By ….Ova emisija iskristalizirala je zaključak da desni politički spektar u Hrvatskoj nema svog lidera. Velike ambicije Karoline Vidović Krišto da postane hrvatska Marine Le Penn vrlo brzo će se ispuhati kao balon od sapunice, čim se precizno izanalizira njen lik i djelo. Na hrvatskom političkom spektru desne provenijencije potreban je lider s jakom osobnošću i zavidnim političkim iskustvom!….
I prije ove emisije, u koju nije lako doći izraziti svoja jasna politička stajališta, iz dobro obavještenih krugova doznao sam da gremiji duboke države guraju Škoru prema ljevici, što bi bio nastavak agende po istom modusu operandi kojim je srušena Kolinda Grabar Kitarović i doslovno instaliran Zoran Milanović na Pantovčak. Bez Škore ta imaginacija ne bi nikada bila ostvariva. U ovom kontekstu lokalnih izbora koji se bliže , treba svakako spriječiti HDZ da ostvari značajniji rezultat u Zagrebu!
Iz emisije Nu2 prilično jasno može se iščitati da je Škoro daleko bliži SDP-u i ljevici nego desnom političkom spektru. Kao pažljivi promatrač odnosa političkih snaga u Republici Hrvatskoj, baš nikada nisam primijetio da je Škoro spominjući sintagmu o političkom duopolu nagazio SDP kako to čini s Andrejom Plenkovićem i HDZ-om. Prema ljevici blagoglagoljiv, prema SDP-u uvijek u rukavicama, a prema HDZ-u brutalnim gaženjem.
Ova emisija je jedan od važnijih dokaza da Škoro nije nikada bio iskreni lider na desnom političkom spektru već je kao popularni estradnjak nametnut s ciljem da se što je više moguće oslabi utjecaj HDZ-a.
Ova emisija iskristalizirala je zaključak da desni politički spektar u Hrvatskoj nema svog lidera. Velike ambicije Karoline Vidović Krišto da postane hrvatska Marine Le Penn vrlo brzo će se ispuhati kao balon od sapunice, čim se precizno izanalizira njen lik i djelo. Na hrvatskom političkom spektru desne provenijencije potreban je lider s jakom osobnošću i zavidnim političkim iskustvom!
U kontekstu ove emisije i gostovanja Škore u novo obnovljenom studiju Nu2, postavljeno je tempirano pitanje o financiranju Škorine predsjedničke kampanje i cijelog pokreta kao takvog? Škorine besmislene tvrdnje da je u predsjedničkoj kampanji potrošio „samo“ milijun i osamsto tisuća kuna nitko neće uzeti za vjerodostojne. Nisam ništa drugo ni očekivao, osim zaključka da se ovakvim površnim Stankovićevim propitkivanjem,istina o financiranje Škorine kampanje želi gurnuti zauvijek pod tepih. To više nije tema, kao što tema nije ni njegovo parkiralište kod bolnice Merkur, jer Škoro mora biti čist za novu političku utrku?
Svatko tko imalo prati kampanje svih vrsta i koji ima na uvid cjenike marketinških i ostali PR usluga, uz more drugih objektivnih troškova s pravom će posumnjati u istinitost ovog Škorinog navoda. Škorina kampanja bila je apsolutno najbogatija, a po mojoj subjektivnoj procjeni stajala je najmanje 15 milijuna kuna! Istih opravdanih sumnji nisu lišene ni kampanje ostalih političkih subjekata, osobito onih najvećih, pa se iz toga može izvući zaključak da zapravo jedni druge štite od moguće istine. A vjerojatno je istina, da se na zadnjim predsjedničkim izborima, prostorima duboke države valjala ogromna svota crnog novca? Je li u toj kakofoniji i bezvlašću Škoro ostao dužan svojim gremijima s obzirom da nije uspio srušiti Andreja Plenkovića, pa je sada prisiljen ići dalje vračajući dugove s kamatama? A posla za njega ima napretek!
Na lokalnim izborima za Zagreb ponovo je potreban neko tko će razbiti HDZ-ovo biračko tijelo. U tom kontekstu Škoro postaje skup igrač, može napraviti veliku uslugu SDP-u u slabljenju HDZ-a, jer SDP vjerojatno neće imati svog kandidata pa će im Škoro biti zamjenski. U svakom slučaju Škoro će, ako se kandidira, daleko efikasnije razbiti HDZ-ovo biračko tijelo nego što bi to učinio neuvjerljivi SDP. Osim toga Škoro bi mogao silno koristiti Milanu Bandiću i ako se Škoro kandidira, Bandić već sada može početi otvarati šampanjac i slaviti svoj sedmi mandat na mjestu gradonačelnika hrvatske metropole. U tim i takvim okolnostima Tomislav Tomašević postaje izraziti autsajder. Koliko novca i kojekakvih drugih pogodovanja koštaju ovakvi politički izleti i koliko je stajala Škorina odluka da u drugom krugu predsjedničkih izbora ne podrži Kolindu Grabar Kitarović već Zorana Milanovića, samo dragi Bog i Škoro znaju, a mi koji znamo da u politici svaka fotelja ima svoju cijenu možemo samo insinuirati i nagađati, nadajući se da će narod kad-tad progledati i doći k pameti? Što bi Škoro kazao u svojoj omiljenoj uzrečici: „Nema đabe, ni kod stare babe“ ili „Koliko para, toliko muzike“!?
Kazimir Mikašek-Kazo
