Gubitak rasuđivanja ili obrana vlastitih interesa
Čaša je prelivena i kad se je mislilo kako ozbiljne krize ne mogu više nagrizati HDZ, situacija u svezi Istanbulske konvencije je pokazala da su centrifugalne i centripetalne sile jednake i ravnomjerne.
Istrajnost predsjednika HDZ da na „velika“ vrata Istanbulsku konvenciju uvrsti u hrvatsko zakonodavstvo je gotovo nezaustavljiva. Otpor članstva HDZ i javnosti ukazuju na štetnosti i posljedice takvih štetnih poteza koje Plenković namjerava provesti.
Polarizacija i u samom HDZ je i više no očita, mnogi ne odobravaju Plenkovićevu ishitrenost.
Ostavka predsjednika Općinske organizacije HDZ Kistanja, Roka Antića je potez koji ukazuje što pojedinci misle o Plenkovićevim ubrzanim tlapnjama i politici sile.
Očigledno je da u Europskoj Uniji ne cvjetaju ruže, zemlje poput Mađarske, Poljske, Češke, Slovačke, Poljske i promjene političkog okružja u Austriji i Italiji zabrinjavaju tobožnje demokrate u Euro parlamentu. Pokušavaju spasiti ono što se spasiti može, pa je izvjesno da se vrše pritisci prema Hrvatskoj. Upitna je i budućnost proširenja Unije na zemlje Zapadnog Balkana.
Nije vrijeme straha, ali ideologija koja je rasla zajedno s komunizmom na istoku u vrijeme željezne zavjese imala je svoje istomišljenike na zapadu. Ti ostaci i samozvani „ideolozi“ nova su prijetnja i opasnost za Europu, a ne zemlje koje su se nadale pravdi i demokraciji, a ušle su nedavno u EU.
Plenković kao dobar đak i obrazovan u toru vukova ( u Bruxellesu), sigurno razumije pravce kretanja i činjenice koje proizilaze iz sadržaja Istanbulske konvencije. Drugo je, kome Plenković pripada i koji su mu interesi. Međutim, Plenković u Hrvatskoj nije sam, njegovi istomišljenici su uz njega koristeći se privilegijama i živeći permisivno. Svjesna je i ta klika, ako otiđe Plenković otići će i oni, ali ovaj put bez mogućnosti povratka. Svjestan je Plenković posljedica svoga neuspjeha, stoga će svim sredstvima nastojati produžiti agoniju i otvoreno vršiti napade na neistomišljenike. Ostaje mu kao glavni cilj
reorganizirati HDZ kao novu centralističko lijevu alternativu. Od HDZ ostavio bi ime i godišnjice.
Uviđajući sve veći broj otvorenih neslaganja članstva HDZ, Plenković je krenuo u otvoreni „rat“, stoga, neće uskoro biti mira u HDZ.
Nakon održane sjednice Predsjedništva HDZ na kojoj su se Plenkoviću otvoreno suprotstavili pojedini članovi Predsjedništva, Plenković je uvidio da mora vršiti pritiske i igrati na kartu „razgovora u četiri oka“, a prije održavanja nove sjednice na kojoj bi HDZ, Predsjedništvo, tobože izašlo u javnost s jednim stavom.
Na žalost, tvrdoglavost i tko zna koji sve veći i manji nepoznati razlozi čvrstog zauzimanja Andreja Plenkovića zauzimajući se za ratifikaciju Istanbulske konvencije otvorili su Pandorinu kutiju i proširili razinu nestabilnosti na jugoistoku Europe.
Pod krinkom ubrzane ratifikacije, bez obzira ne štetnost i posljedice za Hrvatsku, Plenković odrađuje neke druge radnje interesantne istim onima čiju politiku u EU provodi.
Sve je ukazano i rečeno o Istanbulskoj konvenciji, pa je i Dubravka Šuica za koju mnogi smatraju da i nije iskonska HDZ ovka, ukazujući na troškove primjene konvencije u visini od jedne milijarde kn.
Hrvatska treba hraniti briselske ćate, a Slavoniju raseljavati, to je zadaća Plenkovića i mišljenika.
Crni oblaci su se nadvili nad Tuđmanovom Hrvatskom, u kojoj zloguki kovači zabijaju i posljednje čavle u hrvatsku samostalnost i samobitnost.
Ako je itko započeo sukobe u HDZ u, to je Andrej Plenković i ljudi iz njegove podrške.
Javnost i većinu Hrvatske Plenkovićevi emisari nisu uvjerili da rade nešto pozitivno „ja znam što je dobro za Hrvatsku“??.
Možda po narodnoj „što je dobro za mene, dobro je i za Hrvatsku“.
Većina misli da nije to tako.
Trenutak je da Plenković mijenja sebe i smjer kojim ide, jer narod se ne da izigrati.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment