Na sjednici Hrvatskog sabora se na glasanju našao prijedlog zaključka da se uvede Dan sjećanja na žrtve komunizma. Prijedlog nije prošao, a protiv su glasali: IDS, HDZ i DP.
Riječ je o prijedlogu Kluba zastupnika stranaka Dom i nacionalno okupljanje i Hrvatskih suverenista koji su tražili da se u sklopu rasprave o prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, donese sljedeći zaključak:
”Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da u roku od 90 dana predloži izmjene Zakona o državnim blagdanima, spomen-danima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, a u svrhu
pokretanja komemorativnog obilježavanja – “Dan komunističkih žrtava”.
Tražili su izmjene Zakona o državnim blagdanima, spomen-danima i neradnim danima, a u svrhu pokretanja komemorativnog obilježavanja – “Dan komunističkih žrtava”
Peternel: Jedino što njih (DP) zanima je javni novac koji preko posmrtnih ostataka stranke kradu.
“Tražio sam da Sabor zaduži Vladu RH da u roku 90 dana pripremi proglašenje DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE KOMUNIZMA.
Protiv ovog prijedloga zajednički su glasali HDZ i Domovinski pokret.
Čak su pristojniji od njih bili kolege iz SDP-a i Možemo koji bar nisu bili protiv već nisu glasali.
Penavi, Ćipi i ostalim Teletabisima netko bi trebao reći da je moj današnji prijedlog inače sastavni dio njihovog programa kojim su prevarili birače.
Programa koji nisu ni pročitali, ni napisali niti ih zanima. Jedino što njih zanima je javni novac koji preko posmrtnih ostataka stranke kradu.”
Kao član stranke škarama sam prerezao člansku iskaznicu.
Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio nacističke, fašističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima.
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP), među inim, ističe:
Uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.; uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.; uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata…; budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom naslijeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezina naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinih naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje…
Na temelju gore konstatiranog, Europski parlament poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režimi te se zalaže za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima. Hrvatski mediji su većinom prešutjeli rezoluciju, a SDP i Možemo bi vratili Trg maršala Tita.
“ Diktatori Pavelić i Tito i njihovi režimi bili su negacija slobode” povodom Dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima 23. kolovoza izjavio je HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier. Iako se ta činjenica rijetko ističe u javnosti, na početku Drugog svjetskog rata, od 23. kolovoza 1939. do 21. lipnja 1941. godine, nacisti i komunisti su imali pakt o nenapadanju, napisao je Stier. Puno prije komunista u Istri su se suprotstavljali fašistima hrvatski kršćanski antifašisti, a među njima bili su: Antun Milovan kojega su komunisti ubili 1945, otac biskupa Ivana i bliski suradnik mons. Bože Milanovića. Danas se prisjećamo Antuna Milovana, blaženog Miroslava Bulešića, kao i svih nevinih žrtava fašizma i komunizma. Njihova žrtva svjedoči o istinskoj ljubavi prema slobodi, o kršćanskom i demokratskom suprotstavljanju svakom totalitarnom režimu i ideologiji. Totalitarizam se ne može opravdati pukim otporom drugom totalitarizmu, bez iskrenog zalaganja za slobodu i demokraciju. Zato će svaki istinski demokrat odbaciti totalitarnu ideologiju i propagandu, kako Pavelićevog antikomunizma tako i Titovog “antifašizma”. Iako međusobno suprotstavljeni, ti su diktatori i njihovi režimi bili negacija slobode.
Zastupnik Davor Ivo Stier je jedna ruka koja glasanjem petkom u „kokošinjcu“ održava na vlasti pravomoćno osuđenu stranku za udruženi zločinački pothvat otimanja novca iz državnih tvrtki. Je li to „Nova hrvatska paradigma“?
Brojni ratni zarobljenici nakon Drugog svjetskog rata završili su u jamama i masovnim grobištima samo zato što su bili na poraženoj strani, a stradali su i mnogi nedužni civili, istarski narodnjaci poput oca Porečko-pulskog biskupa u miru Ivana Milovana i vrijednog kamenoklesara Guida Delbianca iz Krnice kojeg su partizani bacili u jamu Golubinka kod sela Trlji te tri sestre Radeka, moje rođakinje iz Radeki polja blizu Loborike u općini Marčana.
