By Svake godine komemoracija u Jasenovcu na određeni način uznemiruje javnost. Ne odavanjem počasti, već izjavama pojedinih političara, koje imaju najmanje veze s Drugim svjetskim ratom, a više s obračunavanjem s onim što je bilo…- kažemo akademiku Josipu Pečariću, koji za sebe jednostavno kaže da je prije svega Hrvat, Hrvat iz Boke kotorske, a potom matematičar, znanstvenik, publicist Domovinskog rata i da ne nabrajamo dalje.
Mislim da ogromna većina Hrvata zna da je Jasenovački mit, ili ako hoćete Jasenovačka laž, bio glavna karika u pokoravanju hrvatskog naroda. Zato je svima koji rade protiv neovisnosti hrvatske države i u vrijeme bivše države a i danas to i ostao. S obzirom da hrvatskom državom vlada Srpsko-hrvatska koalicija, a poznato je kako je LAŽ najviše pomogla Srbima u njihovoj povijesti, jasno je da i njihovim slugama u RH laž ne može smetati. Svjesni su kada prihvate biti srpske sluge onda moraju koristiti i laži.
A, zbog čega se uvijek „koplja“ lome na žrtvama Jasenovca, dok se za druge logore iz komunističke prošlosti, ali i one iz Domovinskoga rata uopće i ne pita?
Jasenovačka laž tj. enormno preuveličavanje broja žrtava je komunistima trebala da se sakrije veliki broj zločina koje su oni sami učinili. Sve komisije koje su ih trebale istražiti oni bi opstruirali ili ukinuli. Spomenut ću samo što možete pročitati na naslovnici novog Hrvatskog tjednika: Čak 55.915 žrtava na jasenovačkome popisu lažno je ili nepouzdano, ostale tek treba provjeriti. Kineski filozof Sun Tzu je davno nazvao takve ljude najogavnijim ljudima. Ali zaboravimio tog slavnog Kineza. Pogledajmo samo što je napisala majka Jean-Michela Nicoliera, Lyliane Fournier u povodu skandalozne izjave Zorana Milanovića o bacanju ploče, za slobodu Hrvatske, poginulim HOS-ovcima: „Žao mi vas je što ne znate što znači voljeti svoju Domovinu, i ne znate što znači boriti se za interese svoga naroda. Uistinu vas žalim jer ja kao Francuskinja imam veću ljubav za Hrvatsku nego što će te vi ikada imati za ikoga. Moj sin leži negdje zakopan u hrvatskoj zemlji, moj sin vapi za pravdom i istinom. Moj sin je bio ZA DOM SPREMAN kada je trebalo, za Hrvatski dom i ljubio je tu Hrvatsku do zadnjeg daha, dao je svoj život za nju.
S gnušanjem odbacujem ovu vašu današnju izjavu, sramite se ako u vama ima imalo ljudskosti. Jer taj sin ste mogli biti vi da ste znali kako se ljubi, samo mi se čini da bi vaše kosti i vaš spomenik očito bio s one strane Dunava. Moje srce kuca za moga sina, mog Hosovca, moga Francuza, a opet više Hrvata nego što ćete vi ikada biti, za mog Jean-Michela. I ja, njegova majka, na današnji dan kada sam napunila 75 godina ponosno, iz dubine duše kličem ZA DOM SPREMNI, a vi, vi se sramite jer ste grubo povrijedili osjećaje hrabrih ljudi. Neka vam dragi Bog oprosti, ja ne mogu!“
Vi ste mnogo pisali o Jasenovcu, objavili i neke knjige. Jeste li zbog toga imali i neugodnosti?
Vaš kolega veliki hrvatski kolumnist Josip Jović je nedavno o nekim neugodnostima napisao u prikazu jedne moje knjige:
Pisao je, tako, o sustavnoj proizvodnji jasenovačke mitologije u funkciji diskreditacije cijele nacije, branio je Tuđmanovu baštinu u jeku „detuđmanizacije“, zagovarao je dostojanstvo branitelja i optuženih pred međunarodnim i pred domaćim sudovima, stao je u obranu prava Hrvata iz Herceg-Bosne, itd. Zbog svega toga dospio je na crnu listu „desničara“ iliti „ekstremnih“ desničara, što mu je zapriječilo pristup tzv. mainstream medijima.
