Nevjerojatan je naš Hrvatski sustav. Da li je to parlamentarna demokracija, konzervativna anarhija, lopovska oligarhija ili apokaliptični u modernom svijetu, nepoznat sustav. U medijima naši vrli političari govore kako smo mala Švicarska, kako rastemo, kako dobro živimo, zemlja blagostanja, prava idila.
No međutim, ima jedan problem, što obični plebs to ne osjeća tako. Nezaposleni, iseljavanja, demografska katastrofa, umirovljenici na rubu, ako ne i preko njega, gladi. Pa tko tu koga i zašto. Oni malobrojni gore, su toliko sigurni da sve što izgovore je istina, da su i sami sebe uvjerili da je notorna laž istinita. Nepogrešivi su, idealni, rade za opće dobro, bez i da pomišljaju na sebe. Sve što rade je volonterski i u dobroj vjeri, samo za narod i opću dobrobit svekolikog pučanstva. Pa sad, budimo pametni, kada je tako zašto se buniti, prosvjedovati, žaliti se, kukati, pa i pomišljati da može biti bolje. Ironično je da u zemlji u kojoj su plaće i mirovine redovite i primjereno visoke, iseljavanja nema, dapače vraćaju se naši ljudi iz tamo nekih zapadnih demokracija, nezaposlenost je skoro svedena na nulu, branitelji prezadovoljni, svi mogu na more i na skijanje, ako znaju, itd., pa što onda narod hoće. Vlada, Sabor, Predsjednica: sve to radi punom parom, bez egoizma, euforično, svrsishodno, ne misleći na sebe, već na opću dobrobit svog voljenog naroda. Sve ovo navedeno se dešava u tamo nekoj Nirvani, no nažalost, ne i u našoj Hrvatskoj. Oni su se odvojili od naroda, nije ih briga i uopće ne znaju stvarno stanje na terenu. Samodopadni su, umišljeni, arogantni, pokvareni i nema atributa iz tog ranga kojim bi se mogli opisati. Lažu, kradu, izmišljaju, razmještaju, premještaju, otvaraju, a ponajviše zatvaraju radna mjesta. Naravno, kriv je uvijek netko drugi, nema to veze sa privatizacijom i pretvorbom, pljačkom, i uništavanjem i jeftinom rasprodajom nacionalnog blaga. Oni samo stvaraju nove vrijednosti, pritom samo malo misleći na sebe, sve podređujući narodu. Zabluda.
Zabluda je što nema namještanja izbora (više glasača nego stanovnika), nema tajkuna, mita i korupcije, nema pljačke i rasprodaje. Pa gospodo, kada Vam je dosta. Zar niste puni, ostavite malo i običnoj raji, bar za skromni život.
Osigurali ste sebe i svoje potomstvo za daleku budućnost. Kada vam nije dosta, ima načina za uzeti još. Vi ste tako domišljati: porezi, doprinosi, trošarine, povećanje cijena, prodaja za bagatelu onoga malo što je još preostalo, itd. Ma ni to Vam nije dosta pa ćete nas zadužiti i uvjeravati kako je to povoljno i svrsishodno. Vi ćete otići, punih džepova, a mi ćemo sve vraćati i plaćati.
Pa kada je tomu tako, pitam se, zašto smo anemični, statični, zašto šutimo, zašto im ne kažemo DOSTA JE TOGA, DRUGOVI.
Ima nekoliko razloga tomu. Prvo, naučili su nas da je svaki protest, na bilo koji način izvršen, unaprijed osuđen na neuspjeh. Opća letargija, mirenje sa situacijom, takva kakva jest, je dobro, jer može biti i gore. Čudi me to, jer kod nas kao naroda treba biti ona: „ čovjek uvijek mora biti kontra, je..š, čovjeka koji nije kontra“. Ako se u svemu svi slažemo, o čemu ćemo razgovarati, za razgovor treba imati barem djelomično suprotna gledišta. A oni su nam servirali mnoštvo tema s kojima se ne možemo i ne trebamo složiti. Upropaštavaju nas, oduzimaju čast i dostojanstvo, pa čak i ubijaju preko svog nedemokratskog aparata. Oni su kriminalci „par exelance“, s kojima se ne može mjeriti niti jedna civilizirana nacija.
Dokaz, ministar Kujundžić, sustav je funkcionirao u Zaprešiću. Pitam se da li bi u hitnoj bio liječnik i adekvatna oprema da se radilo o njegovom djetetu.
Naravno da bi, pa zar nismo svi rođeni jednaki, živimo kao jednaki i umiremo kao jednaki. Opet zabluda. Oni su kasta za sebe, i može ministar govoriti što hoće (lagati), oni su jednakiji. Zdravstvo nazaduje (ne stagnira), liste čekanja rastu, zbog njih oboljevamo, ne liječimo se na vrijeme i na koncu umiremo ranije. On to promatra, i ironično poručuje, sve je O.K.
