Uz proslavu Dana državnosti u Hrvatskoj SNV i Hrvoje Klasić veličaju i slave bratstvo i jedinstvo kao temelj neke nove Jugoslavije….

SNV kao nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine ZLOUPOTREBLJAVA svoj položaj u Republici Hrvatskoj

27. svibnja 2023.godine povjesničar Hrvoje Klasić promovirao je drugo izdanje knjige „”Bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata temelj nove Jugoslavije”

Knjigu su izdali SNV – Arhiv Srba u Hrvatskoj i izdavačka kuće Jesenski i Turk.

Tko financira SNV? Hrvati iz Proračuna!

SNV dobije sredstva iz Proračuna RH „za zaštitu  i promociju  ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba, te pitanjima njihova identiteta, participacije i integracije u hrvatsko društvo.“[1]

Ponavljam „integracije u hrvatsko društvo“

Za tu djelatnost SNV dobije po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina sredstva iz Proračuna RH.[2]

Za 2023.godinu Srpska nacionalna manjina dobila je ukupno 2 059 000 eura. Od toga je Srpsko kulturno društvo »Prosvjeta«, Zagreb,         dobilo 932.600 eura, Srpsko privredno društvo »Privrednik«, Zagreb  , 64.000 eura, SNV je dobilo 767 800 eura, a  Zajedničko vijeće općina Vukovar dobilo je 188 000 eura,  Dio sredstava SNV-a, 600 000  eura namijenjeno je financiranju tjednika Novosti, dok je 107 800 eura, namijenjeno Arhivu Srba u Hrvatskoj. Tu su još 11.800 eura, za izdavanje knjiga, kao i novac za brojne komemoracije iz 2.svjetskog rata, te manja društva iz Tenje, Ostrova, Kneževih Vinograda, Dalja, Borova i Silaša.

Nigdje se u programu SNV-a, Statutu i ostalim dokumentima ne spominje Jugoslavija i bratstvo i jedinstvo, već se isključivo definiraju prava Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.[3]

Što znači da SNV zloupotrebljava svoj položaj u državi Hrvatskoj i umjesto da se brine o održavanju kulturnog identiteta i poboljšanju uvjeta života pripadnika srpske nacionalne manjine, neprestano rovari i podriva državotvornost i postojanje Republike Hrvatske.

Vidljivo je i potpuno  jasno da je knjiga „Bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata temelj nove Jugoslavije“ napad na integritet i suverenitet države Hrvatske.

33 godine nakon što je propala komunistička ideologija, propala Jugoslavija, kada je brutalna velikosrpska agresija poništila svako bratstvo i jedinstvo i same temelje jugoslavenstva,  SNV i Hrvoje Klasić  zagovaraju novu Jugoslaviju, što znači da se nikako ne mire  sa postojanjem države Hrvatske, već govore o nekoj novoj Jugoslaviji i  to pred sam Dan državnosti  države Hrvatske!?[4]

Pišu da bez bratstva i jedinstva ne bi bilo slobode!? Slobodu hrvatskom narodu izvojevali su hrvatski branitelji sa krunicom oko vrata u Domovinskom ratu  i to  je jedina prava i  stvarna sloboda hrvatskog naroda! Koji komunisti? Zar oni koji su pobili 260 000 ljudi bačenih u preko 600 grobišta i jama na  Križnom putu od Bleiburga do Gevgelije?

Gdje Klasić živi? U Hrvatskoj!

U kojoj državi živi? U državi Hrvatskoj!

U koje vrijeme živi? 2023.godina.

Jugoslavije nema od 1991.godine. Sa njenim nestankom, nestalo je kompletno životno djelo J.B.Tita.

• Nestala je JNA i Tito-maršal
• Nestala je „avangardna“ Komunistička partija Jugoslavije i Tito kao predsjednik
• Nestala je NOB u kojoj se stvarala Jugoslavija, i Tito kao predsjednik države, jer više ne postoji.
• Nestalo je bratstvo i jedinstvo, zbog velikosrpske agresije na Hrvatsku i BIH

Nema, otišlo u ropotarnicu povijesti!