Da, napisao sam prvu knjigu „Srpski mit o Jasenovcu“ 1998, ponovljeno i drugo izdanje 2000. koje su prevedene na engleski. Zadnja knjiga je s dr. Stjepanom Razumom „Razotkrivena Jasenovačka laž“. Pokušali su spriječiti samo predstavljanje. U tome su ih podržale i neke poznate novine u svijetu. S pravom, jer je u knjizi pisano o napadima na knjigu Igora Vukića i o tome kako se „istoričar“ Hrvoje Klasić bojao sučeljavanja s njim na HTV-u. U knjizi je pisano i o sjajnoj urednici Karolini Vidović –Krišto koja od tada ne nastupa na HTV-u jer je morala znati da ne smije jednom znalcu kakav je Igor Vukić suprostaviti jednog neznalicu koji mu se neće usuditi doći na sučeljavanje. Ovih dana će izaći i engleski prijevod ove knjige pa će o svemu tome moći čitati i oni koji ne znaju hrvatski.
Dakle imam puno razloga za poseban tretman u RH. Po onom Titovom naputku „Akademike ne dirajte“ imamo ovo o čemu je pisao Jović, ali zato mnogo veće probleme imaju članovi moje obitelji, suradnici, znanstveni rad. Meni je zabavno vidjeti koliko su se potrudili da hrvatska javnost ne zna za međunarodne konferencije meni u čast, za uspjehe u znanosti koje imamo i za koje nas se kažnjava itd.
Koliko se HAZU čiji ste redovni član uključila u uvijek aktualnu temu – Jasenovac, odnosno NDH?
Pa teško im ja i mogu zamjeriti ako se ne uključuju kada vidi kako se Srpsko-hrvatska koalicija odnosi prema meni koji imam najviše objavljenih znanstvenih radova, stvorio sam tri znanstvena časopisa sa impact faktorom, a dva su Q1 časopisi, što moje kolege smatraju jednim od najvećih uspjeha hrvatske matematike, iz moje znanstvene škole je izašlo 40-ak doktora matematičkih znanosti u RH itd. Ja sa 72 godine sam još uvijek među mlađim akademicima. Od koga bi oni stariji imali bilo kakvu zaštitu kad i vlast i oporba samo rade ono što svjetski moćnici, koji ne vole Hrvatsku, od njih traže.
Ne čini li vam se da većina akademika „spava zimski san“?
Meni je veća briga da to tako i ostane, tj. pokušati zaustaviti pohod na Akademiju onih koji bi iz nje radili protiv interesa našeg naroda ili samo za svoje interese.
Zbog čega su se po vama ljevičari, ali i ne samo oni, uhvatili za pozdrav „Za dom spremni“?
Vidjeli ste kako je majka Jean-Michela Nicoliera dva puta uskliknula pozdrav ne samo naših HOS-ovaca. I njoj je vjerojatno poznato da je od srpskog Memoranduma SANU 2. taj pozdrav uz Jasenovačku laž glavno oružje u nastavku rušenja hrvatske državnosti. Zapravo i progoni o kojima sam već govorio nisu bili tako jaki kao od trenutka kada sam imao značajniju ulogu u Peticiji ZDS. Njom smo još 2015. branili i Thompsona i „Bojnu Čavoglave“ od hajke koja je tada pokrenuta iz ureda bivše predsjednice i koja traje do današnjeg dana. A kakvi su ljudi političari-sluge pokazuje i priča kako je dan prije nastupa Thompsona u Kninu bio mimohod HV u Zagrebu. Predsjednica je tada bila protiv nastupa HOS-ovaca, a Milanović, tj. njegova vlada je nije podržala. Valjda je čovjek kasnije doznao što svjetski moćnici i Memorandum SANU 2 zahtjeva od njih.
Pratite li Hrvatski sabor. Manje-više tamo gledamo i slušamo kako tek nekolicina zastupnika raspravlja…
Ne pratim. Doista je tamo jako malo sabornika koje valja poslušati. A snimke njihovih nastupa ionako u Bujici možemo vidjeti.
Nego, ima li nade za ovu i ovakvu Hrvatsku, poglavito kad pretežno mladi bježe preko granice kao „glavom bez obzira“?
