Nije li zanimljivo kako se na međunarodnoj sceni razina rizika i točka prokuhavanja svjetskog sukoba približava iz minute u minutu, a ponašanje hrvatskog državnog sustava i većine nas ponaosob ostaje pretežito opušteno jer ipak, to se događa tamo negdje daleko. Dapače, puno nas ponaša se navijački kao kad gledamo nekakav zabavni događaj, poput nogometne utakmice. Uzevši u obzir kako je globalizacija u trenutnom obliku došla do svog vrhunca te se trenutni događaji odvijaju upravo u okviru promjene trenutačnog međunarodnog poretka nastalog po završetku Drugog svjetskog rata, valjda je sada svima jasno kako je potrebno hitno krenuti s pripremom za potencijalni sukob većih razmjera. Multipolarni svijet ne nastaje tiho, kao i uvijek, bit će prolivena krv. Unatoč tome što trenutačno hrvatsko političko vodstvo kasni, ali ipak kupuje nekakvu vojnu opremu, jasno se vidi kako samo kupovanje vojne opreme ni izdaleka nije dovoljno. Za početak, Hrvatska bi čim prije trebala pokrenuti obnovu skloništa i vojnih objekata iz vremena bivše države te izgraditi i dograditi još tisuće novih objekata koji bi mogli poslužiti kao skloništa od balističkih, topničkih i, naravno, nuklearnih udara u nekoj bližoj budućnosti, ali također i u svrhu aktivne obrane. Sustavi protuzračne obrane gotovo ne postoje, a ono što se u razgovorima navodi kao potencijalna nabavka, ni najvećem pozitivcu nije uvjerljivo kako bi nas tako nešto moglo zaštiti od neprijateljskih udara te zaštiti ključnu infrastrukturu i objekte u slučaju napada. Dokaze za to upravo imamo prilike vidjeti u napadu Izraela i SAD-a na Iran te djelovanje Irana po njihovim vojnim ciljevima, unatoč najskupljoj opremi na svijetu koja bi iste trebala štititi.
S druge strane, zalihe hrane gotovo i ne postoje. U javnosti kruže informacije kako Hrvatska ima zalihe hrane za mjesec dana za okvirno 200 000 ljudi, dakle, nemamo ništa, a potrebno je imati zalihe za barem 4-5 godina rata. Međutim, nije mi u interesu pisati članke u plačnom tonu (takvih ima više nego dovoljno) te se nadati kako će političari koji u ovom trenutku vode Hrvatsku čuti naše želje i potrebe. Smatram kako bi hrvatsko-orijentirani političari koji vode određene jedinice lokalne samouprave trebali žurno početi raditi na pronalaženju sredstava (makar oduzimali od drugih projekata) te pokrenuti obnovu i izgradnju određenih sigurnosnih objekata u njihovom gradu/općini/županiji, kao što su se neki potrudili pa počeli (uspješno) provoditi pronatalitetnu politiku, ne čekajući državnu vlast i njihovo sporo i nevoljko djelovanje u hrvatskom nacionalnom interesu. Skoro svako hrvatsko mjesto i grad ima niz zapuštenih skloništa iz nekih prošlih vremena koji se u kratkom roku mogu obnoviti te tako barem osigurati preživljavanje od onih prvih udara, jednom kad ti udari krenu. Također, siguran sam kako bi se slični načini poticaja mogli provesti na lokalnoj razini kad je u pitanju proizvodnja hrane. Što se tiče nacionalne razine, i laiku je jasno kako planinski tereni značajno osiguravaju opstanak države i naroda u slučaju napada. Stoga, ne bi li bilo pametno dodatnu ključnu hrvatsku infrastrukturu i objekte bitne za opstojnost Hrvatske ukopati duboko u hrvatske planine poput Dinare, Velebita, Kamešnice, Biokova i ostalih. Uistinu se nadam kako je netko u ovih tridesetak godina razmišljao o tako nečemu jer u protivnom ne koristimo ni tako jednostavne i najveće hrvatske resurse po pitanju obrane koje imamo (doslovno bi svi mogli preživjeti u jednoj od navedenih planina). Nije valjda potrebno previše objašnjavati kako upravo iz nekih od tih planina (Velebit, Biokovo, itd.) možemo značajno pokriti hrvatske otoke i obalu te jedan dobar dio kontinentalne Hrvatske. Jasno, za to je ipak potrebno kupiti ili proizvesti određene sustave te ih uvezati s nekim drugim sustavima koji nam također nedostaju (elektroničko ometanje, radari i ostalo). Najavljena je tvornica streljiva (dobra vijest), ali kako tek istu treba i izgraditi, nije li sad pravi trenutak za takvu jednu tvornicu ukopati ispod zemlje ili ćemo proizvoditi streljivo puna dva dana nakon početka rata? U konačnici, siguran sam kako imamo i dovoljno stručnih Hrvata za samostalno proizvoditi niz potrebnih sustava (uz potencijalnu nabavu nekih materijala), što bi i bio poželjan smjer, ukoliko uzmemo u obzir ekonomsku računicu nabave skupih sustava naspram proizvodnje ,,jednostavnijih’’ sustava u većoj količini, a što se također pokazuje korisnijom strategijom u nizu primjera zadnjih godina. Za kraj, koliko imate hrane u svom domu? Velika većina ljudi danas živi od plaće do plaće te nema hrane za više od tjedan dana, a jasno kako jedna, dvije ili pet plaća ne bi omogućilo previše hrane u slučaju nagle kupovine kad je u pitanju dostatnost prosječne hrvatske obitelji. Kao što i država treba imati zaliha hrane za najmanje 4-5 godina rata, tako i svatko od nas treba razmišljati u istom smjeru. Naravno, malo tko može odjednom kupiti hrane u vrijednosti 20 tisuća eura ili više, ali većina nas ipak može kupiti par paketa riže više prilikom svake kupovine za tu svrhu. Jasno, treba razmišljati i o svim drugim potrebnim zalihama i materijalima. Puno ljudi često kaže, ne treba dizati paniku, opušteno, bit će sve dobro, ali malo tko uistinu bude spreman osigurati svoju obitelj kada crnilo dođe na vrata. Međutim, uzevši u obzir razinu dekadencije i nebrigu za svoje bližnje među dobrim dijelom i naših ljudi, ne treba se ničemu čuditi. U konačnici, svatko postupa prema svojim razmišljanjima, ali siguran sam kako bi dosta naših, hrvatskih žrtava, kroz burnu hrvatsku povijest željele biti spremnije u zadnjim trenucima svojih (često mučeničkih) života na ovom svijetu. Svakome svoje…
Hrvatstvo živi!
Vlaho Modrinić
Leave a Comment