Zalažem se da se istraže barem neki četnički, ustaški i komunistički zločini: Jasenovac, Jadovno, Danica, Macelj i drugi. U Macelju, Hudoj jami, Jazovki, Golubinčini kod Raklja i drugim komunističkim stratištima pronađene su kosti žrtava, a u Jasenovcu i Šaranovoj jami kod Jadovna nisu, a kojekakvi “antifašisti” šire laži o stotinama tisuća žrtava bez ikakvog dokaza. Za Jasenovac se broj žrtava procjenjuje od nekoliko tisuća pa do sedamsto tisuća. Logor Jasenovac je postojao 1.337 dana. Prosječni broj žrtava prema onima koji tvrde da je u Jasenovcu stradalo sedamsto tisuća žrtava iznosi 523 dnevno odnosno svakih 2,7 minuta jedna žrtva. U Jasenovcu nije bilo plinskih komora niti krematorija. Prema pisanju dr. Ante Ciliga u Jasenovcu su zatvorenici proizvodili ciglu, radili u kožari, mogli su pisati pisma i dobivali su pakete od rodbine i nije bilo masovnih ubojstava, a njemu su omogućili da piše knjige. Ako je istinit službeni broj žrtava od 83.145 prosječno dnevno su ubijane ili umrle 62 žrtve. Trebalo bi istražiti da se utvrdi prava istina o Jasenovačkom logoru. Je li Savom plutalo na stotine ili tisuće leševa dnevno? Tijekom Drugog svjetskog rata Savom su plovile lađe. Istraživanju Jasenovca se protive “kriminalci u znanosti” ili u politici kako ih naziva Vladimir Mrkoci u knjizi ” Kratka povijest komunizma” objavljenoj 2017. godine. Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobišta žrtava komunističkih zločina od 9. svibnja 1945. do 1990. godine pružao je mogućnost temeljitog istraživanja tih tragičnih događaja naše prošlosti. Pozivam naše građane da svjedoče o njima. Međutim vlasti u Republici Hrvatskoj ne provode taj Zakon, a nametanjem ćirilice u Vukovaru pravdali su da moraju provoditi zakone Republike Hrvatske.
To je selektivan pristup provođenja zakona ,a ne pravda za žrtve zločina nakon Drugog svjetskog i Domovinskog rata. Zločin je prikrivati zločin! Prikrivanje zločina je kazneno djelo prema Kaznenom zakonu, a takvi zločini ne zastarijevaju.
Što je to Grbina toliko razljutilo da je napustio komemoraciju za Vergarolu? Evo o čemu je riječ
Gradonačelnik Pule Peđa Grbin (SDP) i predsjednik Gradskog vijeća Valter Boljunčić (IDS) zbog govora predsjednika županijskog vijeća talijanske nacionalne manjine Ennija Forlanija tijekom obilježavanja 79. obljetnice eksplozije u pulskoj luci Vergaroli demonstrativno su napustili komemoraciju te potom složili zajedničko priopćenje o tom činu. Naime, zasmetala ih je Forlanijeva izjava da je eksplozija podvodnih mina u kojoj je stradalo 116 i ranjeno 216 ljudi, velikom većinom Talijana, bila “dio preciznog plana etničkog čišćenja i genocida započetog s fojbama”.
Grbin i Boljunčić prozvali su Forlanija da je svoj govor iskoristio za „povijesni revizionizam i da mu je tragedija bila povod za lažno prozivanje za genocid“. Zaključili su kako mu to „neće proći u Puli i Istri“.
Forlani: Citirao sam već poznate činjenice o Vergaroli
Kako prenosi portal Istra24, Forlani je ovako odgovorio na kritike Grbina: „Nisam nikoga optužio za genocid, niti sam spomenuo riječ genocid kako se navodi u priopćenju. Citirao sam već poznate činjenice i spomenuo ih u kontekstu tragedije koja se dogodila na Vergaroli“.
Evo što je točno rekao Forlani: „Evo nas ponovno okupljenih, kao svakog ljeta, na obilježavanju besmislenog masakra od 18. kolovoza 1946., kako bismo se tugom i ljudskim pijetetom prisjetili nevinih žrtava sramotnog projekta. Bio je to apsolutno besmislen masakr, koji se ne može shvatiti izvan točnog plana etničkog čišćenja i zamjene stanovništva koji je započet fojbama tijekom razdoblja upravo završenog Drugog svjetskog rata.
Dokaz da se radilo o dobro smišljenom i isplaniranom projektu, nalazimo u riječima Milovana Đilasa u jednom intervjuu koji je časopis Panorama objavio 1991. godine u kojem kaže (citiram): ‘Sjećam se da smo 1946. godine Edvard Kardelj i ja otišli u Istru organizirati anti-talijansku propagandu. Radilo se o tome da se Savezničkoj komisiji dokaže kako su te zemlje jugoslavenske, a ne talijanske. Bilo je manifestacija s transparentima i zastavama.’
Novinar Alvaro Ranzoni ga prekida i kaže: ‘Ali to nije bila istina!’. A Đilas odgovara: ‘Naravno da nije bila istina. Odnosno, bila je to samo djelomična istina, jer zapravo su Talijani bili većina samo u gradskim središtima, a ne u selima. Ali trebalo je navesti Talijane da odu putem pritisaka svih vrsta, i tako je i učinjeno’.
U petak 25. srpnja pokrenuo sam inicijativu preko Zajednice talijana u Puli da se 23. kolovoza oda počast svim žrtvama fojbi u Istri kod kraške jame (fojbe) Golubinčine blizu Raklja. Nitko nije odgovorio!
Bivši zastupnik Hrvatskog sabora Damir Kajin je mogao posjetiti zajedno s bivšim predsjednicima Republike: Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem jamu Golubinku kod sela Trlji u koju su partizani bacili u jamu djeda njegove supruge Guida Delbianca iz Krnice za boravka na trci za prstenac u Barbanu.