Još u komentaru za Hrvatski tjednik prije Nove godine sam napisao kako očekujem i formalno na vlasti Veliku koaliciju koja bi svatkome tko je ima i malo hrvatstva u sebi trebalo otvoriti oči, što bi na vlast trebalo dovesti ljude kojima majka Jean-Michela Nicoliera i nitko drugi neće pisati ovakva pisma.
Možemo li znati- je li vas zovu na državna primanja, jel vam se javlja netko iz političkog državnog vrha?
Prijatelji ostaju prijatelji i kada su politički neistomišljenici. Da, imam ih u hrvatskim vlastima, ali nisu u poziciji da bi me mogli pozivati na nekakva primanja.
Kako gledate na sve ovo što se trenutačno događa oko školstva?
Unuk mi ide u I. razred Osnovne škole pa sam uključen kao dida. Poznato je da sam kao akademik mogao biti profesor emeritus na Zagrebačkom sveučilištu, ali kako je rektor tog sveučilišta bio uključen u prljavoj hajci na moju kćerku, odbio sam poslije umirovljenja bilo kakvu suradnju s tim sveučilištem. Kako sam na znanstvenom polju surađivao s Moskovskim sveučilištem RUDN, to se na Scopusu moji radovi vode kao rezultati tog sveučilišta. U RH nikoga od odgovornih to ne zanima. Glavno im je da se oni mogu svetiti djeci nepodobnih roditelja, zar ne? Zato i nisam baš netko tko bi Vam o tome trebao govoriti.
Relativno često čitamo i čujemo da se pojedine intelektualce i nagrađuje, da primaju i odličja. Evo, ove godine Nagradu Grada Zagreba primit će čak i dva akademika… Nu, nismo čitali da ste i vi primili neko državno priznanje, odličje…
Srećom ne djele nekakve svečane kazne. Tu bi me vjerojatno brzo kandidirali. Zapravo podsjetili ste me da je Nagrada Grada Zagreba bila osnova niza mojih tekstova rugalica, a koji su dani u mojoj knjizi „Borasa za akademika“ objavljenoj na portalu dragovoljac.com. Naime tu nagradu je rektor i dobio, a obrazloženje je bilo doista idiotsko. Naravno, ambicije da postane i akademik i uz takva ili slična obrazloženja nisu mu se ostvarila. Priča se da je bilo puno intervencija, a nije dobio niti jedan glas u svom razredu. Možda i ne zna što su tekstovi rugalice pa je mislio da ga ja doista predlažem. Istini za volju strah me je da to nije slučaj i sa Milanovićem. Naime, u mojoj knjizi HRVATSKI GENOCID: NAPRAVILI ZEČEVE OD SRBA, Zagreb, 2014. možete naći seriju tekstova u kojima predlažem Zorana Milanovića za redovitog člana HAZU a objavljeni su u tjedniku 7Dnevno, 7. veljače 2014.; 14. 02. 2014. 14. 03. 2014. i portalu Dnevno.hr, 12. 02. 2014.; 18. 02. 2014. 09. 03. 2014.; 12. 03. 2014.; 17. 03. 2014. Podsjetit ću kako sam shvatio da je Milanović itekako zaslužio biti akademikom poslije njegovog sjajnog govora u Saboru o holokaustu i sjajnoj spoznaji o tome kako su ustaše, tj. Hrvati prvi u povijesti Europe započeli masovne egzekucije, pa sam konstatirao kako nema nikakve dvojbe o tome da ga se treba promovirati u hrvatskog akademika. Što ako i on ne zna za tekstove rugalice, pa je iskoristio odlazak u Jasenovac da nas podsjeti na taj moj stari prijedlog.
Što mislite, zašto se Hrvati ne vraćaju u Hrvatsku?
Nadam se da hoće kada opet budemo imali hrvatsku vlast.
Kako provodite dane otkako nas je zahvatio koronavirus?
Znanost i rad na knjigama. Nadam se uskoro i stotoj knjizi.
Hoćemo li ikada saznati tko je kriv za ovu pandemiju?
Hoćemo. Ima puno znanstvenika kakav je dr. Sladoljev.
