Prvak zagrebačkog HNK Dragan Despot (r.1956.) i jedan od najboljih hrvatskih dramskih umjetnika na porti ovog kazališta dobio je rješenje o prestanku radnog odnosa, jer je navršio 65 godina života.
Ovaj dokument je potpisala ministrica kulture, jer se u „doba korone“ više ne zapošljava, a uz to je napomenula da se na ovakav način i mladim dramskim umjetnicima otvaraju vrata.
Ta ista ministrica svečano je uručila i Nagradu za životno djelo Vladimir Nazor (2018.) ovom velikanu, a to je priznanje koje zasad u ovom kazalištu ima samo Despot. Ne, za ovu najveću hrvatsku nagradu u kulturi nisu ga predložili dramski umjetnici, odnosno njegove kolege ni kulturne i ine institucije, već moja malenkost u ime Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91., na čijem sam čelu.
Taj slučaj da vam na porti ovog kazališta uručuju otkaz, u ovoj instituciji relativno se „često“ događa, a poglavito se sjećamo da je isto to doživjela i jedna od najvećih slovenskih i hrvatskih dramskih umjetnica – Vika Podgorska, 1898.-1984., (pravim imenom Hedvika Čus). Nakon što su je 1958. kao najveću i najcjenjeniju doslovce najurili iz Zagreba više nikada, do smrti, nije željela ni čuti za teatar, povukla se u anonimnost, otišla je u Maribor, gdje me je jednom kao mladog novinara i primila i jedinom dozvolila da je fotografiram.
- Za moj umjetnički rad dobila sam i tada najveće jugoslavensko priznanje, Nagradu AVNOJ-a. Nisu me zvali na dodjelu već su mi je, kao rijetko kome, dostavili poštom! – rekla je sva ogorčena.
Inače, teško je opisati što je sve tijekom umjetničkog rada doživljavao i veliki dramski umjetnik Zlatko Crnković (1936.-2012.), o kojem sam snimio dokumentarni film i objavio monografiju. Kad je izašla neka knjižurina o radu Akademije za dramsku umjetnost nisu ga ni spomenuli (!?), iako je godinama i godinama bio predavač na ovoj ustanovi. Marginalizirali su ga gdje su stigli. Na dan kad je umro netko je provalio u njegov stan, a prvo što je bacio i zgazio bio je poštanski sandučić s njegovim imenom na ulazu u zgradu.
Međutim, kad već „krešu“ troškove u kulturi, nitko se ni ne sjeti da jedan glumac koji je navodno dezertirao iz Hrvatske početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, proživljava svoju drugu mladost i da Ministarstvo kulture i medije i te kako podupire umjetničku aktivnost njega i cijele njegove obitelji. Riječ o R.Š. kojem je hrvatska država, gotovo badava, dala na „doživotno“ uživanje jedan od najljepših otoka na Jadranu – Male Brijune i svake ga godine bogato nagrađuje, odnosno njegov privatni obiteljski teatar. Čak ga i brodovi Ratne mornarice RH, zajedno s njegovim gostima, i dalje voze i vozikaju od Fažana do Brijuna, po bagatelnoj cijeni.
Dakle, taj notorni glumac Šerbedžija je stariji od Despota deset godina i za ministarstvo kulture još nije za „staro željezo“, a njegov mlađi i daleko bolji glumac (o hrvatskom domoljublju da i ne govorimo) mora u mirovinu, bez mogućnosti da se i on „uvali“ u blagajnu ministarstva, kao R.Š. Nu, što se više polemizira oko Šerbedžije kao dramskog umjetnika, a osobito i kao čovjeka, to on i njegovi dobivaju više prostora u hrvatskim medijima. U zadnje vrijeme nema ni jedne veće glazbene emisije na HRT-u a da ne pjeva i gostuje „Lepi Rade“, koji je očito „zauzeo“ mjesto ne samo mladim glumcima nego i mladim glazbenicima. Još da zna pjevati bilo bi kako tako, ali ovo što on izvodi na svojim koncertima može zadovoljiti samo „odabranu publiku“.
Dakle, Ministarstvo kulture i medije će i dalje pomagati pojedince poput ovog R.Š-a, do kraja života, a istinske i velike hrvatske(!) dramske umjetnike, poput Despota, „samo“ do šezdeset i pete, jer nakon toga (da ti pamet stane) „zauzimaju“ mjesta mladima!?
U vrijeme potresa u Zagrebu, obitelji Dragana Despota i njegove supruge Anje Šovagović-Despot srušen je stan. Da se to dogodilo R:Š-u on bi se mirno mogao preseliti na Male Brijune na koje je inače zabranjen posjet osim Šerbedžiji, njegovim prijateljima i tu i tamo na dva-tri sata posjetiteljima njegovih događanja.
Pored toga, čujemo da će se uskoro ugasiti i Hrvatsko slovo, jedan od rijetkih hrvatskih listova, jer Ministarstvo kulture ni za njih nema novaca.
S druge pak strane, financijske i ine dotacije povećane su srpskim Novostima, koje pljuju i bljuju po Hrvatskoj i Hrvatima, a plaćaju ih (bogato) baš ti po kojima obavljaju nuždu!
Jebo vas Vukovar-rekao bi notorni Dežulović, a mi bi se na sve to samo zapitali – Jebote za što su hrvatski branitelji i civili dali svoje živote?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
Leave a Comment