se poslije utakmice i prolaza BiH na SP hrvatske zastave i u Varešu, Novom Travniku, Vitezu. Zar se tako proslavlja pobjeda BiH? Skidanjem zastave jednog od njezina tri konstitutivna, državotvorna, suverena i ustavotvorna naroda! Krajnje maliciozno i licemjerno! I mnogi Hrvati, osobito u Hrvatskoj su javno u glavnom gradu svih Hrvatica i Hrvata i Republike Hrvatske na javnom prostoru “proslavljali” prolaz BiH na SP. Zašto? Čemu? Ali zato većina Hrvata u BiH a posebno u Herceg-Bosni nisu navijali za BiH. Naprotiv, za Italiju. I velika većina pravoslavnih Nehrvata u BiH također nije navijala za BiH. Ako Srbi ne žele BiH a kudikamo su brojniji od Hrvata u toj zemlji onda zašto bi Hrvati trebali biti za BiH? Ako Srbi nisu patrioti glede BiH onda Hrvati još manje. To nije pitanje nekakve moralnosti ili sentimenta nego praktičnosti. Hrvati trebaju razmišljati vlastitom glavom vodeći brigu o vlastitim interesima umjesto da glume ili se stavljaju u poziciju Srba i Bošnjaka. Hrvatski interes su ravnopravnost i hrvatska federalna jedinica unutar cjelovite BiH ali za Hrvate je bolje da se BiH i rasformira nego da ponovno postane unitarna pod firmom “građanske”. Dakle i dodatna federalizacija BiH na tronacionalnom paritetu pa i teritorijalno-administrativnom prije svega a ako do toga ne dolazi onda Hrvati u Herceg-Bosni vlastitim putem uz jamčenje prava Hrvata u dijelovima van Herceg-Bosne i trajnu skrb o njima ali reunitarizacija BiH je najgore rješenje i potpuno van bilo kakvih opcija s hrvatske strane. Izgleda da primjerice Hrvati u Herceg-Bosni i ostatku BiH kao da žive u nekoj ‘paralelnoj’ shemi od Hrvata u Hrvatskoj. Pametno je s onima koji su prije javno navijali za Tursku protiv Hrvatske i javno proslavljali neuspjeh Hrvatske zdušno navijati za BiH?! U odnosu na ono prije ‘veo zaborava’. Dobro govoraše Otac Domovine dr. Ante Starčević ‘Hrvatski narod ima dvije velike mane a one su da lako prašta i brzo zaboravlja’. I to je uzrok sviju naših narodnih nesreća. Drugi narodi svoje izdajnike kažnjavaju a Hrvati ih nagrađuju. I dokle tako? Dokle one koji te niječu braniti? Zašto krvnike i zatirače vlastitog naroda zvati “cvijećem vlastita naroda”? Čemu te ludosti. Ovo više nije političko nego psihološko odn. psihijatrijsko pitanje.
Nakon dijagnoze slijedi oporavak s izlječenjem
Da bismo se oporavili važno je zastati i početi razložno promišljati. Postupno odbacujući brojne naslage ‘strahota zabluda’ u bespućima povijesnih zbiljnosti. Prestati se emocionalno te osjećajno kao i identitetski vezivati za sve ono i one s kojima imamo loša povijesna iskustva do dan-danas. Činiti po modelu današnjih Slovenaca u vrijeme bivših Jugoslavija. Jednostavno rečeno emocionalna distanca spram Neslovenaca a u konkretnom slučaju Nehrvata. Otpuštanje njihove glazbe, jezika i drugih izričaja uz njihovu popunu onim (pro)hrvatskog sadržaja. Maksimalno tj. potpuno izbjegavanje gledanja medija i medijskih sadržaja u vlasništvu stranog ili globalističko-
Temeljne pretpostavke za bolje hrvatsko sutra
Sukladno odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od prije tri godine kojom se nalaže registracija Hrvatske Pravoslavne Crkve uz obrazloženje da je ispunila sve uvjete za tu registraciju te su svi argumenti protiv ocijenjeni neutemeljenima a što je izvršna vlast RH bila dužna ispoštovati a nije onda treba na svaki način privoljeti izvršnu vlast RH da ispoštuje odluku gorerečene sudbene vlasti jer to nije više ideološko ni političko već pravno pitanje. Jasno da sticanje autokefalnosti Makedonske Pravoslavne Crkve pruža ohrabrenje kako za Hrvatsku tako i za Crnogorsku Pravoslavnu Crkvu s nadom da nadolazi i što skorije formiranje posebnih Pravoslavnih Crkava Bosne i Hercegovine, Kosova ali i Vojvodine (autonomne PC). S druge pak strane nastojanje da se BiH preustroji na najmanje tri federalne jedinice od kojih bi jedna bila većinski hrvatska (ujedno i izborna jedinica) a može i četvrta ‘zapadnobosanska’ unutar Unsko-sanskog kantona u Federaciji BiH