Da Republika Hrvatska koju predstavljaju predsjednik države, predsjednik Vlade i Hrvatski sabor drži do svojeg suvereniteta i poštuje teško krvlju izvojevanu državnu samostalnost u slučaju zamolnice tužiteljstva Bosne i Hercegovine koja optužuje hrvatske generale iz akcija “Bljesak” i “Oluja” jednostavno bi odbacila spomenutu zamolnicu. Ako Vlada kako je rekao premijer Plenković štiti dignitet Domovinskog rata jer su akcije Bljesak i Oluja bile legalne i legitimne onda se ne smije dozvoliti da susjedna države iz svojih entiteskih dakle iz Republike Srpske politikantskih razloga na taj način ucijenjuje državu Hrvatsku.
Da štiti dostojanstvo Republike Hrvatske premijer Andrej Plenković ne bi sazivao generale na razgovor nego bi jednostavno odbio zahtjev tužiteljstva Bosne i Hercegovine. Umjesto toga tom istom tužiteljstvu uputio bi zahtjev za progon ratnih zločinaca koji su svojim vatrenim djelovanjem pobili desetak djece u Slavonskom Brodu kao dio od 402 djece ubijene za vrijeme fašističke velikosrpske agresije na državu Hrvatsku za koji zločin dosad nitko nije odgovarao Naravno posebnu odgovornost za taj skandalozni nemar ima Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Varijantu da se zamolnica odbije nakon sastanka premijera Plenkovića s grupom generala među kojima su bili predsjednik Generalskog zbora Pavao Miljavac i admiral Davor Domazet Lošo spomenuo je upravo general Pavao Miljavac, ali je nije prihvatio. To bi naime ponukalo sudbene vlasti u susjednoj državi da podignu optužnice protiv njih, čime bi bili izloženi međunarodnim uhidbenom nalogu, što znači da ne bi mogli napustiti teritorij Republike Hrvatske.
U svakom slučaju i ovaj primjer slanja zamolnice iz Bosne i Hercegovine iza čega stoji tzv. Republike Srpska pokazuje da hrvatske vlasti, bez obzira na vladajuću stranku sustavno provode politiku kapitulantstva pred agresivnim snagama u Srbiji i Bosni i Hercegovini, umjesto da Hrvatska kao pobjednička strana u nametnutom ratu u mirnodopskom razdoblju nastavi uvjetno rečeno ratnim djelovanjem kao što to radi ovakvim postupcima poražane strana u Domovinskom ratu. U sadašnjim političkim okolnostima Hrvatska pod upravljanjem eurobiorokrata Andreja Plenkovića provodi upravo takvu politiku koja poraženoj strani omogućava da raznim potezima poput ovog obrambeni Domovinski rat pretvori u građanski rat, što je očito agenda Andreja Plenkovića koji je prije nekoliko godina u Dubrovniku na međunarodnom forumu izjavio da su se na ovim prostorima vodili “neki sukobi” a ne da je Hrvatska bila izložena fašističkoj velikosrpskoj agresiji.
Međutim u ovom slučaju bosanskohercegovačke zamolnice radi se i o itekako važnom tajmingu. Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudova u Haagu upravo je ovih dana u presudi srbijanskim obavještajcima Stanišiću i Šimatoviću nakon 30 godina izrekao ocjenu o velikosrpskoj politici pod vodstvom Slobodana Miloševića. Pravomoćno je konačno potvrđeno da je to bio Udruženi zločinački pothvat u kojemu su sudjelovali Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić Badža, Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Željko Ražnatović Arkan. S tom ocjenom konačno je Hrvatska dobila zadovoljštinu, posebice zahvaljujući američkoj pozadinskoj intervenciji, neuspjelog pokušaja da se uspješna vojnoredarstvena operacija Oluja proglasi Udruženim zločinačkim pothvatom, čime bi se potkopala borbu hrvatskog naroda za državnu samostalnost..U Hrvatskoj i u Mesićevom “regionu” mnogo više je pozornosti posvećeno progonu hrvatskih generala nego povjesnoj presudi iz Haaga koja konačno razotkriva pravi sadržaj i karakter velikosrpske politike koja se u drukčijim uvjetima i dalje provodi iz Beograda. Znakovito je da ni premijer Plenković ni predsjednik Republike Milanović niti bilo koji visoki vladin dužnosnik nije reagirao na tu za Hrvatsku značajnu presudu Međunarodnog rezidualnog mehanizma, a sam Plenković je pozornost javnosti skrenuo na progon hrvatskih generala.
Ovdje treba podsjetiti na slučaj hrvatskih branitelja Purde i Marića koji su bili uhićeni u Srbiji, kao i na najavljenu optužnicu iz Beograda protiv bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića. Ti postupci bili su također posljedica kapitulantske politike hrvatskih Vlada prema velikosrpskom agresoru. To je bilo omogućeno prvo potpisivanjem sporazuma između glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Bajića i tužitelja za ratne zločine Republike Srbije Vladimira Vukčevića 2006- godine za vrijeme Vlade Ive Sanadera. Na temelju tog sporazuma Srbija je dobila mogućnost da krivično progoni hrvatske branitelje, dok izdajnički državni odvjetnik Mladen Bajić nije pokrenuo ni jedan postupak protiv prije svega vodečih časnika tzv. JNA koja je sudjelovala u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Taj sporazum je još uvijek na snazi iako ga je po jednom članku Hrvatska mogla otkazati. To naravno veleizdajničkom premijeru Andreju Plenkoviću nije ni na kraj pameti, jer je njegova agenda da Domovinski rat pretvori u građanski rat što je dio njegovog plana da nakon što je promijenio HDZ promijeni i Hrvatsku. Zato se od njega nije ni moglo očekivati da će odlučno odbaciti zamolnicu iz tzv. Republike Srpske koja je u ovom slučaju iskoristila legalitet države Bosne i Hercegovine.
I zamolnica tužiteljstva Bosne i Hercegovine temelji se na sličnom sporazumu koji je potpisan za vrijeme Vlade Zorana Milanovića, što je još jedan od grijehova sadašnjeg predsjednika Republike koji raznim postupcima pokušava ispraviti svoje djelovanje kao jugohrvatskog a ne hrvatskog političara kako se s ada nastoji predstaviti javnosti. Ova dva primjera samo dokazuju da je hrvatska država već duže vrijeme izložena puzajućoj unutarnjoj agresiji. U njoj htjeli ne htjeli sudjeluju najviši predstavnici državne vlasti kao kolaboracionisti velikosrpske agresije drugim sredstvima dirigirane iz Beograda uz logističku potporu vođe velikosrpske petze kolone u Hrvatskoj Miloradom Pupovcem. Dok se radikalno ne prekine s takvom politikom, a toga nema na vidiku, inicijativa da se Domovinski rat proglasi građanskim ratom i dalje će biti u rukama Beograda. Aktualna hrvatska politika jednostavno nema odlučan odgovor na sustavne napade na državni suverenitet. Drugim riječima državni suverenitet Republike Hrvatske više je ugrožen od unutarnjih političkih struktura nego od četničke garniture u Beogradu i Banja Luci.
Vjekoslav Krsnik
Leave a Comment