U proglasu koji je upućen narodu Istre koji su većinom činili Hrvati donešene su odluke koje je sastavio gosp. Ljubo Drndić pojam ‘Jugoslavija’ se uopće ne spominje. Ključne riječi u tom proglasu (dokumentu) su te da se Istra priključuje matici (matičnoj) zemlji Hrvatskoj
Proglašava se ‘Ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom’. Dakle, ‘Istarski narode’ kako stoji na početku proglasa označava nedvosmisleno njegovu pripadnost hrvatskome narodu. Također se ističe poruka da je Istra hrvatska zemlja i hrvatskom će ostati! Dakle, ‘istarski narod’ je sastavni dio jedinstvenoga hrvatskoga naroda a Istra kao zemljopisni pojam pripada Hrvatskoj
U tome proglasu se nigdje ne spominje nikakva Jugoslavija i nikakvi “bratski” narodi. Nema spomena ni ‘Jugoslavena’ ni “Balkanaca” ni ‘naših i našega’ u smislu ‘ovih prostora’ kako to danas neki naglašavaju niti “Regije” u istome značenju. Za to su se borili istinski hrvatski antifašisti za razliku od tzv. antifašista po mjeri “narodnog” ustanka u Srbu ili kako neki vole kazati “ustanka naroda Like i Korduna”. Ovaj proglas jasno pokazuje da se hrvatski partizani u tom dijelu Hrvatske (Istra) nisu borili protiv NDH niti im je to bila iole važna preokupacija za razliku od raznoraznih “Ličana i Kordunaša” mrzitelja Hrvata i zlotvora plaćenika za račun istih tih fašista protiv kojih su se hrabro borili hrvatski domoljubi i ujedinitelji s vlastitom braćom Hrvatima i širitelja granica Hrvatske prema zapadu.
Pouka
Upravo ovi podaci iz suvremenije hrvatske povijesti nas uče kako mi Hrvati trebamo razmišljati bili više ‘Ulijevo’ ili ‘Udesno’, radilo se o simpatizerima partizana ili pak ljubiteljima ustaša bilo onima koji preferiraju Hrvatsku kao dio bivše države ili pak nose u srcu NDH i Hrvatsku vide isključivo samostalnom državom da poput sastavljača ‘Pazinskih odluka’ iz rujna 1943. (Rujanske odluke) budu prvenstveno za Hrvatsku
Glede pojma ‘Istra’ u vrijeme ‘Pazinskih (Rujanskih) odluka’ tada se pod Istrom razumijevao i prostor današnjih općina Koper (gradska) te Izola, Ankaran, Piran, djelomično općine Ilirska Bistrica i Hrpelje-Kozina kao i Milje (Muggia) te San Doligo della Valle (Dolina).
Rujanske odluke su donešene u vrijeme kada su hrvatski partizani potisnuli fašiste do pred Trst.
Rujanske odluke (Pazinske) su prihvaćene odlukama ZAVNOH-a u listopadu 1943. na zasjedanju u Plaškom te u studenome na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Možemo zaključiti da Pazinske odluke s proglasom od 13 rujna 1943. korespondiraju s proglasom NDH o ništetnosti Rimskih ugovora od 18 svibnja 1941. ali i Rimskog sporazuma (27.1.1924.) te Rapalskog ugovora (12.11.1920.). Drugim riječima, povratak matici Hrvatskoj
Spomenuti proglas od 13 rujna 1943. nas potiče na hrvatsko zajedništvo umjesto podjela. Pazinskim odlukama su ukinuti i svi dotadašnji fašistički talijanski zakoni, vraćen je hrvatski jezik (ne kasniji “hrvatsko-srpski” ili prijašnji ‘srpsko-hrvatsko-slovenački’) u službenu uporabu, zaštita svih stanovnika dotičnoga prostora bez obzira na etničko podrijetlo. Nalagalo se otvaranje hrvatskih škola na hrvatskom jeziku. Propisalo se vraćanje starih prezimena koja su bila potalijančena. Pazinske (Rujanske) odluke s proglasom koji je glavna teme ovoga teksta (članka) su zlatnim slovima upisani u hrvatskoj povijesti te kao takvi poziv i zalog jedinstva svih Hrvatica i Hrvata. Pazinske odluke su utjecale naravno i na Mirovni ugovor u Parizu iz 1948., Londonski Memorandum (1954.) kao i Osimski ugovor (1975.). Sinovi ustaša i partizana zajedno s suvremenim inačicama ustaša i partizana složno što snažno zagovarahu Tuđman i njegovi nasljedovatelji (oni autentični, naravno). Bez fašističkoga i jugokomunističkoga balasta. Upravo sukladno Rujanskim ili Pazinskim odlukama i proglasu u njima. Pravac, tim smjerom! Smjerom pomirbe u Hrvata između ostaloga.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
Leave a Comment