u BiH (zapadni dio Turske Hrvatske). Time bi se postiglo da Hrvati kao konstitutivni, državotvorni, suvereni i ustavotvorni narod u BiH sami biraju svoje legitimne predstavnike u tijelima vlasti uključujući i hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Jasno Herceg-Bosna kao neslužbena regija većinskih hrvatskih kantona i većinski hrvatskih dijelova drugih kantona bi prerasla u administrativnu jedinicu objedinjavanjem spomenutih administrativnih jedinica (kao cjelina ili djelomično) pod službenim imenom ‘Hrvatska Republika’ primjerice. To bi bila zapravo Druga Hrvatska Republika u BiH. Ili da se Federacija BiH preustroji na dva kantona (hrvatski (herceg-bosanski) i ‘bošnjačko-muslimanski’ (bosanski)) uz dodatak i trećega tj. već navedenoga zapadnobosanskoga. U slučaju eventualnog raspada BiH (ne krivnjom Hrvata ali ako dođe do toga dođe) onda sadašnja Herceg-Bosna postaje uz Hrvatsku još jedna samostalna hrvatska država ili ulazi u sastav Republike Hrvatske. Ovo je samo projekcija ukoliko dođe do nečega od čega se zazire, da ne bi bilo zabune. Moramo biti spremni na sve scenarije tj. rasplete bili oni željkovani ili ne bili. Dakako, ukoliko službeni Beograd ne odustane od agende ‘srpski svet’ legitimna opcija prema Srbiji (s AP Vojvodinom) susjednih država je traženje povratka ustavnih prava Vojvodini od vremena ustava bivše države iz 1974. na što je službeni Beograd i pristao pred 35 godina (Vojvodina-Kosovo u paketu). Kosovo je u međuvremenu steklo samostalnost a Vojvodina čeka rješenje svog pitanja. To rješenje može biti i pretvaranje Srbije u federaciju sastavljenu od najmanje dvaju ili više dijelova tj. federalnih jedinica ili republika čak s pravom na samoodređenje do odcjepljenja radi preveniranja svakog mogućeg oblika velikosrpstva među kojima bi svakako uz današnju Autonomna Pokrajinu Vojvodinu bio i sjeverni dio bivšeg Novopazarskog sandžaka spojenog s Preševskom dolinom. Pa ukoliko Srbija bude nepopustljiva glede svoga velikodržavnoga projekta onda su tu opcije (legitimne dakako) i osamostaljenja Vojvodine i nekih drugih cjelina unutar R. Srbije pa i u vidu naknade za sva zla učinjena na JI Europe ustupanjem vlastitog teritorija uključujući i onaj vojvođanski susjednim državama.
Važno je napomenuti da je istočni Srijem povijesni prostor Hrvatske.
Odbaciti ismijavanje vjere i vjerskih osjećanja u hrvatskom narodu te uspostaviti da vjernici s jedne strane i agnostici te ateisti s druge strane budu potpuno ravnopravni građani Hrvatske i Herceg-Bosne te ostatka BiH uz ostale hrvatske povijesne zemlje. Jasno i da Hrvati u današnjoj Sloveniji budu priznati zasebnim nacionalnim entitetom sa svim političkim i nacionalnim i kulturnim i ostalim pravima od najniže razine vlasti pa do Parlamenta i Vlade sa zagarantiranim mjestima u njima te da hrvatski jezik u Beloj krajini, Prekmurju, istarskom dijelu Primorske i još jednoj tamošnjoj regiji bude priznat službenim uz slovenski i talijanski (istarski dio Primorske) te mađarski (Prekmurje) u kojima su Hrvati autohton narod. U najmanju ruku Hrvati trebaju imati ista prava u toj zemlji kao i tamošnji Talijani i Mađari. Isto se odnosi glede Hrvata u Republici Kosovo uz uvjet prestanka albaniziranja hrvatske tamošnje baštine te povratak iste u hrvatske ruke nakon što je protupravno albanizirana (kosovizirana).
S vjerom u Boga i hrvatskom slogom!
Vazda i Uvijek spremni za (hrvatski) dom!
Josip Žgela
Pa što Bog da i sreća junačka!
Sretan Uskrs! Ne sretni “blagdani” već Sretan Uskrs! Mi vjernici slavimo Uskrs našega Gospodina Isusa Krista nadajući se njemu pridružiti u nebeskoj slavi sa svim nebesnicima. Uskrs je Uskrs a blagdani su općenitosti. A Uskrs je najveći kršćanski blagdan koji se hrvatski zove i Vazam ili Vuzem! Jer kada slavimo nečiji rođendan ili imendan onda kažemo ime slavljenika a ne nešto neodređeno poput ‘sretno ti slavlje’. Koje “slavlje”?! Tako i kada si međusobno čestitamo Uskrs recimo jasno i glasno ‘Sretan Uskrs’ umjesto “Sretni blagdani”!
Podjeli
