Kontraverzni umjetnik Zlatko Kopljar izradio je skulpturu „K-19“ od cigli koje je, kako kaže, otkupio u Jasenovcu, gdje se u vrijeme II. svjetskog rata, nalazio ustaški logor. Te je cigle složio na paletu i evo ih sada u varaždinskom parku. Grad Varaždin je tu „instalaciju“, koju je umjetnik, navodno „donirao“, platio 51.820 kuna. Inače, te su skulpture od cigle još 2014. bile postavljene na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, najviše uz pomoć Srpskog narodnog vijeća (SNV).
Međutim, već drugi dan nakon postavljanja skulpture u Varaždinu netko je na cigle iscrtao svastiku i napisao „U“. Policija traga za počiniteljima.
Nakon ovog nemilog događaja, urednik Varaždinskih vijesti je u svom tjedniku napisao da nije dovoljno autora tih ustaških simbola samo kazniti, već da taj, kad ga uhite, na središnjem gradskom trgu treba tisuću puta izgovoriti. „Ja sam taj koji je iscrtao svastiku i U na spomenik stradalim Židovima“!? (Varaždinske vijesti, 24.11.2020.).
Izraelski ambasador Ilan Mor također je odmah osudio ovaj neprijateljski čin te zatražio od Hrvatske Vlade da zabrani „Za dom spremni“.( Jel onaj iz 1945.-te ili onaj iz svetog hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?)
Kad je vidio Kopljarovu skulpturu, Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždina, dobrano se začudio kako je skulptura u centru grada gotovo preko noći dobila građevinsku dozvolu da se postavi, a njegovo društvo je više od tri godine moralo čekati da im daju odobrenje da postave Spomen križ žrtvama partizanskih i komunističkih zločina, kraj rijeke Drave, gdje su partizani nakon II. svjetskog rata ubili i masakrirali veliki broj nevinih Varaždinaca, među kojima i mnogo žena, djece i staraca? Također ga zanima, jel su to cigle koje su navodno izrađivali zatočenici logora Jasenovac do 1945., ili ima tu i cigli koje su izrađivali zatočenici ovog logora i nakon završetka II. svjetskog rata? Također mu nije jasno zašto je skulptura postavljena u parku Vatroslava Jagića (Varaždin, 1838.-Beč,1923.)? Inače, prema njegovim saznanjima, u Varaždinu i okolici najviše je masovnih grobnica koje su iza sebe i nakon 1945.-te ostavili Titovi partizani, od koje mnoge još ni danas nisu otkopane. Evo, kaže on, u Svibovcu Topličkom, nedaleko Varaždina, partizani su mučili, skidali ih i vezali žicom 73 Hrvata, a potom ih kao „svinje“ poubijali i pokopali u dvije jame, koje su morali iskopati sami mještani obližnjih naselja.
Varaždin i okolica je očito (pre)puna partizanskih i komunističkih jama, u kojima počivaju nevini Hrvati, ali nema šanse da se njihova smrt obilježi i nekim Spomen križem u centru grada.
Nu, sjećamo se kako su završile cigle ili opeke sa Zida boli, jednog od najljepših i najpotresnijih spomenika poginulim, zatočenim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima, sastavljenog od 13.600 crvenih i crnih opeka. One su bile postavljene nedaleko centra Grada Zagreba, na Savskoj cesti, a na svakoj je pisalo ime nekog ubijenog ili nestalog Hrvata u Domovinskome ratu, a postavljale su ih majke nesretnih hrvatskih žrtava. Po nalogu gradonačelnika grada Zagreba te su cigle, (2005.), u jedno rano jutro, kao smeće, prevezene na Mirogoj, gdje su – zakopane. Evo ih i danas tamo, pod zemljom, istrunule i neprepoznatljive. A svaka cigla označavala je jednog pobijenog ili nestalog od Srba i drugih agresora na Republiku Hrvatsku.
Tada se nije javio ni jedan ambasador, tada nije protestirao nitko osim samih branitelja. I za onog koji je dao uništiti najljepši spomenik Domovinskog rata trebala bi biti kazna da na Trgu bana Jelačića tisuću puta izgovori: „Ja sam taj koji je cigle Hrvatskih majki s imenima njihovih najbližih dao zakopati u zemlju!“.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment