Sve je ovo, ako realno sagledamo stanje u Hrvatskoj, počelo prije trideset godina, dakle 1989. godine prošlog stoljeća. Akteri događanja raznih su godišta, zanimanja, statusa,, obrazovanja sjedinjeni u cilju realizacije ukazane im prilike – stvaranja države.
Nadljudskim naporima i visokim ulogom, uspjelo se. Stvorena je država, priznata u svijetu, sa svim svojim atributima državnosti, od teritorija, tijela trodiobe vlasti i svega što treba biti po zasadama međunarodnog prava i ustroja.
Od samih početaka prošlo je tri desetljeća, prebacilo je i jedno stoljeće, a mnogi, mali i veliki akteri u ovoj priči, svakog dana u svakom pogledu sve više napreduju-evoluiraju! Evolucija titula i napredovanje raznih aktera i kadrova toga vremena izmaknula je protekom godina svakoj razumnoj kontroli i nitko više nije ono što je bio.
Pa tako lokalni žbiri postaju – utemeljitelji i osnivači, perači milicijskih auta – strašni specijalci, nezaposleni maleri i betonirci – zasebni policajci, izaslani jugo-milicajci – policijski zapovjednici, sitni lopovi i klošari – tajni agenti, mobilizirani redovi domobrani – časnici zapovjednici, jugo-kaplari – generali, socijalistički direktori i sindikalci – gazde poduzetnici, medicinarke pod radnom obavezom – heroine rata, radnici bez radnog staža – penzioneri i tako dalje i tako bliže, sve do raznih guzonja i uvlakača, galamdžija kojima je jedino poslanje u ovo vrijeme da pljuju po svemu onome što im kruh svagdašnji daje.
Odjednom svima njima ovdje ništa ne valja, ništa ne vrijedi, traže zlatno tele jer im Hrvatska nije dovoljno Hrvatska, odjednom je Hrvatska vlada nenarodna, odjednom je predsjednik upitan, a sve samo iz razloga jer su im, kakvi bili da bili, počeli indirektno i direktno govoriti, ono što ne žele čuti, a to je;
Sada je više stvarno dosta tih vaših evolucijskih titula i zvanja, vrijeme je da se konačno svedete u realne okvire današnje svjetske zbilje i vaše basne, bajke i priče, spremite u povijesne špilje.
Antun Berljak