By Ne mogu baš reći tj. napisati da sam strastveni pratitelj „hrvatskih političkih bitnosti“, ali mogu ustvrditi da rijetko što „bitno“ nije barem registrirao moj mizeran i nadasve limitiran politički radarčić, posljednjih desetljeća…
E, sad?!
Kakve to veze ima s konjskim utrkama, pitali bismo nekad jedni druge, kad smo bili klinci, a odgovor glasi da nema baš previše, ali da tu ponešto sitno – od konja i od utrka – ipak ima…
Naime, 30-ak posljednjih globalnih, a prvih ove naše – nakon mučne i turobne Pactae conventae – u krvi do koljena, izborene hrvatske nezavisne države, sve, baš sve je zanimljivo, uzbudljivo, presudno, revolucionarno, poglavito stoga što su mediji brutalni prema svakome tko nije član „HDZ-SDP“-a ili na drugi način skopčan s vladajućima, što podrazumijeva i sam državni vrh – ali, preciznije, samo i isključivo kad i ako zastupa istinske, hrvatske, državne, suverenističke ideje te s tih pozicija i nastupa na hrvatskoj političkoj sceni… Primitivne ustaške budale – ukratko!
Jer, kad prosječan čovjek, poput mene – pa i ispodprosječan – gleda i sluša aktualnoga predsjednika RH, teško se ne prisjetiti njegovih političkih gafova, bedastoća, svinjarija i tendencioznih zloća kojima je – silno i bitno – utjecao na rashrvaćenje, idiotizaciju i „kočijašizaciju“ hrvatskoga društva i države tj. njenih institucija kojima je suvereno lamatao i koje je, poput stabljika, svijao pune četiri preduge godine, umalo kao njegov današnji predstojnik ureda, a negdašnji ministar pravosuđa i pakračkih parkirališta i sdp-ovskoga javno-privatnoga partnerstva u vidu Zavoda za zapošljavanje naših, a vaše – tko … šiša!? Sjećate se … te serije?!
Ok, onaj koji viče ili tek šapuće, udarajući se pestima u grudi, kriveći se za naš današnji status borbe za posljednja mjesta, gotovo u svemu, s Burkinom Fasso i Mongolijom, još se nije rodio, ali je uistinu nevjerojatno da nijedna – baš nijedna – bedastoća, kontradiktornost i/ili lako provjerljiva laž ili obmana, nije stajala privremenoga stanara na Pantovčaku kbr. 241, barem pokušaja nekoga medija da istraži što taj „razbarušen čovjek“ priča, koga i zašto proziva i s kojim motivima i koja je uopće njegova pozicija takvo što činiti, ako ne oslobađati neke, a opterećivati nas brojne?!
No, hajd`mo za kraj, ipak biti malo zločesti i rastvorimo načas taj sepet i pol premijerskih budalaština, poput, recimo, frontalnoga napada na časnoga profesora Krešimira Mihajlovića koji je fasovao, ni kriv ni dužan jer je – vidi ti ustaškoga bezobraznika – zaštitio generale Gotovinu i Markača, ali, eto, nije imao sreće jer baš tu „nesretnu školu“, ultimativnoga hrvatskog heroja Petra Zrinskoga, pohađahu časni i odlični đaci, partizansko-domobransko-ustaški praunuci, samoupravno-socijalističko-hrvatsko-nacionalistički unuci i jugoslavensko-hrvatski sinovi pa naš Krešo baš „obra bostan“, a status nezaposlenog i neprilagođenoga hrvatskog nacionalista, mada profesora, dan-danas stoji uz njegovo časno, nepoželjno te, nadasve, neinkluzivno tj. nekoalizacijsko ime! Eh, da je Anjko – sky would be his limit!
E, moj zaostali Krešo! Ništa u tebe nema za odgojno-obrazovnu elitu hrvatsko-srpske koalicije, ali, kad i ako aktualni koalicijski partneri&drugari „tvojoj školi“, nadjenu pravo sinergijsko ime – Alojzije&Porfirije – eto te, učas, u rukovodećih strukturah škole-grada-države-EU-a-svijeta-galaxije…, iz tzv. „krašićke kvote“, ali, nakon što daš 5 – da srca ne venu baki Sanji i deki Zoki!
Iako Hajdaš i Dončić, Grmoja i drugarice Benčić i Kekin i ostatak vesele ekipe kojoj su Milanovići „če-če“, razumiju situaciju, Pišonja i Žuga se kunu da im je baš sve to te večeri – pa i da ode Zdravko – govorio Lepi!
Anđelko Jeličić