Kurikularna reforma traje (možda netko od djece ode i u mirovinu, dok ona bude završena). Čemu toliko čekanja, ili valja ili ne valja, ili idemo s njom ili ne idemo. Ne trošimo novce i resurse za uzaludne programe koji i onako nikad neće zaživjeti.
Mirovine su ispod svakog dostojanstva, pa ako raste broj zaposlenih, veća su davanja, turizam nam donosi prihode, dignite drugovi bar malo mirovine (nemojte ih usklađivati 2 puta godišnje po desetak kuna). Sramota, na nemoćnima se iživljavate i tjerate ih u glad pod stare dane.
Ono, kad sam rekao da čovjek mora biti kontra, evo primjera. Kako objasniti postizborne koalicije HDZ-HNS-SDSS. U kojim su to programima i pogledima oni slični, osim što žele biti u vlasti i krasti. Zato oni i mogu funkcionirati na bazi raznih kompromisa, usluga, zaduženja, a sve to u svrhu opstanka na vlasti i mogućnosti da nastave sa krađom i otimačinom od hrvatskog naroda.
Od svih izdaja, najgora je veleizdaja. A to rade Plenković, Jandroković, Kolinda. Kolindice, a i ostali, čemu ulizivanje Izraelu, odlazak u Jasenovac sa njihovim predsjednikom. Zašto nisi išla na dan logora Jasenovac, nego baš sada. Poltronstvo, sluganstvo, lažni domoljub. Za par antikvitetskih aviona (koje masno plaćamo), a uopće ne vidim svrhu njihovog nabavljanja u ovome trenutku. Nema za oboljelu djecu, nema za stare i nemoćne, branitelje, logoraše, žrtve–ratne vojne i civilne stradalnike i ranjenike, nezaposlene itd.
Židova nitko nije prevario, pa nećemo ni mi, oni ništa ne rade besplatno već sve naplaćuju i to s kamata (na koncu tako su i počeli sa bogaćenjem). U američkim izborima predsjednik mimo pravila utvrđenih ustavom ne može postati ako ne ispuni još dva dodatna uvjeta: ne smije biti debeo i mora imati potporu židovske zajednice tj. njihovog novca.
Stup našeg društva trebala bi biti Katolička crkva, no međutim izgleda da se pastir odvojio od svog stada. Potresena raznoraznim aferama, crkva obitava na način da se slizala sa lopovskim vlastodršcima (ne dajte im da daju milodare, mogli bi ti novci završiti u njihovim džepovima, ako nestanu druge mogućnosti za krađu). Crkva treba biti samostalna i u uskoj svezi sa svojim narodom, bez uplitanja novokomponiranih vjernika, koji se ne znaju ni prekrižiti. Ovo izrečeno nema nikakve veze sa religijom i vjerom, već je samo natuknica da se crkva vrati svom osnovnom cilju, propovijedanju vjere po kršćanskim načelima.
Kod nas u Hrvatskoj ne postoji trodioba vlasti, već simbioza zločinačke, korumpirane, lopovske zvijeri koja pomalo, ali sigurno uništava naše društvo. Sudstvo i pravosuđe su do te mjere korumpirani da se dijelimo na one malobrojne kojima se ne može ništa i većinu nas koji ćemo odgovarati za najmanju benignu sitnicu. Dijele nas na one podobne iz društveno prihvatljivih obitelji i one obične smrtnike. Oni prvi su nedodirljivi, oni mogu krasti, ubijati, raditi što i kako hoće, a mi ostali moramo paziti kako dišemo (da ne udahnemo previše) jer će nas drakonski kazniti. Sporost sudstva, neriješeni predmeti, guranje pod tepih kriminalnih slučajeva onih prvih su samo dokaz da živimo u totalno nedemokratskoj državi, punoj krađe i laži uz blagoslov DORH-a i sudstva.
Doveli su nas do ruba izdržljivosti, a mi i dalje na izborima nasjedamo njihovim lažnim parolama, ništa ne mijenjamo. Izbori su u svakom slučaju nelegitimni, što zbog kriminalnih radnji sa brojem glasova i glasača, što zbog sve manje izlaznosti koja ne prelazi ni 50% (na izborima za EU parlament- svega oko 20%), tako da je moje mišljenje, ukoliko je izlaznost manja od 50% – izbori bi se trebali ponoviti. To stoga, što o krucijalnim pitanjima za svako društvo treba odlučivati većina građana, a ne ispod polovična. Ima načina na koji se to može ostvariti, ali ne bih sada o njima. Ako je izlazak na izbore pravo, slijedi da je i dužnost, pa stoga izađimo i ne dajmo da naše glasove pripišu sebi, i time steknu mogućnost da nastave sa haračenjem i pljačkom ono malo zajedničke imovine što nam je još preostalo.