Želite još nešto reći, dodati, poručiti?
Sigurno se sjećate kako je kao predsjednik države i Stipe Mesić nastupao u interesu onih koji ne vole hrvatsku državu i hrvatski narod. A onda je u „Bujici“ objavljen razgovor s njim iz vremena kada je bio u vrhu Tuđmanove vlasti. Evo njegovih tadašnjih tvrdnji:
Bujica: Stipe Mesić osporava „istinu“ o Jasenovcu!
Jeste li zabrinuti da u Jasenovac ima dobrih ukopa negdje oko 25 tisuća Srba?
Mesić: Samo ne mojte se zavaravati. Jasenovac je radio poslije rata još dvije godine. A u grobovima ima duboko ukopanih Hrvata. Mi ćemo sada tražiti da se iskopaju one nove rake.Pa ćete vidjeti da su to domobrani i ustaše i… čerkezi i tko sve ne… I to ćemo morat’ svjetsku komisiju dovest’ da se vidi tko je tu.
Da bi to raskrinko’. Samo ne moš’ sad kopati. Tito je znao da je to falscifikat jer je trebalo prikazat’ što veće žrtve da se dobije… Ali on nikad nije posjetio Jasenovac! I kad su papu tražili da dođe, tražili su… Može ali ako posjeti Jasenovac! Onda je papa rekao „Samo ona mjesta koja je i Tito posjećivao“ U Jasenovcu nikad nije bio!
A možda se on bojao onih poslijeratnih što je spremio…
Ne, ne nije htio! Znao je! Pa znao je to..
Mi smo uzeli vremenski period u kojem je egzistirao taj logor pa smo to onda računali – 700 tisuća, i onda smo došli do tih brojaka… ne znam koliko je sekundi prošlo da se ubije jedan čovjek.
To je nemoguće! To što su oni rekli to je nemoguće! Drugo, tu nije bilo plinskih komora. I drugo, moramo još nešto priznati. Ono što logoraši sami priznaju … Oni koji su objektivni. Druga stvar Tribunčić i ti budalaši. Oni koji su bili sa Šimom… (Šime Klaić) Ljudi su umirali kao što se i inače u ratu umire od tifusa, dizenterije… Od ovoga, od onoga. I umirali su. Ali to su bili radni pogoni. Bilo bi glupo, kaže, da netko k’o se nauči radit’ u kožari… I sad ga ti ubiješ jel… I tko će sutra radit’? Trebalo je prerađivat’ kožu. Trebalo je za vojsku. Prema tome ti pogoni su radili. Ljudi su ubijani ali prije dolaska u Jasenovac. Kad je došao on u Jasenovac on je već bio praktično spašen jer je onda bio kao radnik potreban! Ta ubistva jednostavno nisu istinita, kaže, prošlo je po petnaest, po mjesec dana da nitko nije umro niti je ubijen. Ali, umirali su ljudi. Pa jasno da su umirali. Djeca iscrpljena, s materama su došli pa su i umirali. Bilo bi glupo reć’ da nije bilo smrti. Dvadeset pet tisuća je puno. Ali nisu to samo Srbi, Boga ti. Slušajte to je bila institucija. Institucija logora koja je u to vrijeme bila ne samo tu nego u cijeloj Europi. Institucija koja je izolirala ljude koji su mogli aktualnom režimu smetati. I zato ga je izolirao. Da je tu bilo i smrti, bilo je! Normalno da je bilo. Ali da se izmišljaju takve podvale i laži da su časne sestre ubijale u Jastrebarskom gdje su one po cijenu života žrtvovale se da budu i same zaražene od tifusa, spašavale djecu i hranile tu djecu. Ta djeca na kraju sad i priznaju kao što je, recimo, onaj Milivojević Dragan koji je isto dijete negdje sa Kozare. Ali on se izjašnjava kao Hrvat i njega su te časne sestre i spasile.
Da ponovimo riječi koje je majka Jean-Michela Nicoliera napisala Milanoviću, a zapravo i Mesiću, Josipoviću i mnogim sličnima:
Ja kao Francuskinja imam veću ljubav za Hrvatsku nego što će te vi ikada imati!- rekao je na kraju akademik Pečarić.
Razgovarao:
Mladen Pavković
