By Danas 31.3.2026. vjetrovitog proljetnog dana – došli smo do kraja, mediji bruje o najvećoj i najgoroj inflaciji u EU. Najvećoj inflaciji no postotku, a najgoroj po najnižim mirovinama (jedna trećina stanovništva) te po najnižim primanjima goleme većine ostalih građana. Uz to i s najvišim cijenama hrane.
Nakon stvaranja nove, slobodne i neovisne Republike Hrvatske , već nakon Balvanske revolucije, 1991′ dogodio se Prvi hrvatski prijelom – krvava agresija s istoka. Mnogi od nas napustili smo radna mjesta i dragovoljno obukli vojne odore. Mnogi mladi, vitalni ljudi s radošću su se odazvali na pozive i postali branitelji. No, u svakom polju ima kukolja – neke mladiće u punoj snazi roditelji su poslali ”van”, u inozemstvo ”da nauče strani jezik”.
Mi, hrvatski dragovoljci i branitelji potjerali smo srpske agresore preko granice – da nije bilo vanjske diplomatske intervencije – otjerali bismo ih do Niša.
Nakon rata, počeli smo graditi Hrvatsku. Standard stanovništva – jedino mjerilo uspješnosti svake države – počeo je rasti. Dakako, bilo je uspona i padova, ali Republika Hrvatska se razvijala iduća dva desetljeća
Drugi prijelom dogodio se 19. listopada 2026., Sabor je izglasao povjerenje 14. Vladi Republike Hrvatske s 91 glasom od 151 zastupnika, čime je Plenković službeno postao 12. premijer u povijesti samostalne Hrvatske.
Nakon kratkog ”zagrijavanja”, mandati premijera Plenkovića počeli su burno. Već 2. siječnja 2017., počinje mega afera Agrokor. Bio je to uvod u dramatični slom Agrokora. Iako je ključni dokument (Lex Agrokor) donesen kasnije u travnju 2017., tog siječnja dogodila se prekretnica na financijskom tržištu koja je zapečatila sudbinu koncerna.
Afere iz doba kuna pretvarale su se u milijune eura, a zatim i u milijarde eura. Dolaskom novog premijera korupcija galopira. Premijer Plenković počinje svoj put – zaštite ministara, bez obzira, radi li se o milijunima ili milijardama nestalog (čitaj; pokradenog) novca. Spašava svoju ministricu ”s pekmezom na glavi” i smješta je na mjesto s enormnim primanjima. Korupcija i kriminal postaju simboli Hrvatske.
- ulazimo u desetljeće kaosa, pojačanih prijevara, manipulacija, afera i koruptivnih krađa. Standard u početku umjereno pada u odnosu na prosjek EU – ali u zadnje dvije godine (2025. i 2026.) – pad je strmoglav i prijeti egzistencijom golemom dijelu hrvatskih građana. Premijer se hvali svojim ”postignućima” – no to su sva zadnja i predzadnja mjesta u EU. Dosegli smo i rekord: gubimo preko 15 milijarda godišnje, korupcijom mreže ministara, dužnosnika i kriminalnog podzemlja. To je blizu polovici državnog proračuna i to je ozbiljan znak konačnog kraha. To ne može izdržati mala Hrvatska.
Premijer je u deset godina skupio nevjerojatan broj nepotrebnih djelatnika vlasti (uglavnom iz članstva HDZ), narod to naziva, uhljebima. Primjeri su pred nama: pedesetak ministara od kojih je više od 50% ”skrenulo s puta” a dio je završio u Remetincu. Birokracija u državnoj i lokalnoj upravi je više od 50% veća od prosjeka u EU. S obzirom na konstatno bjekstvo vitalnog, radnoj stroja u inuzemstvo – neće biti dosta hrane za uhljebe.
Sve veće i velike afere vode ministri ili visoki dužnosnici umreženi s krim-miljeom. Mnoge podjele milijuna provode se na sjednicama zatvorenim vrata, u praktičnom smislu nikakva transparentnost ne postoji (potrošnja EU fondova je tajna za puk!).
Ovakav način vođenja Izvršne vlasti kulminirala je danas 31. ožujka 2026. krajem desete godišnjice premijerstva Andreja Plenkovića- imamo daleko najveću inflaciju u EU. Po toj (dvostruko većoj) inflaciji smo prvaci EU – ali tragični prvaci.
Po općim, znanstvenim mjerilima demokracije imamo sve značajke dna:
kvalitetu institucija — nula
stupanj pluralizma — nema pluralizma
slobodu medija — cenzura, prijetnje
neovisnost sudstva — nema je
poštenje izbora (stotine tisuća lažnih listića)
postoji li stvarna konkurencija — ne postoji
autoritarne tendencije stranaka — (apsolutizam HDZ-a)
Divlja inflacija nije ekonomska slučajnost nego politička posljedica: kad sustav ne radi, tržište preuzima bič.
Nema sumnje da je pred nama Treći hrvatski prijelom – jer je promjena, nakon deset godina konstantnog zaostajanja – prijeko potrebna. Hoće li Vlada pošteno dati ostavku ili ćemo opet doživjeti kontinuitet zaostajanja na svim poljima? Postoji li nešto treće?
Saša Radović, dragovoljac, časnik Domovinskog rata