Dakle o čemu to piše dr. Hrvoje Klasić? Oživljava mrtvaca?

Podsjećam doktora povijesne znanosti Hrvoja Klasića na put i priznanje države Hrvatske:

Hrvatska je priznata 15. siječnja 1992.godine.

Put hrvatske samostalnosti iz komunističke i srpske tamnice hrvatskog naroda jugo-komunističke Jugoslavije;

Nakon pada Berlinskog zida 1989.godine i komunističke diktature, raspala se Komunistička partija Jugoslavije na  14.izvanrednom kongresu održanom u Beogradu 20 do 22. siječnja 1990.godine.

Prvi demokratski izbori za višestranački Sabor održani su; prvi krug glasanja 22. i 23. travnja, a drugi 6. i 7. svibnja 1990.godine, nakon što je;

5. veljače 1990. godine, tada Republički sekretarijat za upravu i pravosuđe SR Hrvatske, registrirao političke stranke.
6. veljače 1990. godine, Sabor SR Hrvatske usvaja ustavne amandmane, kojim su legalizirani višestranački izbori i Zakon o izboru i opozivu odbornika i zastupnika, čime su ispunjene sve zakonske pretpostavke za održavanje izbora u Hrvatskoj.

Na temelju izbornih rezultata 30. svibnja iste godine konstituiran je prvi višestranački Sabor – dan koji se do 2001. godine slavio kao Dan državnosti. Taj je Sabor donio mnoge povijesno važne odluke, između ostalog ;

• hrvatski Ustav 22. prosinca 1990. godine,
• Ustavnu odluku o samostalnosti i nezavisnosti 25. lipnja 1991. godine, i
• Odluku o prekidu državnopravnih sveza s bivšom SFRJ 8. listopada 1991.,godine kojom je Hrvatska i de facto postala samostalna i neovisna država

30. svibnja, koji u sebi obuhvaća sve elemente hrvatske državotvornosti postao je za ljubitelje jugo-komunizma nepodoban simbol, pa se 2001.godine Vlada Ivice Račana poigrala s njime, izmiješala sve blagdane da se Hrvatima izbriše iz sjećanja put stvaranja hrvatske države.

Stoga je potrebno stalno ponavljanje i podsjećanje „zaboravljivih“ doktora povijesne znanosti kao što je Hrvoje Klasić  i srpsku nacionalnu manjinu , odnosno njihove predstavnike u SNV-u, na stvarne povijesne činjenice.

Moram, svakako napomenuti ulogu SNV-ovih publikacija u napadima na sve što čini identitet hrvatskog naroda, jezik, pismo, Katoličku crkvu, hrvatske branitelje, Domovinski rat, tradiciju, kulturu, umjetnost i svjetonazor.

To su Novosti, Bilten i časopis Tragovi, te najnovija TV VIDA, koji slijede politiku izdavača i osnivača SNV-a i odgovorne osobe u liku prof. dr. zastupnika u Hrvatskom Saboru Milorada Pupovca[5]

Milorad Pupovac svojim izjavama i djelima  u cijelom tijeku raspada Jugoslavije i stvaranja države Hrvatske, predvodi petu kolonu u Hrvatskoj. Nemoguće je nabrojiti sve njegove podvale i laži , izdvojiti ću samo neke;

• Jedna od sramotnih laži Milorada Pupovca je objavljena 22.veljače 1992,godine u Politici  o 11 000 pokrštene srpske djece na katoličku vjeru, koji nikada nije dokazao, a ni demantirao. Na zagrebačkome Okružnom sudu 20. svibnja 1992. godine započeo je postupak protiv dr. Milorada Pupovca zbog tih tvrdnji.  Optužbu je zastupao javni tužitelj RH Vladimir Šeks, ali je postupak obustavljen. Unatoč svemu iznesenome, Pupovac je 2018. godine negirao da je to izjavio „Netočno je i nepotkrijepljeno dokazima da sam u veljači 1992. izjavio kako je u Hrvatskoj ’11 tisuća srpske djece pokršteno’, čime sam dao svoj obol srpskoj agresiji na Hrvatsku“ Zar preslika članka iz Politike nije dokaz?
• Podsjećam da je tijekom agresije i srpske okupacije hrvatskog teritorija obilazio svoje selo Donje Ceranje nadomak Benkovca koje su četnici držali pod nadzorom nakon što su odande protjerali Hrvate.
• Podsjećam na njegovu pokvarenu ulogu u nestanku i likvidaciji dr. Šretera što je u svojoj knjizi opisao Slavko Degoricija; „Čim dobiju doktora, puštaju Šretera’”, stoji nadalje u knjizi, nakon čega autor otkriva da je Pupovac lagao: “Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, likvidiran već više od mjesec dana! Doznajem i to da ga Srbi ni jednog dana nisu koristili kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali tako da su mu polomili obje ruke”, pisao je Degoricija. Posmrtni ostatci dr. Šretera do danas nisu pronađeni.

 

• U prosincu 1991.godine u jeku srpske i JNA agresije na Hrvatsku, nakon Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika i ostalih razrušenih i spaljenih sela i gradova, Pupovac je za BBC izjavio: „Mi imao dokaze o tome da su hrvatski vojnici masakrirali srpsko stanovništvo u više gradova. Hrvatska država nije u stanju dati dovoljno garancija sigurnosti lojalnim Srbima“. Ta je monstruozna izjava dana upravo na dan kada je Europska zajednica odlučila o priznanju Hrvatske (Večernji list, 17. prosinca 1991.). Poslije Pupovčeva odlaska u Beograd potkraj 1991.godine i susreta s ratnim zločincima Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Nikolom Koljevićem, novinar „Feral Tribuna“ je napisao kako se time „konačno do kraja razotkrio kao još jedan od Miloševićevih velikosrpskih prekodrinskih pulena. Istina, civiliziraniji i umiveniji od drugih, ali time još opasniji“. (Feral Tribun, 19. prosinca 1994.).
• Netko kaže da ne treba obraćati pozornost na Milorada Pupovca i davati mu medijski prostor. Mislim upravo suprotno; svaku njegovu izrečenu rečenicu treba analizirati i razotkrivati njenu poruku, jer Milorad Pupovac niti jednu riječ ne izrekne, a da u njoj ne bude poruka Hrvatima.

Milorad Pupovac ostao je u Hrvatskoj i nije se formalno pridružio svojoj subraći Srbima u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Ostao je u Hrvatskoj da svojom djelatnošću bude poveznica sa Srbijom u daljnjim koracima ka ostvarivanju velikosrpske ideologije. Njemu je glavni grad Beograd.[6]

• SDSS i SNV su najveći širitelji dezinformacija i lažnih informacija protiv Hrvatske i hrvatskog naroda i njegova identiteta, vjere i Katoličke crkve, vodeći se titoizmom i komunističkim antifašizmom. Glavni su nositelji tog medijskog rata SNV-ove Novosti i Bilteni, koji neprestano na vulgaran način blate, prozivaju i ponižavaju hrvatski narod i što je najžalosnije uz prećutnu potporu Vlade RH, koja ovisi o tri manjinske ručice u Saboru.
• „Lijepa naša haubico“ stihovi koje je napisao urednik Novosti, Nikola Bajto (bio je promotor knjige) iako je proglašena satirom, podlo, zlonamjerno i duboko vrijeđa hrvatski narod,  kada imputira da bi Lijepa naša „ vazda sve pobila“  Tako nešto napisati može samo osoba ispunjena velikom mržnjom prema hrvatskom narodu. Niti jedan Hrvat se na taj način nije izjasnio za nijedan drugi narod, ni državu.

Nikola Bajto u svakoj prigodi i svakoj rečenici podlo i zlonamjerno imputira ili aludira da su Hrvati zločinci: „Budem li krivično gonjen i u konačnici osuđen, kao prvi koji je u Hrvatskoj nakon navodnog sloma jugokomunizma strpan u zatvor zbog pjevanja domoljubnih hrvatskih pjesama, neće mi biti teško nositi križ za Hrvatsku, koliko god kukast bio“ [7]

Nije teško analizirati tu njegovu izjavu, „ navodni slom jugokomunizma“ nije navodni, jer Jugoslavije nema! On pjeva „hrvatske domoljubne pjesme“ ustvari kaže da su hrvatske domoljubne pjesme zločinačke kao i njegova Lijepa naša haubico. Doista treba u sebi imati tu zloču, tu ogromnu mržnju prema hrvatskom narodu i aludirati da je u Hrvatskoj vjerski križ, kukasti nacistički križ. Ovu moju analizu potvrdio je i sam Bajto; „Dakle, očigledno je da se radi o jednoj domoljubnoj pjesmi čiji stihovi, štoviše, izražavaju temeljne stavove državne politike i zastupaju službeni nacionalni mit o čistoći Domovinskog rata“

Znači da on Domovinski rat smatra agresijom Hrvatske na srpsku nacionalnu manjinu!? Treba i njemu kalendar događaja da ga podsjetim tko je htio raspadom Jugoslavije stvoriti Veliku Srbiju na crti Virovitica -Karlobag? Tko je  tu  granicu oružjem stvarao.? I onda govori o čistoći Domovinskog rata? Jesu li Hrvati razarali gradove u Srbiji? Nisu! Ali Srbi jesu Vukovar! To im je njihova osobna iskaznica i još odveli hrvatske zarobljenike u logore po Srbiji? A govori o čistoći Domovinskog rata?

Neka zapamti „ Tko se mača lača, od mača i pogiba“ I sada bi oni bratstvo i jedinstvo? Sada su ugroženi, pa Pupovac plačkavim glasom, malo, pa malo plače o srpskoj ugroženosti. E da samo plače, neka slobodno plače i hrvatske su majke plakale i još plaču, jer ne mogu dostojno sahraniti svoje sinove, ali usput i muze hrvatski Proračun, koji im je doslovno obilna „krava muzara“

• Neprestane optužbe o ugroženosti srpske nacionalne manjine, komemoracije za događaje iz 2.svjetskog rata,  ustvari je neprestano nametanje nepostojeće krivnje današnje Hrvatske i  sadašnje generacije njenih građana za događaje iz 2.svjetskog rata. Ogromna je  razlika između optužbi za ustaštvo SNV-a  i srpske agresije 1991-1995.godine.

Tu agresiju počinila je još živa generacija,  generacija  Milorada Pupovca.

I upravo on nije digao glas protiv razaranja i uništavanja Vukovara, već je 1997.godine u okupiranom Vukovaru, zajedno sa ratnim zločincem Goranom Hadžićem i tadašnjim gradonačelnikom Vojislavom Stanimirovićem osnovao stranku SDSS, koja nikako u Hrvatskoj nije smjela  biti registrirana.[8]

Sve to ne bi bilo moguće da Hrvatskom vlada hrvatska opcija koja bi čvrsto stala u obranu hrvatskih interesa, da je hrvatsko Pravosuđe samostalno i neovisno od vladajuće političke garniture, da u Hrvatskoj funkcionira pravna država, da se svaki Hrvat osjeća zaštićen od političkog i medijskog progona.

Nažalost Dan državnosti nekada smo slavili kao Dan ponosa i slave, a danas se pitamo jesu li poginuli hrvatski branitelji, njih 15 840 zamišljali ovakvu Hrvatsku?

Lili Benčik/hrvatskepravice

[1] Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina („Narodne novine“, br. 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11)

[2] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_04_42_756.html

[3] https://snv.hr/wp-content/uploads/2020/11/Statut-SNV-a.pdf

[4] https://www.portalnovosti.com/bez-bratstva-i-jedinstva-ne-bi-bilo-slobode

[5] https://snv.hr/impressum/

[6] https://youtu.be/szc0pt_p1rc

[7] https://www.autograf.hr/nikola-bajto-ja-pjevam-o-haubici-i-domoljubni-sam-pjesnik/

[8] https://narod.hr/hrvatska/antun-ivankovic-ratni-zlocinac-goran-hadzic-20-godina-osnovao-s-vojislavom-stanimirovicem-sdss