Na početku 2022.godine, a nastavno na početak 21. stoljeća nije mi za drugo nego upitati se: „Što se to dogodilo u našim glavama da je odjednom postalo IN, praviti se blesav?
Ulazimo polako u treću godinu prijetnje zdravlju ljudi izazvane pandemijom, virusa SARS CoV-2, te sukladno tome svakodnevnim upozorenjima i preporukama najvećih autoriteta medicinske struke glede ponašanja i poštivanja donesenih mjera od strane ovlaštenih državnih tijela u cilju zaštite zdravlja i života ljudi. Nas kao da se to ne dotiče, ništa ne razumijemo, nije nas briga i dalje se pravim blesavi – no pitam se; „DOKLE JOŠ“? Koliko još trebamo sahraniti svojih poznanika, prijatelja, rođaka daljnjih i bližnjih, koliko još milijardi eura trebamo „ulupati“ u sustav zdravstva i one sustave koji se na njega naslanjaju da bi se konačno mi prestali praviti blesavi?
Početkom godine uz mnoge važne događaje zaredali su se i za svijet manje bitni kao što su na primjer teniski turniri i gle vraga i tu smo se počeli malo praviti blesavi.
Umjesto da taj manje važan događaj za svijet prezentira kroz vještinu udaranje loptice reketom na za to određenim terenima jedan je srpski akter, „svjetski no1.“ igru uspio prebaciti u „vasceo beli svet“, samim tim i na pravni poredak Australske države Viktorije, a mi se i dalje pravimo blesavi. Prebolio, ne prebolio, pozitivan – negativan, putovao – ne putovao, no doletio pa sletio, pa suđen pa oslobođen, a u konačnici sigurno možda deportiran sretan ako ga ne „zbuksaju“ na kojih par godina, a mi se i dalje pravimo blesavi.
Zdravstveni radnici svijeta bore se sa virusom SARS-CoV-2, policija i žandarmerija Beograda Savom i Dunavom traži izgubljena mladića, hrvatska policija sa brodova prispjelih u luku Ploće vadi na stotine kila narkotika, predsjednik države nam na silu želi uvaliti tisuće tona američkog starog željeza – dok sve to hrvatska Vlada u konačnici treba platiti i to našim novcem iz proračuna, a mi se i dalje pravimo blesavi.
Antun Berljak
Leave a Comment