By …Ta mržnja, kao političko oružje, bez ikakve sumnje prelit će se u burnu jesen 2021. kada se očekuje četvrti val pandemije, kada se očekuje pad gospodarstva i ekonomije, kada se očekuje još veći razdor kojega svakodnevno inicira šef ujedinjene oporbe Zoran Milanović….
“Jednako tako, mogao bih i ja – budući da se kod nas sumnja na izdaju hrvatskih interesa – reći da je u logoru prokazivao svoje kolege. To bi jednako tako moglo biti. Zastrašujuće i istinito da je izašlo iz mojih usta, ali – eto – mogu i ja jednako tako reći da sumnjam u vas”, rekao je HDZ-ov zastupnik Josip Đakić u žestokoj raspravo o Zakonu o civilnim stradalnicima Domovinskog rata.
Josip Đakić je ovom svojom izjavom nadolio ulje na vatru i samo je otvorio jednu novu stranicu u arhivima govora mržnje koji zastrašujuće dominira društvenim mrežama, ali i u mainstream medijima od kako je Zoran Milanović ustoličen na nedodirljivu institucionalnu poziciju. S kršćanskog, moralnog i etičkog stanovišta Josip Đakić se već trebao javno ispričati zbog svoje brutalne izjave, a ako to ne učini on, onda je to dužnost predsjednika HDZ-a u ime svih poštenih članova te stranke, bez obzira što Đakić nije implicite tvrdio da je Mlinarić Čipe logoraški druker.
Brutalni napadi na Tomu Medveda i Andreja Plenkovića, s optužbama da su veleizdajnici nacionalnih interesa i da je zakon o Civilnim stradalnicima Domovinskog rata pisan po naruđbi Milorada Pupovca kako bi se pogodovalo agresoru, zatim tvrdnja da je intencija tog zakona izjednačavanje žrtve i agresora, nisu insinuacije, nego konkretne optužbe koje su se na društvenim mrežama pretvorile u tsunami rušilačke mržnje. To su konkretne optužbe bez ijednog konkretnog dokaza da će narečeni zakon pogodovati agresoru, četnicima SDSS-u i Miloradu Pupovcu! Nije moguće prenijeti na tisuće tih gnjusnih komentara koji svoje okidač imaju u izjavama čelništva Domovinskog pokreta, ali komentatorsko pozivanje na likvidaciju čelnika države i na likvidaciju članova njihovih „udbaških“ članova obitelji, pa i djece, nadilazi ljudski razum i zahtjeva barem ozbiljnu psihološku analizu. Ključno je analitičko pitanje tko je prvi počeo, a zatim se neminovno postavlja pitanje što je teži krimen? Optužbe za nacionalnu veleizdaju i otvoreni poziv na likvidaciju udbaškog veleizdajnika Plenkovića i članova njegove obitelji, ili Đakićeva insinuacija o možebitnom drukeru Mlinariću Čipi? Smije li uopće Andrej Plenković podići kaznenu prijavu za klevetu ili teško sramoćenje i tražiti cjelodnevnu zaštitu svoje obitelji, osobito nakon kalašnjikova koji je izrešetao Banske Dvore što je konkretan teroristički čin izazvan mržnjom na društvenim mrežama i smije li bilo tko na sličan način, makar i insinuacijama uvrijediti mrzitelje koji su zaštićeni k’o lički medvjedi saborskim imunitetom i aureolom nedodirljivih branitelja i zatočenika srpskih koncentracijskih logora? Ima li uopće teže optužbe od one za nacionalnu veleizdaju? Smije li Plenković tražiti ispriku? Ne! Dogmatski nepogrješivi Čipe, a takav je samo zato što je ušao u legendu kao mučenik srpskih koncentracijskih logora, to mu je jedina kvalifikacija, nema potrebu, namjeru niti osjećaj za bilo kakvu ispriku! Jer on je po prirodi stvari nepogrješivi svetac kakvim se i prikazuje! A kraj njega je svetac postao i njegov šef! Taj susret branitelja i logoraša i jednog možebitnog bjegunca, neviđen je fenomen za dodatno psihološko istraživanje!
Nisam nigdje pročitao u politološkim raspravama da se u koncentracijskim logorima pod teškim batinama uči politologija i kako postati uspješan političar? Nisam nigdje pročitao da je bilo koji mučenik na svijetu nepogrješiv i da je uvijek po prirodi stvari u pravu? Ali sam pročitao i iz bezbroj izvora čuo od mnogih živih svjedoka da u svakom zatvoru, logoru, osobito ovakvim srpskim logorima koji su usporedivi s Guantanamom, pod teretom tortura podlegnu i najhrabriji ljudi pa pjevaju i ono što je i ono što nije, nadajući se da će time torture prestati. Sasvim ljudski prihvatljivo! Gotovo da nema nesalomljivih, jer torture su izmišljene da slome i nesalomljive? Ovakvih autentičnih priča naslušao sam se baš od ljudi koji su prošli te strahote i nemam namjeru biti kao Đakić pa spominjati konkretna imena bez pravih dokaza.
Kao što je moguće da je donošenje zakona o Civilnim stradalnicima Domovinskog rata čin etičke veleizdaje, a etička veleizdaja bitno se razlikuje od veleizdaje nacionalnih interesa i taj termin nije utuživ, tako je isto moguće i razumljivo da je u srpskim koncentracijskim logorima bilo „drukera“ koji su podlegli teškim torturama. I za jedno i za drugo ipak su potrebni dokazi kako bi takve i slične izjave bile vjerodostojne, uz napomenu da etička veleizdaja Medveda i Plenkovića ne postoji, jer još nitko nije ostvario nikakva ne pripadajuća prava. Siva zona optužbi i insinuacija bez dokaza ostavlja golem prostor za širenje neviđene mržnje u želji da se našteti političkim konkurentima s intencijom preuzimanja protivničkog biračkog tijela. Kada nestane pravih argumenata, dokaza i programa tada na scenu nastupa mržnja , izmišljanje i insinuacije na čijim se krilima lešinari u tuđem biračkom bazenu. Nažalost, tako je bilo i bit će, no s obzirom da se to izgleda ne može spriječiti, bitno je kazati o čemu se tu radi. Mržnja postaje legitimno političko oružje!
Ta mržnja, kao političko oružje, bez ikakve sumnje prelit će se u burnu jesen 2021. kada se očekuje četvrti val pandemije, kada se očekuje pad gospodarstva i ekonomije, kada se očekuje još veći razdor kojega svakodnevno inicira šef ujedinjene oporbe Zoran Milanović. Dok neki sa zebnjom očekuju jesensko produbljenje i nastavak krize, neki to očekuju s radošću nadajući se da je baš jesen tajming za rušenje „veleizdajnika“ Plenkovića i njegove „veleizdajničke, srpsko-hrvatske vlade“. Sve ovo što se događa recentno oko „veleizdajnika“ Medveda i „veleizdajnika“ Plenkovića, samo je topovska priprema za turbulentnu jesen i ubiranje mrziteljskih plodova, ako na valu mržnje uspiju srušiti ovu mrsku Vladu. Dolazi nam povijesni falsifikat Srb, dolazi nam povijesna istina Oluja, a u kontekstu i jednog i drugog događaja učinit će se sve da se razdor i mržnja još više potenciraju i tu nam nema pomoći. Plan rušenja Plenkovićeve Vlade i HDZ-a isplaniran je u detalje i on se provodi pred našim zdravim očima. Nadolazeća jesen i donošenje Državnog proračuna bit će najveći politički i životni ispit Andreja Plenkovića i ako to preživi uči će u anale najuspješnijih državnika Hrvatske. Na redu je analiza, kako mržnju pretvoriti u proaktivan napredak Republike Hrvatske, na unutarnjem i međunarodnom planu? S toga prvo treba odgovoriti na naslovno pitanje, jer ako odgovorimo točno, veće su šanse za prestanak razdora i mržnje?
Što je veća veleizdaja? Optužiti Medveda i Plenkovića za veleizdaju ili Đakićeva insinuacija o Čipinom cinkarenju?
Kazimir Mikašek-Kazo
