Neka netko već jednom kaže što su te svemoćne UDBA i KOS, kojima nas brojni novinari, kolumnisti, pa i političari već godinama plaše. Jel su to neke visoko organizirane i ustrojene tajne organizacije, ili službe koje su ostale iz bivše im države, samo kako bi maltretirale i bacale u očaj ovaj narod, ili su to možda neke “babe roge” a da i sami oni koji ih spominju ne znaju istinu.
Ima li ta “ekipa” svoj stožer, članstvo, neku zgradu, možda tajne prostorije, ili ustroj koji besprijekorno funkcionira, kada su toliko sveprisutne i moćne. Imaju li možda svoga vođu, časnike, zaposlenike, administraciju, te tko te službe vodi i govori im što raditi. Kako to da je po istima ta UDBA na svakom koraku prisutna u denunciranju, kriminalu, malverzacijama i političkim spletkama? Ima li možda Mađarska, Rumunjska, Češka ili bilo koja druga zemlja bivše “zavjese” svoju “UDBU” i KOS, te kako kod njih djeluju, pa da vidimo o čemu se tu radi.
Očito je da UDBA i KOS nisu nikakva naša fikcija i umišljotina, već su to dobro organizirane mreže stranih slugu, nastalih na Titovom represivnom sustavu, a doktrinarno nasađene na britanski obavještajni sustav, sa snažnim osjećajem pripadnosti i poštivanju hijerarhije za “našu stvar”. Mada brojni među tim Udbašima i Kosovcima niti znaju niti razumiju kome doista služe, svrha služenja koju smiju znati je na razini koju su od istih nalogodavaca imali i pripadnici zloglasne “Crne Ruke” i “Mlade Bosne”. Sjetimo se samo koliku su štetu napravile te tajne srpske “družbe” vlastitom narodu, a za njima ne zaostaju ni UDBA i KOS sa štetom hrvatskom i drugim narodima bivše Države. One su stvorene sve od istog gazde a uvijek i u pravilu naprave štetu vlastitom narodu, a korist britanskom imperiju.
Tako i današnji KOS I UDBA kao sluge imaju protiv vlastite zemlje složenu zadaću, jer moraju podosta ispraviti što su bivši političari uprskali, a za što su i neki masonski glavari na zapadu bili jako bijesni. Važno je spomenuti da ovi tzv. vidljivi udbaši iz nižih galerija, rangirani u vrijednosti od 1 do 20 lipa, zapravo ponajviše mute vodu, ne zato što rade nešto veliko i važno, već što imaju zadaće ranga smeća, a to je biti bukači, provokatori, baviti se sitnim zadjevicama i sličnim budalaštinama koje su po samom karakteru djela vidljive, time i medijima prihvatljive. Oni obrazovaniji i školovaniji udbaši i kosovci, iz redova političara, te visoko obrazovanih kadrova su samim karakterom zadaće skriveniji i o njihovim se rabotama nećemo napajati u medijima, ali proizvode puno veći nered i destrukciju ma što radili i na kom polju djelovali. Zajedničko im je služiti stranim tajnim službama i masoneriji, kao izvršni ešalon u dijeljenju te svađanju Hrvata u provodeći tako pripremu operacionalizacije u provedbi ove drske neokolonijalizacije svih i svakoga. Da bi se to razumijelo treba sagledati problem na izvoru, a to je vrijeme “po šumama i gorama,” točnije završetak Drugog svjetskog rata, kada su Titove partizanske jedinice planom eliminacije “narodnih neprijatelja” neviđenim genocidom umanjile broj Hrvata, koji su bili smetnja masonskom planu stvaranja prikrivene kolonije u središtu Europe, pod krinkom nekakve tvorevine Jugoslavije. Naravno da je mason Josip Broz za realizaciju, konstituiranje i očuvanje te tvorevine morao ustrojiti jake službe sigurnosti i odabrati za to ljude od povjerenja koji će mu jamčiti uspješnu i sigurnu vlast kao komunističkom diktatoru. Znao je da mu pri tom poslu malo mogu biti od koristi njegovi neuki šumski drugovi partizani, pa se za uobličiti i provesti tu diktaturu našao pred velikim problemom.
