By Zastupnici Hrvatskog sabora odlaze na – odmor. Umorili su se. Ali, nakon što smo se naslušali njihovih govora i tijekom sjednica pretežno vidjeli prazne fotelje u ovom visokom domu možemo tek poželjeti da se ne vraćaju tako brzo (svaka čast iznimkama), jer pojedine njihove rasprave i tzv. slobodni govori, poglavito tzv. ljevičara, pretežno su vrijeđanja i mržnje.
U svemu tome najdalje je otišao notorni Milorad Pupovac, koji predstavlja tek manji dio srpske manjine, odnosno manje-više sam sebe. Naime, u ponedjeljak, 14. srpnja 2025., tijekom rasprave sa kolegom zastupnikom Josipom Jurčevićem, inače i hrvatskim braniteljem, sa saborske govornice odbrusio mu je – „Smeće jedno!“
Pupovac si inače svašta dozvoljava, ali nije on kriv. Krivi su oni koji ga baš za ništa debelo financiraju novcima hrvatskih poreznih obveznika. To je čovjek čija su braća, kako smo više puta čuli i sa saborske govornice, u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bila na drugoj, četničkoj strani, dok je on zajedno s bivšim gradonačelnikom Grada Vukovara dr. Vojislavom Stanimirovićem, koji je također služio četnicima, „stvarao“ hrvatsku državu!?
I taj i takav saborski zastupnik, kojem Hrvatska jedino služi kao „bankomat“, usudi se svom kolegi uzviknuti –„Smeće jedno!“, jer drugačije ne zna ili nije odgojen da mu odgovori u svezi njegovih riječi.
No, kako bilo da bilo, od onih koje je izabrao narod na slobodnim i demokratskim izborima očekuje se ipak da imaju barem malo poštovanja, kulture, barem prema onima koji su im dali glas, ali kod nas su i po tom pitanju okrenute ploče, pa kad netko bude izabran na neku funkciju više ga uopće ne zanima što misle birači. Oni su za većinu “zadnja rupa na svirali”, i to – četiri godine. Zamislite da tako kako se raspravlja primjerice na “aktualnom satu” vode sastanke liječnici, učitelji, profesori, branitelji, svećenici, pa i djeca u dječjim vrtićima? Tu nema poštovanja ni s jedne ni s druge strane, svatko je svakome vuk! Tko ima više “ruku” taj se bolje “cereka”. Tako je bilo prije, tako je i sada, samo još izraženije. Sabor je na žalost postao lijepa predstava za narod. Dobro je da se još netko nije založio da gledanje pojedinih saborskih sjednica bude obvezan predmet u školama. Što bi učenici naučili? A što bi naposljetku rekli svi oni koji su dali krv za hrvatsku Domovinu, koji su dali živote u Domovinskome ratu da vide kako svi oni raspravljaju i u “njihovo ime”? Jesmo li zaslužili takve saborske zastupnike? (Svaka čast iznimkama).
No, opet se ponavlja stara priča-što smo (ste) izabrali to i – imamo!
Mladen Pavković,predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
