Podjeli
Tri i trideset je, mrkli mrak a već u punoj spremi brojim sve što bih danas trebala napraviti: sve uobičajeni poslovi. Stići ću a ako moja razbojnička banda bude koliko toliko mirna možda i više od planiranog.
Mislim o jučerašnjem događaju, ublijedjelom premijeru, podpredsjednicima Vlade kojima drhti glas, mjerama koje namjeravaju poduzeti kako bi zaštitili svoju sigurnost, našem “spasitelju – dobrom” Viliju koji j ocijenio da nema potrebe za njegovom intervencijom i to baš u vrijeme kad su ljudi ranjenog policajca polagali na nosila, ne, kako on kaže već unosili u auto saniteta. Nije progovorila njegova profesionalna obveza (Hipokratu se već odavno ni za košćice ne zna) nego ni obična ljudska radoznalost da vidi čemu strka pred zgradom u kojoj je njegovo radno mjesto. Ili je već znao, što je još poraznije pa ocijenio da je sigurniji u udobnosti svog luksuznog vozila nego na pločniku Markova trga. Vrag nikad ne spava, mogao bi još netko pripucati i ode ministrova guzica a tako ju je teško smjestio u željenu fotelju.
Bez ikakave namjere opravdavanja tog bezumnog čina mladića koji je, kažu presudio sam sebi pokušavam shvatiti što ga je navelo na pomisao da K47 može rješiti problem. Rođen je u Hrvatskoj, u braniteljskoj obitelji , otac policajac u mirovini. Sigurno je odgajan tako kako se većina djece odgaja ovih trideset godina u ovoj zemlji:, manjkavo što se tiče pismenosti ali sve supstituira smjeran katolički odgoj. Kako to da ga ni u kući ni na vjeronauku nisu naučili da je smrtni grijeh kidisati na tuđi život, da je to kažnjivo i po ljudskim i božjim zakonima. Mogli su mu reći da ubojice idu ravno u pakao, možda bi promislio i odustao. Pa makar to bili životi ovih nevrijednih stvorova što se zovu Vladom RH. Odgojne mjere kreirane i primjenjene na one koji se tek formiraju daju rezultate i oni su zastrašujući. Krajnje je vrijeme da se i vlast i Biskupska konferencija a prvenstveno roditelji zamisle nad onim što su učinili i što čine. Dijete rođeno 1998. na fb žali što nije u situaciji da “skida Srbe”, plasira fotografije na kojima ponosno stoji s puškom. E pa ako je puška u prvom činu zakočena u trećem će sigurno opaliti. Nije dovoljno dijete odgajati kako bi postalo dobar katolik, obući ga u bijelo odijelce i tutnuti mu u roku svijeću prilikom prve svete pričesti i krizme (ili kako se to moderno kaže “svete potvrde”. Potvrde čega?). Djete je odgojeno da mrzi i usađeno mu je da se nasiljem mogu rješavati stvari. Svojim jednostavnim umom mogu samo shvatiti da su ranjavanju drugog mladog čovjeka – policajca sudjelovali i roditelji i vjeručitelji i duštvena klima koja je sve, samo ne pozitivna i da su oni povukli obarač revolvera kojim je mladi gnjevni čovjek prikratio svoj život.
Vlast će već naći načina da se zaštiti, sva sila specijalista za sigurnost se jučer javila i iznijela svoja gledanja na tragični događaj i mjere koje bi trebalo poduzeti kako bi vlast bila sigurna. Buknuo je internet …. bilo bi zgodno da ih pročitaju i članovi Vlade kako bi se suočili sa strašnom i poražavajućom činjenicom da se odobrava bezunnikov čin a nitko nema riječi razumijevanja za ugrozu vlasti.Trebali bi znati za ono pravilo “tko traži naći če te” ma makar se skrivao u dvorcu od bijelokosti, zavaravajući se podrškom naroda koji ti je dao da ga vodiš. Doduše sa bijednom podrškom od 8% ukupnog stanovništva ali..bili su izbori. Kada na izbore ne izađe više od 53% birača očito nešto ne štima u društvu: kod nas vlada apatija i beznađe, plodno tlo za ovakve pojedinačne nasilne čine. Kad će se prometnuti u kolektivne pitanje je vremena.
Ministar unutarnjih poslova je s dalekovidnice propćio da nitko više neće smijeti pristupiti članovima Vlade. Tako ih misli zaštititi i od dosadnih novinara koji se se obezobrazili i mnogi ne pokazuju ni trun poštovanja prema visokim funkcijama koje obnašaju ovi ljudi. Oni će raditi po svome i uživati benefit da ih nitko više neće pitati ništa..možda je i to dobro jer važni odgovori su već dati.
Ne bih im bila u koži iako su njihovi životi u odnosu na naše kao u bajci. Njima je tako dobro da su potpuno slijepi na bijedu koja je poharala ovu zemlju i građane. Kako uskoro nema važnih izbora to premijer i ministar financija smatraju da više nema razloga produžavati olakšice građanima pa ozbiljno naglašavaju: “dugovi se moraju plaćati”. Već devetanestog o.m. u blokadu će upasti više od 200.000 građana. Kad pomnožimo s prosječnim brojem članova obitelji radi se o skoro milijun ljudi. Nema potrebe prijetiti ali vlastodrci bi mogli promisliti da se opet može dogoditi nasilje ovakvog tipa, da će se s oružjem pojaviti neki očajnik kojemu je isključena struja, koji jutrom nema što staviti na stol djetetu, koji nema ni kovanicu od 5,00 kuna u džepu, na potplatima cipela su se odavno pojavile rupe a teška jesen je već tu i ide crna zima. Naš tihi i nespoosbni ministra pravosuđa i uprave toroče o nekim olakšicama, valovima ovrha…mi smo jedinstvena zemlja u Europi u kojoj u jednom danu vlast uzimlje građanima od ono malo prihoda kojima se ne može isfinancirati ni skroman život. A ni kontejneri više nisu izdašni i oni koji im prevrću sadržaj sve su nezadovoljniji. I gladniji. A glad je strašna, ona izbezumljuje i izluđuje ljude tjera ih na ono na što ne bi ni pomislili u normalnim okonostima Na mjestu premijera i ministara ja bih se bojala.
Novim mjerama, što za obranu od Covida 19 što za obranu vlasti sužuju se ljudska prava i slobode i ova naša pseudodemokracija tako krhka i šepava postaje sve nakaznijom. Osobito kad se prisjetimo da je na čelu Vlade čovjek sa jakim autoritarnim tendencijama.
Tužno je i teško vrijeme u zemlji Hrvatskoj.
Anna Kowalska
Podjeli