Tko vara umirovljenike, i zašto im to prolazi? Umirovljenici nisu nemoćni, nemoćnima ih čini samo uvjerenje da njihov glas ništa ne može promijeniti.
Hrvatski umirovljenici danas žive paradoks koji je teško racionalno objasniti. Iako su upravo oni među najpogođenijim skupinama siromaštvom, inflacijom i rastom životnih troškova, veliki dio njih u anketama ili na izborima uporno daje povjerenje istim političkim strukturama koje im desetljećima nisu uspjele osigurati dostojanstven život u starosti. Ne postoji pouzdana znanstvena formula koja bi objasnila ovakav obrazac političkog ponašanja, ali jedno je potpuno jasno, velik broj umirovljenika koji su 2024. godine ponovno birali „opet iste“ sada već mogu jasno vidjeti i posljedice vlastite odluke.
O ozbiljnom povećanju mirovina, što se mjesecima prije izbora obećavalo ili barem najavljivalo, gotovo da više nitko od onih koji su sada na vlasti ne govori. Tišina je ponovno zavladala čim su izbori završili, i nije to ništa novo. Hrvatski umirovljenici već godinama slušaju ista obećanja, gledaju ista politička lica i prolaze isti obrazac političke manipulacije, pred izbore velike riječi, nakon izbora zaborav. Upravo na to godinama upozoravam, ali bez stvarnog političkog buđenja većine umirovljenika promjene jednostavno neće biti moguće.
Dok god više od 1,2 milijuna umirovljenika ne shvati da promjena ovisi prvenstveno o njima samima, rizik od daljnjeg osiromašenja ostaje gotovo siguran. Posebno zabrinjava činjenica da među više od 350 tisuća umirovljenika sa najnižim mirovinama i dalje postoji očekivanje da će oni koji su godinama upravljali sustavom odjednom početi voditi politiku u interesu umirovljenika. Politička logika govori upravo suprotno, oni koji desetljećima nisu pokazali spremnost za ozbiljne reforme teško će to učiniti bez snažnog pritiska birača.
Još više zabrinjava naivna vjera dijela umirovljenika u ideju neke „jedinstvene umirovljeničke stranke ili politike“, što je plod bez razumijevanja stvarnih političkih odnosa i interesa. Nisu sve udruge i stranke iste, niti svi njihovi predstavnici djeluju iz jednakih motiva. Dio njih godinama otvoreno ili prikriveno politički gravitira vladajućima bez ozbiljnih rezultata za standard umirovljenika. Upravo je zato važno razlikovati političku lojalnost od stvarne borbe za interese umirovljenika.
Oni koji ne vide razliku između Višnje Fortune MUH, Višnje Stanišić SUH, Veselka Gabričevića i Marinka Lukende HSU, lazara Grujića SU i Milivoja Špike BUZ, teško mogu objektivno procijeniti tko doista zastupa interese umirovljenika, a tko samo održava privid djelovanja. Dok jedni ostaju na simboličnim sastancima, protokolarnim fotografijama i političkom dodvoravanju, postoje i oni koji godinama kontinuirano nude konkretna rješenja, od izmjena modela usklađivanja mirovina, redefiniranja mirovinskog sustava do prijedloga za veće i pravednije mirovine. Vrijeme je za iskreno pitanje, žele li hrvatski umirovljenici doista promjene ili će ponovno birati iste politike očekujući drugačiji ishod?
Ako je suditi prema dosadašnjim izbornim rezultatima, prečesto se pokazalo da su mnogim umirovljenicima draža obećanja bez pokrića nego konkretna i dugoročna rješenja.
U Zagrebu, 14. 05. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment