A što ćemo sad? Hrvatski iseljenik Marko Franović objavio je otvoreno pismo u kojem ističe da je spreman za istraživanje logora Jasenovac uložiti milijun dolara! Nakon toga, javio se i poznati hrvatski biznismen, a nadasve humanist i veliki borac za istinu Branko Roglić koji je izjavio da se u ovu svrhu može računati i na njegovih milijun dolara!
Da se napokon počne nešto raditi o istini o ovom logoru, vjerojatno bi se pridružili i drugi, kojima je već dosta da se o Jasenovcu i njegovim žrtvama sve više, poglavito među ekstremnim lijevima, razgovara kao na tržnici – svi sve znaju, a pravovaljanih dokaza nigdje.
Srbi su o ovom logoru već objavili pregršt laži i kleveta, pa tako ispada da umjesto da mi razgovaramo o njihovim (četničkim) zločinima, od Bleiburga do hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, mi trošimo snagu i vrijeme na njihove dobro smišljene provokacije.
Dakle, sada imamo „na stolu“ dva konkretna prijedloga, koja ne vrijeđaju nikoga, već žele pomoću u rasvjetljavanju istine. Tko će i kada odgovoriti Franoviću i Rogliću?
Odgovor se prije svih očekuje od Vlade RH, koja bi u tom slučaju i sama trebala s financijskim sredstvima poduprijeti ove plemenite ideje. Hoće li, pa da napokon slučaj Jasenovac skinemo s dnevnog reda te da se „prebacimo“ na hrvatske žrtve u Maceljskoj šumi, na Križnim putovima, u Tezno kraj Maribora, pa sve do Bleiburga.
Inače, sada se ponovno digla bura: treba li ili ne zabraniti pozdrav – Za dom spremni, kao da je to najvažnije pitanje političkog, gospodarskog i inog života?
Naime, oni koji neprestano govore i pišu da taj pozdrav treba zabraniti, uglavnom dolaze iz redova koji nisu sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, pa čak ni u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.
Ne smeta njih taj pozdrav, već što su ga u vrijeme Domovinskoga rata upotrebljavali pripadnici HOS-a i što su s njim ginuli.
Te i takve, a poglavito neke od notornih hrvatskih „istoričara“ poput Klasića, Dežulovića, Goldsteina, Jakovine, Tomića i sličnih, potpomognute političarima i politikantima ala Kraus ili Pupovac, (koji je na prošlim izborima u Gradu Zagrebu „pobijedio“ sa svega dvjesto glasova !) ne smetaju zločini partizana i komunista u Drugom svjetskom ratu i nakon njega.
A sve više ljudi sve više pita: koja je razlika između Jasenovca i Maceljske šume? Pa, pretežno u tome što su u Jasenovcu najviše stradali Srbi, Romi i Židovi, a u Maceljskoj šumi manje – više jedino Hrvati.
Prvo su razni hrvatski „istoričari“, koji se ne mogu pomiriti sa stvaranjem hrvatske države, stavljali „ruku u vatru“ da je u Jasenovcu ubijeno „najmanje“ 800 tisuća ljudi, a malo pomalo taj su broj sada sveli na deset puta manju brojku.
Jadno je i žalosno što baš takvi s brojem stradalih ljudi neprestano „licitiraju“ kao “babe na placu“. Sada kažu da ih je u Jasenovcu pobijeno između 80 i 100 tisuća, što drugim riječima znači da broje ljudi poput „krumpira“, odnosno da može ovako i onako.
Slično su brojali nesretne ljude i u koprivničkom prvom ustaškom logoru Danica. U vrijeme komunizma „istoričari“ su pisali da je tamo pobijeno 30 tisuća ljudi, a onda su tu brojku neprestano umanjivali da bi na kraju ispalo da ih je u godinu dana tamo pobijeno svega tri, ali ni za to nemaju pravovaljane ili bolje rečeno nikakve dokaze. Nu, to nije razlog da razni političari, uz lokalne politikante, ne dolaze na ovo mjesto i polažu vijence i pale svijeće za „sve ubijene“!
Što bi se dogodilo da se i zabrani pozdrav „Za dom spremni“? Ništa! HOS-ovci bi ga i dalje nosili na svojim ratnim odorama, a mi bi pitali: što je s ostalim pozdravima poput „Smrt fašizmu-sloboda narodu“? Također nas zanima, gdje su svi ti današnji zakašnjeli borci za slobodnu i samostalnu Hrvatsku bili 1991., odnosno što su radili u vrijeme komunizma?
Većina od njih i tada su bili na istaknutim (komunističkim) položajima, što znači da nam je prije svega, kao žednome voda, potrebna lustracija.
Domovinski rat i borba za Hrvatsku već je duže vrijeme (od smrti prvog hrvatskog Predsjednika) u „drugom planu“, pa ako se tako nastavi ostat će samo „borci za bratstvo i jedinstvo“, a njih je puno više i bolje raspoređenih od onih koji su dali krv za hrvatsku Domovinu!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment