Covid dodatak koji će bit isplaćen umirovljenicima pred izbore u ukupnoj masi od 600 milijuna kuna će naravno dobro doći svakom umirovljeniku, no isti će se brzo potrošiti i već slijedeći mjesec sve će se vratit na prethodno stanje, stanje siromaštva i borbu većine umirovljenika za golo preživljavanje. Jeftin politički trik vladajućih uz medijsku potporu stvara privid da umirovljenicima netko nešto daje vješto skrivajući činjenicu da im se istovremeno kroz II mirovinski stup otima deset puta više….
Ova jednokratna „pomoć“ od 600 milijuna kuna bi se bez ikakvih problema za državne financije mogla pretvoriti u povećanje mirovina odnosno povećanje ukupne mase mirovina za tih 600 milijuna mjesečno odnosno 7,2 milijarde na godišnjoj razini. Tolikim povećanje uz dakako puno bolje razrađenu skalu od ove za Covid dodatak masa za mirovine još uvijek ne bi prelazilo 15% BDP-a koliko neke članice EU izdvajaju za mirovine. Taj novac nam stoji ispred nosa već godinama i nalazi se u II mirovinskom stupu u kojeg svake godine uplatimo
oko 6 milijardi kuna iz bruto plača, a povrh toga i dodatnih skoro 3 milijarde kamata na godišnjoj razini tim istim fondovima na kupljene državne obveznice.
Ukidanjem II mirovinskog stupa i transferom navedenih sredstava u mirovine bi se u značajnoj mjeri smanjilo siromaštvo a istovremeno otvorile ogromne mogućnosti za pokretanje odnosno razvoj gospodarstva, posebno poljoprivrede i prehrambene industrije. Sa navedenih 7,2 milijarde bi se naime odmah povećala potrošnja čime bi se kroz PDV i druge poreze veliki dio tih novaca odmah vratio u državni proračun. Ne zaboravimo da su sve „istočne“ članice EU koje su prije punopravnog članovi na neki način bili natjerani na uvođenje II mirovinskog stupa od istog odustali neposredno nakon što su postali punopravni članovi EU. Tranzicijski trošak II stupa koji se pojavljuje od početka je veći od svih benefita koji se prikazuju javnosti kako opravdanje za postojanje istog. Bude li se nastavilo kao dao
sada umirovljenici će shvatiti bolnu istinu po kojoj korist imaju samo banke i menadžeri koji upravljaju sredstvima.
Kada pričamo u mirovinskom sustavu onda treba gledati u budućnost, a ona po logici stvari kaže da će razvojem tehnologija biti sve manje potrebe za radnicima, posebno za teške fizičke poslove koje će obavljati strojevi što automatizmom znači dulji životni vijek, a dulji životni vijek naravno otvara i potrebu za duljim radnim vijekom. Jasno je dakle da oni koji su sada na početku svog radnog vijeka svoju mirovinu neće ostvarivati ni u približno istim uvjetima kao sada, odnosno da će ista u sadašnjem obliku za nekoliko desetljeća naprosto nestati. U tom
kontekstu je još snažniji argument da novac umjesto u II mirovinski stup odmah usmjerimo u sadašnje mirovine, a preostali dio ukidanjem istog vratimo u I stup čime automatski smanjujemo javni dug za više od 100 milijardi kuna.
Vlada koja umjesto ukidanja II mirovinskog stupa najavljuje njegovo jačanje je Vlada kojanema viziju kako će svijet izgledati u budućnosti ili je pak riječ o Vladi koja namjerno radi protivno interesima svojih građana.
U Zagrebu, 24.04.2021.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof. v.r.
Leave a Comment