Nažalost, stvarnost na našim ulicama često govori drugačije. Na trgovima s javnim sjedištima, poput gradskih ili županijskih poglavarstava, trobojnice se još i mogu vidjeti, međutim poražavajuća je činjenica da pojedine državne ustanove ne ističu zastavu čak ni u vrijeme državnih blagdana. Relativno često možemo vidjeti trgove bez zastava, kao što smo snimili i ovaj u Koprivnici, a na zagrebačkom trgu tako nerijetko ima više zastava duginih boja nego hrvatskih. Ono što mnogi zaboravljaju ili zanemaruju jest da isticanje državnih obilježja nije stvar dobre volje, ljepote ili osobnog izbora. Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske jasno propisuje obvezu javnog isticanja zastave, osobito u dane praznika i blagdana. Za nepoštivanje ovih odredbi zakonom su predviđene i novčane kazne, no u praksi se ove mjere rijetko i tek probrano provode, što otvara prostor općem nemaru.
Posebno je bolna spoznaja da su hrvatske zastave slabo ili gotovo nikako vidljive čak i na dane najvećih državnih blagdana. Proslave poput Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja prolaze uz poluprazne jarbole na zgradama i prozorima. Promatrajući puste ulice u dane kada bismo trebali slaviti teško stečenu slobodu, nameće se mučno pitanje sramimo li se vlastite zastave pod kojom smo se borili i pod kojom su padale žrtve za slobodnu Hrvatsku. Odsutnost državnog simbola u javnom prostoru šalje poruku nemara prema vlastitom identitetu i povijesti.
U Hrvatskoj se zakon o državnim obilježjima nerijetko zanemaruje bez ozbiljnih posljedica, ipak mnoge europske i svjetske države pitanje zastave tretiraju s iznimnom ozbiljnošću, a prekršaje strogo kažnjavaju. Primjerice, javna zlouporaba, vrijeđanje ili grubo kršenje pravila o isticanju francuske zastave na javnim ustanovama u Francuskoj se kažnjava novčanom kaznom do 7.500 eura ili kaznom zatvora do 6 mjeseci. Prema njemačkom Kaznenom zakonu, svako namjerno oštećenje, uklanjanje ili izrugivanje savezne zastave, ali i zastave Europske unije, može rezultirati kaznom zatvora do 3 godine ili visokim novčanim kaznama. Talijanski zakon također izrazito strogo štiti državna obilježja te za javno vrijeđanje ili nepropisno rukovanje talijanskom trobojnicom propisuje novčanu kaznu od 1.000 do 10.000 eura. U nekim azijskim zemljama nepoštivanje ili namjerno oštećenje zastave smatra se činom izdaje, pa kazne u Kini sežu do 3 godine zatvora, u Indoneziji mogu iznositi i do nevjerojatnih 10 godina zatvora. Nasuprot tome, model u SAD-u i Ujedinjenoj Kraljevini ne poznaje kazne jer se čin neisticanja ili uništavanja zastave smatra dijelom slobode govora koja je zaštićena ustavom. Ipak, u tim je zemljama građanska svijest i običaj isticanja zastava na zavidnoj razini bez ikakve prisile zakona.
Službenih zastava na našim ustanovama neprestano nedostaje, međutim u javnosti se nerijetko i potpuno neopravdano pojavljuju inačice hrvatskoga grba s prvim bijelim poljem. Zakon Republike Hrvatske precizno određuje izgled službenog grba i zastave, u kojem službeni grb počinje prvim crvenim poljem i na sebi nosi krunu s pet povijesnih štitova. Isticanje inačica izvan zakonskih okvira najčešće je ishod nepoznavanja vlastitih propisa, a nerijetko prelazi i u politička izazivanja koja unose nepotrebne podjele u društvo.
Hrvatska zastava ne bi smjela biti predmetom zaborava, ustanovnog nemara ili svjetonazorskih prepucavanja. Ona je simbol neovisnosti, zajedništva i ponosa. Vrijeme je da ustanove, ali i građani, preuzmu odgovornost, ugledaju se na uređene europske poretke i s ponosom vrate trobojnicu tamo gdje joj je i mjesto, na naše trgove, zgrade i prozore, ne samo u dane blagdana, nego svakoga dana.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment