Danas se s tugom prisjećamo Vukovara. Svatko sa svojim uspomenama no majke sa svojom boli za preminulim sinovima gorko prihvaćaju istinu da vrijeme ne liječi rane.
Danas je dan kada će u Vukovar doći oni koji su
učinili sve za što su mogli, oni koji su goloruki krenuli u rat, svoj život stavili na kocku, a svoje bližnje u golemu strepnju.
Njima je danas mjesto tamo i njima svaka čast i slava i za ono što su učinili vječno hvala.
U Vukovar će danas doći i oni koji su mogli puno učiniti, a nisu, oni koji su iz sigurne daljine pratili, oni koji su poslije rata mogli graditi bolji život, a nisu, doći će i oni koji su iskoristili rat za svoj interes.
Te trebamo raskrinkati i maknuti iz naših života, oni skrnave žrtve Vukovara i svih stratišta naših iskrenih i odanih domoljuba.
Hrvatska danas nije zemlja koju su nosili borci u svojim srcima, danas se dešavaju stvari koji u najgorim snovima nismo mogli zamisliti.
Jučerašnji dan pamtit ćemo kao dan kada su institucije koje bi trebale stajati čvrsto u obrani države srozale na najniži moguću nivo, dvije moćne žene koje trebaju štititi državu od kriminalne pljačke pokazale su kao najslabije točke sistema obrane.
Dva sata one su uvjeravale Hrvatske građane da je u redu da dvije godine istrage, potrošeni milijuni
novaca hrvatskih građana, odbace ono što su radile i traže građane da to ne smatraju neuspjehom.
Opljačkani milijuni i milijuni potrošeni na istragu koja je završila kao odbačena i kontaminirana na kraju se zbroje i idu na trošak građana.
Milan Bandić u trenutku smrti imao je oko 250 važećih optužnica koje su se vukle godinama, u trenutku smrti sve su odbačene, ali su se svi troškovi za vođenje sudskih postupaka naplatili od građana koji su opljačkani i još im je ostao dug kojeg će plaćati u skupljim računima za komunalne usluge.
Opljačkani milijuni ostaju nasljednicima.
Naš Premijer nije dao zadatak ministru pravosuđa da preispita zašto DORH i USKOK u dvije godine nisu bili u stanju prikupiti potrebne dokaze kakaove su prikupili istražitelji OLAFA u samo 4 mjeseca, već je prebacio lopticu na teren Predsjednika.
Žonglira Plenković, no loptice su sve češće, a one koje OLAF drži u pripremi u 430 slučajeva u kojem je spornih 52 milijarde 500 milijuna kuna prijete da ga zatrpaju u veliku rupu iz koje će se teško iskobeljati.
Danas penzioneri u Hrvatskoj od svojeg ručka, koji ne smije biti skuplji od 40, kuna daju 10 kuna u proračun iz kojeg dvije moćne dame dobivaju plaću za rad na kojeg je potrošeno 9 milijuna, a one su ga odbacile kao neuspjelog.
Prije nego krene u Vukovar, pokloniti se žrtvama rata koje su pale da se u Hrvatskoj može dostojanstveno živjeti, Premijer bi se trebao zapitati koliko Hrvata danas u Hrvatskoj dostojanstveno živi.
Trebao bi se zapitati koje to institucije opravdavaju trošak za zaštitu građana kada se u ministarstva zapošljavaju osobe koje su optužene za kriminalnu pljačku.
Gosp. Plenković nije zadužio ministra Malenicu i ministra Božinovića da preispita kako osumnjičenica Dijana Čuljak i bivša državna tajnica iz afere Rimac ponovo rade u ministarstvima za čije plaće izdvajaju građani.
Dok uhvaćeni u kriminalu dobiju novu priliku, mladi sposobni, svoju priliku moraju tražiti u drugim zemljama, u poslovima za koje se nisu školovali.
Plenkoviću, dokazani licemjeru ostani doma, postani odgovoran i skini nam nesposobne s grbače.
Hoćemo i moramo biti potpuno jasni, naše poruke moraju pokazati da smo mi oni koji ih plaćaju.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment