U manirama stand up komičara jučer je Premijer Plenković imao nastup u Saboru.
Tko god se usudio javiti dobio je svoju porciju prezira s visinske točke velikog vođe.
Gorjele su oči pune strasti da se što jače uvrijedi najprije kao čovjek, a onda zastupnik, pa na kraju i građanin Hrvatske.
Nakon svake vokalno izbačene strijele koja je pogodila metu, dok žrtva se koprcala,čovjek se u vidu nagrade pogladio po kosi u maniri majke koja je zadovoljna pametnom glavicom svog djeteta.
Sam je sebi majka koja nagrađuje, sam je sebi sudac koji vrednuje svoje uspjehe i izdaje pohvale.
Odgovori na pitanja bili su mutni i nejasni ,definicije netočne, sve je ukazivalo samo na cilj da se što jače uvrijedi sugovornik.
Na pitanje o AstraZenece cjepivu ciljao je na razumijevanje štedljivosti građana.
Napustio je klađenje kao opciju, toga se sjetio samo kad je otvorio kladionice kao prioritetnu privrednu granu u kojoj se ne stvara dodatna vrijednost već se samo sakuplja novac,
onaj koji je u rukama patoloških bolesnika koji su ga spremni iz dječje kasice odnijeti do pulta kockarnice ili kladionice.
Preformulirao je opravdanje, opravdao ga je svojom štedljivošću, mislio je na građane da ne potroši više novaca nego je potrebno.
Na novac građana ne misli kada kupuje automobile za svoj vozni park, kupuje samo najbolje, najskuplje,najsjajnije, na novac ne misli kada zapošljava u državni aparat bezbrojne prekobrojne,
kada troši milijune na izbornu kampanju, kada sa skupinom svojih pratioca juri iz grada u grad ,dođu da pokažu bagere koji tobože nešto rade,
a bageri se gase onog časa kada se upale motori automobila za povratak, a sve u cilju promidžbe i skupljanje glasova.
Troši obilato i bez mjere novce donatora koji su te iste novce uskratili radnicima koji rade za minimalac.
Na novac se misli samo kad su u pitanju građani,
kada je u pitanju cijena cjepiva.
Jedan cijeli grad mogao je procijeniti cjepivom Moderne ili Pfizerom,
da se nije u jeku najveće pandemije sjetio da on osobno nije dovoljno zastičen, da mu treba još jači i čvršći,neprobojni automobil koji će ga štiti od građana.
Na novce misli i kad su u pitanju penzioneri,na pitanje kad će Covid dodatak odgovara s dozom zabrinutosti u glasu i lažnog suosjećanja s teškim životom umirovljenika,
,a odgovor je neodređen,bez sume,bez vremena isplate, tek naznaka da se još pregovara, traži se prigodno opravdanje za što manji iznos i što manji broj onih koji će taj novac dobiti.
Na najbitnije pitanje o lijekovima bez oklijevanja prigodno laže, tvrdi da lijekova ima ,iako su brojni građani dobili obavijest o odgodi terapije ,iako bolnice javljaju da su zalihe pri kraju da više neće imati čime liječiti bolesne građane.
Građani su izgubili povjerenje, ne vjeruju više istim ljudima koji su u tijeku pandemije donosili mjere koje nisu sami poštivali,ne odazivaju se na pozive na cijepljenje, ne mare za kolektivnu dobrobit u kojoj nisu oni dobitnici.
Kolektivna dobrobit prelila se na račune i pretvorila u prekobrojne nekretnine miljenika vlasti koji besramno uživaju u slasti koju donosi vlast.
Svaka Vlada u situaciji gdje se svaki dan hapse uglednici koji su svoje položaje iskoristili za pribavljanje osobne koristi, besramno uživali u zaštiti moćnih političara,u zemlji gdje su cijene hrane među najvećima u Europi, a plaće najmanje u Europi ,
gdje se nema novaca za lijekove i minimalnu pomoć umirovljenicima,
podnijela bi ostavku.
U susjednoj Austriji na udaljenosti od 2 h vožnje minimalna je plaća 1500 eura,minimalna mirovina 1115 eura,cijena kruha, cijena kave manja je od one u Hrvatskoj.
Naš Premijer nema se više s kim usporediti i s tim najjeftiniji cjepivom najmanje je procijepio, krivo se kladio na renome proizvođača, najsiromašniji smo, najkorumpiranijih,
ali nam Premijer najglasnije docira s visokog egoističkog prijestolja na koje se stavio na osnovu izborne pobjede od 16% građana i samo jedne ruke koja mu drži većinu.
Među tih 76 koje drže većinu nema niti jednog koji bi se solidarizirao sa siromašnima, bolesnima koji ne mogu do svoje terapije,
nema niti jednog iz Kluba koji zastupaju manjinu koji bi stao u obranu prava na dostojanstven život obespravljenih umirovljenika.
Čvrsto se drže za svoju saborsku fotelju, nema nepravde koja bi ih kosnula,nema sudbine koja bi ih dirnula.
Ovi su dani ključni za Hrvatsku, svaki dan vidimo kako su nas krali,
svaki dan slušamo kako nam najrađe ne bi ništa dali,
svaki dan suočeni smo s tim da su našli načina kako bi nam ono malo uzeli,
upravo su poskupili cijenu plina,
koja je skočila zbog njihovih ” sjajnih” gospodarstvenih rješenja.
Otkažimo im ugovor kao pravi poslodavci,
zauvijek prekinuo famu kojom se prešutno odobrava,
da budemo prosjaci u vlastitoj Domovini.
Leave a Comment