To je posljedica povijesnog naslijeđa i psihološkog ustrojstva …..

Lučke koncesije kao rješenje za otvorena pitanja i teritorijalne pretenzije kroz najnoviji slučaj mađarske koncesije u luci Trst

Svjedoci smo da mnoge zemlje imaju teritorijalne pretenzije spram drugih. To je posljedica povijesnog nasljeđa i psihološkog ustrojstva pojedinog naroda ili nacije. Ono predstavlja teško breme za zemlju pretendenticu ali i zemlju prema kojoj su te pretenzije usmjerene. Pa se s pravom pitamo kako izići iz toga klupka. Kako da se problem zemlje pretendentice riješi a druga zemlja oslobodi tuđih pretenzija. Modaliteti su različiti. I ostvarljivi. Sve ovisi o pameti i dobroj volji. Pa onda progovorimo o tome.

Recipročnost

Ako odnosi nisu temeljeni na recipročnosti onda su to štetni i toksični odnosi. Takvi odnosi ne vode dobru i stalni su izvor nemira, frustracija i neprijateljstva. Održavanjem takvih odnosa remeti se i mir vlastitih građana i šteti pozitivnim procesima. U konačnici to vodi u rat i terorizam. Zemlja koja je objekt tuđih pretenzija u potpunosti, pretežito ili djelomično ima pravo pače dužnost uzvratiti recipročno onoj ili onim zemljama koje imaju ili iskazuju pretenzije spram njezinog teritorija ili kulturnog blaga, povijesne baštine, znamenitih osoba i dr. Unatoč tome ako i nema povijesnog ili kakvog drugog temelja za to. Ali obrana od tuđih pretenzija sve to nadilazi i u samoj sebi iznalazi opravdanje za takav kurs ili politiku. Hrvatska isto ima to pravo i ona ga je slobodna konzumirati odn. sprovoditi. Štoviše, ona to mora. To se odnosi kako na teritorij i ostalo navedeno njoj susjednih zemalja. Ovisno kakav vid reciprociteta nalažu prilike glede toga. Općepoznato je da se van granica Hrvatske nalaze brojne povijesne i etničke hrvatske zemlje poput Herceg-Bosne i ostatka BiH, istočnog Srijema, Boke (zeljev hrvatskih svetaca), Bačke, Prekmurja, Bele krajine, južnog dijela Primorske od Pirana preko Kopra (Capodistria) , Hrvatina do Kozine ali i Muggie u Istri i okolice Trsta te Nađkanjiže, Baje i dr. A veliki prostori van granica Hrvatske su prožeti hrvatskim pečatom i brojnim kulturnim blagom i znamenitim osobama. Primjer su nam toponimi: Turska Hrvatska (Bosanska krajina) te Bačka Hrvatska (tri bačka okruga u AP Vojvodini), zatim naselja Rvatska kraj Rasa u okolici Raške u upravnom okrugu Raška, titula hrvatbaša (poglavar(i) Hrvata) koji su nosili crnogorski predstavnici u Carigradu u vrijeme osmanske vlasti, naselje Hrvatini u današnjoj Sloveniji (Primorska, istarski dio), najčešća prezimena Horvat, Hruvat, Kruvat, Hrvatin i dr. u današnjoj Sloveniji i Mađarskoj, Josip Pančić, Hrvat iz okolice Crikvenice (po kojemu je prozvana ‘pančićeva omorika’) itd.

Drugi model razrješenja problema

Jedan drugi način za rješavanje tih peripetija je vezan uz more točnije luke koje po međunarodnom pravu spadaju u unutrašnje morske vode. U kom smislu su luke rješenje. U smislu da more a onda i luke povezuju ljude, države i nacije. Kulture, rase, religije i cijeli svijet. Osobito jezike. Regije isto tako. U smislu suradnje, trgovine, gospodarstva, zarade te svekolikog blagostanja. Luke su kjučna čvorišta toga. Imamo li koje primjere. Imamo, naravno!

