Bivši kontraverzni gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić (22.11.1955.-28.2.2021.),, tek se sada vidi, uspio je „srušiti“ dobar dio onoga što je podržavao prvi hrvatski predsjednik i utemeljitelj hrvatske države dr. Franjo Tuđman, a vezano je uz hrvatski obrambeni Domovinski rat.
Kao prvo, dao je srušiti jedan od najljepših spomenika iz Domovinskoga rata – Zid boli, kojeg su spontano, ciglu po ciglu, 26. 9. 1993., podigle majke, kćeri, sestre i očevi onih koji se nisu nikada vratili s ratišta Na tom svetom mjestu, u zagrebačkoj Selskoj cesti, svi su oni ispoljavali svoju nemoć, tugu i bol.
Ljepši spomenik Hrvatska nije imala!
Zatim je cigle sa Zida boli, na kojima su bila ispisana imena stradalih u Domovinskome ratu, dao zakopati u zemlju (sic!) podno spomenika Dušana Džamonje na Mirogoju, kojeg su nazvali „Glas hrvatske žrtve- Zid boli“ , a na kojem su uklesana broja imena stradalih branitelja, ali gdje nigdje ne piše da je riječ o poginulim u velikosrpskoj agresiji, odnosno Domovinskome ratu, niti je na njemu uklesan križ.
Za to je mjesto bivši gradonačelnik govorio da će tu dolaziti obitelji stradalih, ali i brojne delegacije koje će se pokloniti hrvatskih žrtvama.
Međutim, to spomen obilježje, nažalost, nikada nije prihvaćeno kako je zamišljeno.
Nakon toga Bandić ide dalje. Proglašava jednu „livadu“ na kraju grada Zagreba, na Črnomercu, – Trgom dr. Franje Tuđmana. Riječ je o bivšem trgu Francuske revolucije, koji je arhitekt Nenad Fabijanić od praznog i pustog trga trebao pretvoriti u „najljepši trg u Hrvatskoj“, za što su izdvojena znatna financijska sredstva.
Ali, bila je to očito još jedna Bandićeva „fora“. Taj trg još i danas stoji tamo gdje je i bio, a po njemu i dalje šeću i obavljaju nuždu psi i mačke i veliko je ruglo ovoga grada!
Zatim je bivši prvi čovjek Zagreba govorio kako će obnoviti Oltar domovine, gdje je dolazio i prvi hrvatski predsjednik i gdje se nalazi spomen također na sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje. To je trebalo ostati mjesto gdje će strani državnici odavati počast Republici Hrvatskoj i svim žrtvama koje su u prošlosti pale braneći pravo naše države na opstojnost.
Nakon Tuđmanove smrti Oltar domovine je ne samo zaboravljen nego i minoriziran i danas je samo težak teret i trošak!
Od Bandićevih obećanja nije ostalo ništa, jer na ovo mjesto danas dolaze tek rijetki ili, da se malo našalimo, oni koji zalutaju na Medvednici!
I kad su ovi projekti dobrano „zaboravljeni“, bivši gradonačelnik je počeo i uspio sagraditi respektivno mjesto sjećanja na obrambeni Domovinski rat, odnosno stvaranje hrvatske države, koji će se pamtiti samo i isključivo po njemu!
Prvo je nedaleko “svojih“ fontana dao podići spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu (djelo ak. kipara Kuzme Kovačića).
Sa spomenikom je sve u redu, ali…postavljen je na takvoj površini gdje malo tko prolazi, pa ga najviše mogu vidjeti i „razgledati“ oni koji se oko njega voze osobnim automobilima ili u tramvaju!
Jednom riječju – neadekvatno mjesto!
Bandić nije želio slušati gotovo nikoga, radio je što je želio. Obitelj Tuđman mu je predlagala da se spomenik podigne na Rooseveltovu trgu, u parku ispred Mimare, što bi bilo mnogo bolje, ali gospođu Ankicu Tuđman, na njenu zamolbu, nikada nije želio ni primiti na „običan“ razgovor!
Gazda je – gazda!
A, onda je došao „šlag“. Izgradio je pokraj dvorane Vatroslava Lisinskog veliki spomenik – Spomenik domovini, autora Nenada Fabijanića, istog onog autora u kojeg je „ulupano“ dosta novaca da se osmisli Trg dr. Franje Tuđmana.
Kao prvo, ovaj spomenik, u jednom dijelu, ima relativno dosta sličnosti s onim u Kninu, a kao drugo sastavljen je i od nekakvih „stakala“ koja bi trebala „glumiti“ – Zid boli!?
Prigodom dolaska u Hrvatsku, tu su se došli pokloniti, odnosno zapaliti svijeće i položiti vijence predsjednik Francuske, a sada i predsjednik Turske.
Evo, to je Bandić želio! Da se visoki državnici dolaze pokloniti na „njegov“ spomenik, a ne na Oltar domovine ili na Mirogoj. Stoga je svojedobno i dao maknuti Zid boli!
A predsjednicima država je „najlakše“ doći do ovog spomenika, jer im je usput: kad dolaze ili se vraćaju iz zračne luke „dr. Franjo Tuđman“!
Šteta što one, istina malobrojne državnike, koji poglavito iz drugih država dolaze u Hrvatsku nitko još nije odveo u Vukovar, Škabrnju ili Knin. (Za to je očito uvijek premalo vremena u protokolu!).
I na kraju, da sve bude po „zakonu“ bivši gradonačelnik, ne svojom krivicom, pokopan je pod neobičnim okolnostima na izdvojenom, prestižnom, mjestu na zagrebačkom groblju Mirogoj, izvan grobnih polja, na zelenoj površini uz stazu, gdje ne bi mogao biti sahranjen ni najistaknutiji stradali hrvatski branitelj, pa čak ni – drug Tito!
Na tom mjestu, sada će mu podići i veliki spomenik i čiča-mića – gotova je priča!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
Leave a Comment