Danas sam se susrela sa migrantom u svojoj dolini u Lici. Prolazili su ovim putem i ranije no nisam ih osobno srela .Bio je to mlad čovjek ,dobro obučen, dobro uhranjen ,više mi je sličio na turista koji stopira nego na migranta ili izbjeglicu .Policija svakodnevno intervenira ovim područjem pokušavajući zaustaviti ilegalne ulaske u našu domovinu. Ovdje u mojoj divljini nema dostupnih telefonskih mreža ni interneta ,no srećom 112 je funkcionirao .Promptno su se javili na moj poziv i obavijestili su me da su već dobili dojavu o mladom migrantu i da je već upućena ekipa na teren.Za desetak minuta ekipa policajaca je došla mjesto događaja .Njihova prisutnost ulijeva sigurnost. Iako oni kažu da obavljaju svoj posao ,hvala im !
Pitanje izbjeglica i migranata je stvarno vrlo osjetljiva tema .Veoma sam senzibilirana na to pitanje obzirom da je Hrvatska devedesetih bila suočena s ratnim razaranjima zbog kojih su mnogi morali napustiti svoje razrušene domove. Neki su imali kamo otići, možda rodbini i prijateljima u mjesta koja nisu bila izložena strahotama rata, a neki su morali pobjeći glavom bez obzira i ne znajući kamo idu. Žive su mi slike tih sirotih ljudi koji su se zbog ratnih strahota ni krivi ni dužni našli na milost i nemilost stranoj sredini koja im je trebala pomoći .Trebala im je naša ljubav i pravednost. Nadam se da smo im to uspjeli pružiti priliku za normalan život i da smo uspjeli zaštiti potrebite i njihova ljudska prava.
U današnjem svijetu sve je više slučajeva bježanja iz vlastite zemlje zbog rata, a kroz Hrvatsku je u zadnjih nekoliko godina prošao i velik broj ljudi koji su bili prisiljeni otići iz svoje zemlje zbog raznih razloga. Zato smo se u ovom broju odlučili pisati o migrantima i izbjeglicama.
Ljudi su iz svojih domova morali bježati još od biblijskih vremena ali to ne umanjuje strahote takvih pojava, no činjenica je isto tako da će u teškim prilikama uvijek postojati i oni koji će svaku situaciju pokušati iskoristiti da bi iz nje izvukli svoju financijsku dobit, pa se uz migracije – uobičajeno one ekonomske, ali i sve druge – veže i krijumčarenje ljudima, pri čemu svi koji imaju pravi problem zapravo ispaštaju. A mnogo je onih koji su posljednjih desetak i više godina iz raznih razloga počeli napuštati svoje azijske i afričke postojbine te su krenuli na put prema Europi. Velik su utjecaj na ljude koji to nisu proživjeli imali mediji. Pogotovo je tu riječ o lažnim vijestima koje su kolale našim i svjetskim medijima – od toga da prema zapadnim europskim zemljama »bježe« samo visokoobrazovani ljudi pa sve do toga da sa sobom nose oružje i da su zapravo – teroristi.
Što je istina ? Vjerojatno su sve te informacije točne ,ali sad ti znaj tko je tko i kako se ponašati u svakom pojedinom slučaju .Migranti su kod nas i na našim granicama postali svakidašnjica. Stranac je pred našim vratima a kršćanska nas ljubav potiče da im pomognemo, svatko kako zna i može, jer ne možemo zatvoriti oči i njihove probleme ostaviti po strani a opet da li je taj stranac dobronamjeran ,da li je terorista ili je možda jedan siroti čovjek? Kako postupiti ?
Ja sam pozvala 112 jer se radi o ilegalnim imigracijama. Migranti su na sve moguće načine prelazili državne granice ne obazirući se na zakone i na policijske snage koje su čuvale granice. Mene je pri tom susretu obuzeo osjećaj nevjerice, suosjećajna ,straha i dalo mi je za razmišljati ponovo o toj temi ,no sada kada je taj susret sa strancem iza mene drugačije gledam na taj problem.
Nada Ećim Innocente
Leave a Comment