Probni baloni o preslagivanju vladajuće većine
“Zaokret u IDS-u, dio vodstva želi s HDZ-om. Može li liberalni blok zamijeniti DP u Vladi?”,
“Domovinski pokret na izlaznim vratima, IDS će postati dio vladajuće većine?”,
“DRAMATIČAN ZAOKRET IDS mora biti spreman podržati vladu HDZ-a bez Domovinskog pokreta”.
Ovakve i slične naslove donijeli su redom gotovo svi mediji u Hrvatskoj. Ukratko, plasirana je priča o mogućem preslagivanju unutar vladajuće koalicije. IDS i još nekoliko oporbenih liberalnih zastupnika pristupilo bi HDZ-ovoj većini, a u suprotnom bi smjeru otišao, ne precizira se bi li se to dogodilo milom ili silom, Domovinski pokret. Ovakav mogući razvoj situacije nije novost, bio je aktualan i odmah nakon parlamentarnih izbora 2024.
Baš kao ni prošle godine, od toga ni ovog puta neće biti ništa.
Glavni razlog je matematika i gotovo nemoguć put do magičnog broja od 76 ruku.
Zašto se onda ovakve priče periodički plasiraju u medije?
U čijem su cilju probni baloni za preslagivanje vladajuće većine?
Preslagivanje u ovakvom obliku i ovakvom političkom trenutku osuđeno je na propast. Osim matematike, u prilog ovakvoj mogućnosti ne idu ni mnoge druge okolnosti.
Primjerice, ne postoji racionalna logika zbog koje bi HDZ “dao pedalu” poprilično pasiviziranom DP-u i krenuo u put u nepoznato s IDS-om i ostalim lijevo-liberalnim zastupnicima. S druge strane osim pokoje sinekure, ne postoji logički opravdan razlog zbog kojeg bi glavni akter ovog navodnog preslagivanja – IDS promijenio tim i zaigrao za vladajuće. Zašto je onda, budući da je u startu osuđena na propast, ova mogućnost uopće plasirana u javnost?
Nekoliko je teorija:
1) Vodstvo posrnulog IDS medijskim spinovima i prenaglašavanjem svoje važnosti pokušava vratiti poljuljani rejting stranci.
2) HDZ pričom o navodnom planu B nastoji još više pasivizirati DP.
3) HDZ koketiranjem s liberalima i ljevicom želi izbalansirati svoju poziciju koja je posljednjih tjedana skrenula ponešto udesno.
IDS, SDP, MOŽEMO, bivši predsjednici i sadašnji Republike Hrvatske i zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin prikrivaju komunističke zločine
Zalažem se da se u Istri 23. kolovoza odaje poštovanje svim žrtvama koje su tragično završile u kraškim jamama ( fojbama) u Istri kod Golubinčine i u tom smislu pokrenuo sam inicijativu preko saborskih zastupnika: Furia Radina, Damira Kajina i Gorana Beusa Richembergha početkom 2011. godine da se to ostvari ali niti jedan zastupnik nije odgovorio. Zastupnik Goran Beus Richembergh je lagao novinaru Glasa Istre Mati Čuriću da nije primio od mene nikakvu predstavku u vezi zločina nad zarobljenim njemačkim vojnicima na Muzilu u Puli 8. svibnja 1945. godine. Predsjedniku Odbora za informatiku, informatizaciju i medije u tadašnjem sazivu Hrvatskog saboru Branku Vukšiću pisao sam 28. veljače 2012. godine da HRT krši propise o pravodobnom i istinitom informiranju javnosti i sudjeluje u prikrivanju zločina nad zarobljenim vojnicima. Smatram da sve žrtve zaslužuju poštovanje. Na taj način ćemo omogućiti rodbini žrtava da posjećuju mjesto stradanja svojih: djedova, muževa, očeva, ili braće. Prošlo je četrnaest godina, a još nije učinjeno ništa da se obilježi mjesto stradanja, a HRT i dalje šuti o tome. Zločin je prikrivati zločin i po našem Kaznenom zakonu to je kazneno djelo. Ratni su zločini ratni zločini i ne zastarijevaju, a DORH ih mora istraživati po službenoj dužnosti. Pitam se zašto veleposlanstva: Republike Austrije, Savezne republike Njemačke i Republike Italije nisu ništa poduzele da se odaje poštovanje tim žrtvama koje su završile tragično u jami kao ratni zarobljenici provjerenih staljinista suprotno međunarodnim konvencijama? Zašto šute o tome HHO i Dokumenta? Zašto šute britanski političari koji su znali za sudbinu zarobljenih njemačkih vojnika? Oni su to znali, jer su britanske vojne snage bile u Puli do 1947. godine. Tko je prikrio nalaz ostataka žrtava 1998. godine i zašto DORH nije po službenoj dužnosti ništa poduzeo nakon objave članka ližnjanskog župnika Ivana Graha ” Tko su antifašisti u Istri” u Glasu koncila 3. svibnja 2009. godine?
mr.sc Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.
Leave a Comment