Za rješenje tog problema u stvaranju te surove političke garde batinaša i ubojica dobio je pomoć od samog Churchilla koji mu je za tu prigodu ustupio ponajbolje operativce, poput Fitzroya Macleana i njegovih “drugova” iz visokog obaviještajnog engleskog društva. Poznato je da su Britanci tada imali najbolje ustrojenu obavještajnu službu, koja je i protiv Hitlera imala velikih uspjeha, pa je Tito od takvih znalaca dobio vrhunske učitelje, tehniku i golemo iskustvo, a nije izostala i svekolika logistika. On je za uzvrat tim otmjenim i uglađenim engleskim masonima trebao odraditi puku malenkost, te očuvati njihov prošli i mnogo važniji, “budući” imperij, koji su oni skrivečki “zapiškili” ne daleke 1813.godine, dolazeći svojim osvajačkim brodovljem na Jadran.
Pomažući Brozu u što bržem ustroju tih zločinačkih službi, gotovo dva stoljeća kasnije, ti masoni su se prispojili na Jugovinu im njihovu, za ono, a i današnje vrijeme nevidljivim “produžnim kabelom” koji još do dana današnjega napaja te iste udbomasonske žbire i sije plodove ovog surovog neo kolonijalizma koje i mi danas lagano kusamo. Napajanje sa tog kabela bilo je donekle smanjeno za vladavine Franje Tuđmana, koji je prozivajući te žute, crvene i zelene kabelske ovisnike jasno naznačio od kuda i od koga je Hrvatska doista i stvarno ugrožena. Ali ti čuvari nevidljivog kabela London-Zagreb su reagirali brzo i u svom stilu koristeći svekoliku moć, uklonili velikog im neprijatelja Franju Tuđmana dovodeći Hrvatsku u obezglavljenu situaciju i pod vodstvo bivšeg komunista Ivice Račana. On je svojim sluganskim odnosom i preplašen prijetnjama ubrzo obnovio snagu napajanja tog kabela, te još sa sobom iz Londona 2003. g. doveo u Zagreb i Hrvatsku nekoliko stotina čuvara navedenog kabela, kako se ta nevidljiva veza više nikada nebi dovela u pitanje.
No vratimo se zločincu Titu koji je odmah vidjevši kvalitetu te anglo-masonske obavještajne doktrine, istu nakon Bleiburga isprobao ponajprije u eliminaciji zaostalih “križara” i zagubljenih Četnika u bespućima Srbije i dijela Hrvatske, da bi nakon uspješne realizacije toga plana, od navedenih mentora dobio bjanko propusnicu za ubijanje i zlostavljanje “narodnih neprijatelja” i po bijelome svijetu. Kolika je snažna bila poveznica “učenika i učitelja” govori i činjenica da je svugdje po svijetu ta jugoslavenska zločinačka KOS-ovska udbo-masonerija smjela operirati i ubijati, od Australije do Kanade, od Švedske preko Francuske do Argentine, bez straha da će pred pravosuđem istih država za te neviđene zločine odgovarati. Upravo ta činjenica potiče zdravorazumski zaključak da su UDBA i KOS bili pod palicom masonskih agentura Mi6 i CIA-e, jer inače je malo vjerojatno da bi neki Arkani i Sindičići ubijali Hrvate po bijelom svijetu bez znanja ovih službi. Taj nivo nesmetanog djelovanja, po svijetu imao je samo izraelski MOSSAD, iz znanih razloga hvatanja odbjeglih neonacista.
Kada se taj detalj pokuša analizirati, dolazi se do zaključka da je TERITORIJ Jugoslavije (Hrvatske) nekome bio prevažan i vrlo vrijedan. Koja to država u Europi tada nije imala “narodne neprijatelje” i zašto ih na takav svirep način nije eliminirala, poput Jugoslavije? Imao je i diktator Franco u Španjolskoj svoje neprijatelje po svijetu, potom De Gaule u Francuskoj svoje “šakale” i da ne nabrajamo druge, pa ih nisu ubijali na takav način i u toj mjeri. Radi čega su jugoslavenski “narodni neprijatelji” imali takvu važnosta za tu udbo-masoneriju, da im se nigdje nije dalo mira, kada je znano da na bilo kakav način nisu mogli ugroziti teritorijalni integritet Jugoslavije? Tu leže i elementi po kojima bi se, ma koliko to “nekonvencionalno” zvučalo, moglo kazati da su zapadni kolonijalizam i današnji neo kolonijalizam puno veće, perfidnije i dugovječnije zlo od fašizma i nacizma, koji su neuporedivo kraće trajali i po dostupnim informacijama bili financirani od bogataša sa Wall streeta, što znači vjerojatno inscenirani iz visokih demonskih galerija zapadnog masonstva. Konačno, smije li se danas išta napisati usuprot poznatoj i lažnoj “povijesti pobjednika”?