Ne znam zašto svi pričaju o velikoj koaliciji, pa ona je već na djelu od osnutka hrvatske država. Koalicija HDZ-SDP, nas je i dovela u ovakvo bezizlazno stanje. Znaju oni, tko će pobijediti na kojim izborima, pa unaprijed stvaraju raznorazne paktove, jedni druge zadužuju, pa im poslije izbora vraćaju usluge. Svaka tema u Saboru koja se tiče njih osobno i osobnih im interesa, donesena je jednoglasno. Igrokaz nastaje kada raspravljaju o temama od životne važnosti za Hrvatsku i hrvatski narod (nevažne njima), pa oni u oporbi to kao opstruiraju, znajući da će svejedno biti nadglasani. Poslije ovi drugi rade to isto i tako, „kruha i igara“., samo narod nema za kruh.
Sustav (ne)funkcionira ovako: vlada predloži, sabor usvoji, vlada provodi, sudstvo daje blagoslov za kriminal i pljačku državne i privatne imovine. Tako oni funkcioniraju u bezakonju, a opet u skladu sa zakonom. Koliko su nam samo puta nešto obećali (prije izbora) a nisu to ostvarili. Pada u zaborav. Pa zar nam nije više dosta laži, podmetanja nogu, neispunjenih obećanja i ostalih kojekakvih prijevara. Znamo mi sve to, ali eto šutimo, dobro su nas izdresirali i postali smo njihovi tihi poslušnici, stoka sitnog zuba. Ma koje samo benificije oni imaju, plaća, službeni auto, besplatni mobitel, jahte, avione, kuće, vikendice i što još sve ne. Ništa ne plaćaju, a plaću uzimaju, paušale, dodatke, dnevnice, i raznorazne druge povlastice. Puni su hvale o uspješno provedenoj pljački kroz lex- Agrokor, dok svi znamo da je firma uništena i prodana, više nije Hrvatska, dok o repovima tko će platiti ili je već platio ne bih ovdje želio pisati.
Sada se dešava „Uljanik“, ministar kaže, dan-dva kašnjenja plaća nisu nikakav problem. E, pa ministre prošlo je već 20-tak dana, i to nije problem. Što bi bio problem, godinu-dvije kašnjenja, ili još bolje da se uopće ne isplate plaće. Ma ljudi ne moraju jesti, plaćati režije, školovati djecu itd. Plenković se šepuri po Njemačkoj i Belgiji, kao traži rješenje, ma nema rješenja, dok se pogoduje tajkunima i vlastitom egu i kriminalu. I nije samo „Uljanik“ već i „3. maj“ i ostatak propale brodogradnje. EMK na djelu „egoizam , mito i korupcija“. Drugovi, od pet osjetila vi ste izgubili četiri (gluhi ste, slijepi, nemate mirisa i okusa, osim kada je u pitanju hrana i piće, naravno besplatno). Ostalo vam je osjetilo opipa, za krasti tuđe, brojiti ih i polagati na osobne račune.
Nevjerojatna je želja vladajućih da ostanu na vlasti, te imaju stabilnu većinu, potreban broj glasova, zahvaljujući mitu i prebjezima iz drugih stranaka. Kakvi su to ljudi koji se prodaju i napuštaju ono za što su se borili i govorili prije izbora. Kukavice, izdajnici, uhljebi, nule od čovjeka. A onda, Bože, pomozi nam, Vi ćete otići negdje van, uživati s našim parama, a običan puk ostaviti da gladuje i polako izumire.
Ali čvrst je ovaj naš narod, preživio je sve i svašta, samo vi otiđite i ostavite nama Lijepu Našu. Nosite sa sobom pohlepu, anarhiju, mržnju, kvazipatriotizam, prazna obećanja i laži. I opet ćemo glasovati za njih i njima slične, tako da nam stvarno preostaje samo ona „dignimo revoluciju, srušimo konstituciju„. Načini za to je tihi bunt, izražavanje neslaganja sa njihovim zločinačkim postupcima, promjena sustava u istinsku parlamentarnu demokraciju.
Ne pozivam na puč, na revoluciju, ali imaju oni i slabih točaka, i stoga bez obzira što izgledaju nedodirljivo, imaju oni slabosti, i treba ih iskoristiti. Osnovna njihova slabost je u njihovoj bahatosti, arogantnosti, lažima, nepštenju i uvjerenju da su Bogom dani i zato slogom, zajedništvom, domoljubljem i s vjerom u Boga, možemo ih zauvijek maknuti s političke scene i stvoriti nam modernu, prosperitetnu, naprednu i demokratsku Hrvatsku.
To možemo učiniti već na slijedećim izborima: veća izlaznost, zaokruživanje onih koji se nisu ogriješili o zakone, podržati sposobne, pametne i poštene ljude koji ne poznaju uhljebe i nepotizam, mito i korupciju.
Ima u Hrvatskoj takvih ljudi, treba im dati priliku da odrade pošten i svima koristan posao.
Ivica Lenči
Leave a Comment