Luka Trst kao “mađarski izlaz na more”

Pred malo je počela izgradnja terminala dužine 650m obale u luci Trst. Ukupna površina terminala iznosi 32ha. Talijanska Republika je taj prostor dala u koncesiju jednoj jakoj kompaniji kojoj je vlasnik mađarska država u 100postotnom udjelu. Mađarska u tom terminalu vidi “vlastiti” izlaz na more. Neposredni akvatorij uz 650 metara obale njezinog terminala je “mađarsko” more. Zasada su Mađari izgradili 250m obale. Sva postrojenja i infrastrukturu na platou terminala će izgraditi Mađari i oni su kao takvi njihovi vlasnici. Nakon više od stotinu godina nasljednica Ugarske ponavlja njezinu ulogu. Samo jedno 70tak kilometara zapadnije nego onda. Trst je mnogo kozmopolitskiji od Rijeke. A i Italija od Hrvatske. Mađarska bi mogla dobro profitirati za daljnjih 70 godina na koliko ima koncesiju. Ili da ju produži. Samo neka se Budimpešta drži Trsta. Što zapadnije to sretnije.

Hrvatska i ostatak bivše Jugoslavije u tom kontekstu

Budući da i među novonastalim državama bivše Jugoslavije ima međuteritorijalnih aspiracija kao i drugih, one se mogu riješiti analogno prethodno opisanom primjeru. Naime, Srbija koja je bez izlaza na more i mora, mogla bi okrenuti se prema Egejskom moru. Točnije Solunu u Makedoniji unutar Grčke. Luka Solun je veoma velika. U njoj bi Srbija a i unutar nje AP Vojvodina mogle imati “izlaz” na more. Ili u luci Pirej. A tu je i luka Drač. Zašto ne? Ili kakva luka na balkanskim crnomorskim obalama. I onda agendu ‘srpski svet’ potopimo u egejskim morskim vodama. Počivao na dnu poput Titanica. Italija bi mogla u Francuskoj ili negdje u Grčkoj ili Turskoj imati svoj dodatni “izlaz” na more. I onda ‘italiairedenta partenza di storia’. Per ultimo tempi. Za sva vremena u ropotarnicu povijesti.
Hrvatska bi radi svoga pozicioniranja i prihvatljivog statusa trebala zakupiti dio luke Koper (Capodistria, Kopar) u Istri. Na taj način bi se naplatile opstrukcije službene Ljubljane glede izgradnje Hrvatske u što snažniju državu. I glede spajanja na europske cestovne, željezničke koridore ali i jačanja hrvatskog turizma. I tada bi se lakše rješavala i sva druga otvorena pitanja sa današnjom Slovenijom. Pa i okončanje procesa priznavanja hrvatskog naroda u toj zemlji zasebnom nacijom sa svim političkim i nacionalnim pravima uključujući i zagarantirana mjesta u tamošnjem Parlamentu uz financijsku potporu Vlade u Ljubljani. Ali i trojezičnosti ‘slovenskog’ dijela Istre (slovenski, talijanski i hrvatski spomenuti prostor). Prekmurje uz slovenski i mađarski još i hrvatski prostor po pitanju jezika. Bela krajina svakako kao dvojezična regija (hrvatska i slovenska). Pa i srpska jer i njih tamo ima. Ljubljana kao glavni grad, zašto ne? A zašto mađarski primjer u luci Trst ne bi slijedile Hrvatska i Slovenija? Štoviše, Hrvatska bi to isto mogla napraviti i glede kojega vojvođanskog riječnog pristaništa ili luke! Znamo za onu ‘Trst je naš’ i ‘Trst slavenski’! Pa može to i ponovno biti. Uz mađarski i hrvatski te slovenski. Republika Kosovo bi u luci Drač ili Bar imala recimo zakupljen dio tamošnjih luka. Primjera bi moglo biti još.

Zaključak

Važno je promišljati o izazovima svijeta te uznastojati nuditi rješenja za njih. Hrabro se suočiti s problemima koje oni donose. Nuditi alternativu onim narativima i praksama koje kako nam je poznato izazivaju prolijevanje krvi, palež i dim. I brojna progonstva. A da bi svi bili zadovoljni i da što lakše prijeđu preko nezadovoljnosti. Okrenuti se moru i povezati se s drugima preko njegovih luka ali i u njima ‘srediti račune’ s ljutim ili čak i “smrtnim” neprijateljima na obostrano zadovoljstvo je itekako hvalevrijedan poticaj. Biti siguran da tvoje ti nitko ne svojata a s druge strane da druga strana je kroz taj model riješila svoj ‘velikodržavni projekt’ koji se i tvoga ticao.
Moguće? Da, moguće je. Razlog više za i to pokušati. Pa onda si dajmo truda……

Josip Žgela