Tito je doista beskrupuloznim zločinima uz pomoć masonerije stvorio i čuvao Jugoslaviju, koja je ipak bila kolonija, ali podložna promjenama i fazama, jer se nalazila u okruženju tzv. civiliziranog svijeta i navodne demokracije, gdje ne vladaju neka “plemenska” načela kao u “Trećem svijetu”. Upravo taj važan i izložen geostrateški položaj Jugoslavije, odnosno Hrvatske, uz već poznati plan da Hrvati moraju “nestati”, umnogome je zaslužan za pojačanu represiju tih zloglasnih Titovih službi, jer drugih razloga je teško naći. Da je marioneta Broz radio i odradio važan posao, jasno ukazuje pompozni pokop voljenog masonskog sluge, koji je sahranjen uz najviše počasti masonskog svijeta, u nazočnosti vladara tada važnijih svijetskih država.
Mi smo danas pomalo i zaboravili da smo dio djelova te bivše kolinije gdje je nemoguće da ostaci tih udbo-masonskih službi ne rade svoj posao, obavljajući drugu, puno složeniju zadaću od svojih očeva, stričeva i djedova. Stoga se ne čudimo, jer ti žbiri ne mogu ne raditi svoj posao. Naprosto oni su na jedan način ucijenjeni i povezani na spomenuti anglo produžni kabel sa Londonom upravo po svojim precima, jer je ustroj zadat po sustavu nasljeđivanja, a to je ipak zarobljenost. To se lako isčitava po brojnim slučajevima gdje nekada sličan posao oca, ili djeda, danas odrađuje sin, kćerka ili unuk i to je tako ustrojeno. Znani su primjeri gdje su djelovi čitavih generacija svoja školovanja i zaposlenja nalazili u stranim zemljama, poglavito u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama. Imamo slučajeve gdje su naši školovani kadrovi karijere nastavili u inozemstvu a nalaze se na raznim “novokomponiranim” listama pripadnika UDBE ili KOS-a, pa im u opaskama piše da su zbliženi sa raznim stranim tajnim službama, što se može smatrati istinitim. Nekima se po djelovanju, zaposlenju i karijernom usponu da iščitati pripadnost tim službama, ali zajedničko je da im se netko od predaka dobrano trudio zadovoljiti te masonske nalogodavce, pa oni danas obilato baštine plodove tog zla.
Mogu biti iz redova akademika, raznih znanstvenika, šofera, varioca, potom tajkuna, konobara i svih zanimanja koja ničim ne upućuju na pravu bit njihovih zadaća i vjernosti tim masonskim strukturama.
Mi u Hrvatskoj često putem medija možemo pratiti navode, sumnje, optužbe, pa i polemike, tko je ili nije udbaš, kosovac, kao da ćemo tim igrama i optužbama nešto bitno postići. Tako smo ovih dana jako zabrinuti jel Milanoviću i tko je Plenkoviću bio udbaš, potom nije li Josipoviću otac povezan sa zločinima na “Golom”, onda što je radio tata ovog, ili onog iz HDZ-a, SDP-a i tako unedogled. Dok mi to po našim medijima, trošeći energiju razvlačimo, dotle se masonski glavari ispijajući šampanjac grohotom smiju kako se trošimo na nevažnim igrarijama, znajući da do sada NITKO njih ne smije spominjati, a i do sada im kao nalogodavcima nismo učinili ništa.
A nismo im učinili ništa ne samo što svih drže pod nekakvim ucjenama i prijetnjama , a to su već isprobali stoljećima prije po “Trećem svijetu”, već što smo mlada država tek stvorena i željna onog što dugo nismo imali. A to je biti svoj na svome, ne misleći kakav je to “opijat” kojeg smo ipak dobili od njih i njihovom voljom. Znamo da smo takav “poklon” morali platiti krvlju naših branitelja i domoljuba, jer sotonina vojska to uvijek tako uvjetuje, a mi Hrvati smo im izašli iz očekivanoga plana ISHODA Obrambenog Domovinskog rata.
Stoga mi danas za tu prolivenu krv domoljuba i branitelja moramo iskazati svekoliko poštovanje, zahvalu i svakodnevnu molitvu Isusu Kristu i Bogu Ocu svemogućem. A zapisano je u Bibliji, napusti li narod taj put vjere u Isusa Krista, zadesit će ga sudbina da bude sluga svojim neprijateljima. Tada će nam ti masonski nalogodavci i dalje kreirati život u kojem će iza svakog ugla iskakati udbaši, a sa stabala nas uhoditi KOS-ovci, sa Otranta prijetiti ISIL-ovci, a djeca nam jezikom sotone govoriti. Udbaši i kosovci su ipak jedan “light” masonski ešalon lake pješadije koji nam je danas u miru gurnut kao supstitut za četnike u ratu, a puno opasniji skriveni masonski prvaci razasuti po svim političkim strankama, Vladi i javnome životu Hrvatske. A kako samo svladasmo četnike u ratu i u bijeg ih natjerasmo, pa nam osta samo masoneriju razokrivati i svoje vjerničko stado množiti.
UDBA i KOS su strukture koje su začuđujućom snagom odanosti sa defacto mentalnim sklopom bespogovorne vjernosti ozračju jugosfere gdje imaju zadatak svekoliko rastakati Hrvatsku čuvajući posjed majčice “Anglosfere”. Notorna glupost je da imaju zadaću stvoriti neku novu Jugoslaviju, jer masonski vladari ne vode puno brigu o nazivu, karakteru i ustroju neke zemlje, bila ona demokratska, komunistička, ili kalifat. Bitno je samo da u ciljanoj zemlji imaju ubačene svoje “udbaše i kosovce”. Najbolji primjer je Kina za vladavine Mao Ze Tonga koji je za financijskog savjetnika imao uglednog Eiframa Izraela, poslije kojeg danas možemo definirati “Šangajsku Kinu” sa “Libertaškim” masonskim komunističkim vrhom. Nije li tako, taj poredak ruše ili “isproljećare” kao dio sjeverno afričkih država već oprobanim metodama, poput brojnih kraljevskih dinastija diljem Europe koje im nisu mogle pasti šaka.
Naravno da je što se tiče Jugoslavije napravljeno isto, jer rat je pogodovao tim osvajačima kako bi u kaosu i sukobu svak protiv svakoga proveli lakše svoj naum penetracije u svaku državu kao mirotvorci i spasitelji, namečući nam kap po kap politiku detanta, uz pomicanje “Arkadijeve linije” na tzv. Republiku Srpsku, sedamdesetak kilometara od Zagreba.
Upravo tu je kvaka što se masonerija ponaša doslovno osvajački i uz dopuštenu agresiju Četnika i JNA, jednaku dozvolu za napad dobili su i UDBA i KOS kao petokolonaši, što se vidjelo iz raznih “Labradora i Opera”. Dakle, od početka rata, do danas, odnosi tih slugu masonskih prema svojim nalogodavcima su ostali nepromijenjeni. K tome su morali odraditi i složenu zadaću pripreme te sondiranje raznih tvrtki, poduzeća, trgovačkih društava i banaka, kako bi masonskim “ekonomskim ubojicama” osigurali nesmetan put ka uništavanju i porobljavanju istih, što se događa i dan danas.
Mi Hrvati doista smijemo uživati kao svoji na svome i to je Božji dar imati ovu divnu zemlju, ali ozbiljna osoba prije nego preuzme neko “zemljište”, požuri vidjeti ima li netko još upisan kao suvlasnik na istome i o kakvom se “teretu” eventualno radi. Na žalost većina Hrvata je bila u zabludi misleći da je jedini teret srpska četničarija i pridruženi JNA. Ali danas je vidljivo kao nikada prije da se taj teret zove svjetska masonerija koja upravlja i plaća udbaše i kosovce, koji nam baš puno nebi mogli nauditi da nemaju svekoliku potporu tih tajnih društava.
Smiljan Strihić
Leave a Comment