By Povodom provokacije i to u Hrvatskoj ‘Velikosrpska manifestacija u “manastiru” Krka: pjevalo se “srpskima” Kninu i Dubrovniku a znajući da takve provokacije kako u Hrvatskoj tako i u BiH, Crnoj Gori, Kosovu su pravila umjesto sporadičnih incidenata ali takvih pojava ima i u Sj. Makedoniji pa čak i u jednoj Sloveniji. A što reći za jednu Vojvodinu koja je poput Hrvatske bila dio Srednje Europe a sada je ‘politički’ na Balkanu i u kojoj su takve stvari već poodavno dio dominantnog narativa! Vrijeme je da se pomnije pozabavimo rješavanjem svega toga što nas ometa da budemo sretna nacija u jednom isto tako stabilnom i nadasve sretnom okruženju. Za sve postoji lijek pa i za velikosrpska ‘orgijanja’ ali i način anuliranja odn. obesnaživanja agende ‘srpski svet’. Postoji nekoliko jasnih točaka za to na kojima treba uporno raditi pa ni rezultati neće izostati. A to je da se konačno izrealizira registracija Hrvatske Pravoslavne Crkve od prije tri godine sukladno odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koja se mora sprovesti sviđalo se to kome ili ne. To je pitanje prava a ne političkih stajališta i svjetonazora. Zatim, raditi na jedinstvu hrvatskog konstitutivnog i državotvornog kao i ustavotvornog i suverenog naroda u cijeloj BiH oko izbornog zakona te legitimnog predstavljanja hrvatskog naroda u cijeloj BiH u vidu hrvatskog člana Predsjedništva te zemlje. To se postiže i time da se većinski hrvatski kantoni Hercegbosanska,
Zapadnohercegovačka i Posavska županija objedine s drugim većinskim hrvatskim dijelovima mješovitih kantona (prostor koji se često zove i Herceg-Bosnom) u jednu administrativnu jedinicu bilo kao kanton ili republiku. To dugoročno omogućuje funkcionalnu BiH te bitno smanjuje navezanost tamošnje hrvatske politike na Banja Luku ali i razbija premoć političkog Sarajeva nad njom.
Kao ‘jaki čavao’ u lijes agende ‘srpski svet’ ili velikosrpskog državnog projekta je i to da na svim razinama od privatnih razgovora na ulici pa do primjerice napisa u tiskovinama i TV emisijama što češće spominjemo Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu s kojom Hrvatska dijeli granicu na istoku i u kojoj hrvatski narod živi već više od šest stoljeća te je hrvatski uveden kao jedan od šest službenih jezika u spomenutoj APV. Umjesto da susjedni istočni prostor zovemo kao dosada samo Srbijom ili sjevernom Srbijom trebamo ga zvati što češće i Vojvodinom jer to jest Vojvodina. Izostavljati ga zvati Vojvodinom znači degradirati ga na nivo kakvog upravnog okruga u “užoj” Srbiji a time prakticirati ono što su željeli pisci Memoranduma SANU iz 1986. a i onog kasnijeg.
Isto tako, glede otklanjanja pretenzija sa strane srbijanske politike na dubrovačku književnost i ostalo, valja nam stalno imati pred očima riječi blaženoga kardinala Alojzija Stepinca koji je govorio da svaki kamen u Boki svjedoči o njezinoj pripadnosti Hrvatskoj osn. hrvatskom kulturnom nasljeđu i identitetu hrvatskom. Stoga, idemo mi govoreći o hrvatskoj baštini Boke utišavati ‘velikosrpske’ raznorazne mitomanije. Do potpunog im utišavanja iliti ‘bešumnosti’.
Postepeno, korak po korak itekako možemo biti uspješni u slamanju velikosrpstva u političkom smislu. I potpuno demokratskom, transparentnom i što je najvažnije nenasilnom. Kao i što bezbolnijem, naravno.
Ciljevi
Budući je Visoki upravni sud Republike Hrvatske od prije tri godine donio odluku kojom se nalaže registracija Hrvatske Pravoslavne Crkve uz obrazloženje da je ispunila sve uvjete za tu registraciju te su svi argumenti protiv ocijenjeni neutemeljenima i da se sukladno tome nalaže i odobrava upis HPC u Registar vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj ta odluka se mora sprovesti jer to je pitanje ispoštivanja zakona RH. Vlada RH je dužna tako postupiti bilo to kome drago ili krivo. Nažalost, Vlada RH protupravno opstruira upis HPC u dotični Registar ali to ne znači da i dalje ta ista Vlada RH nije dužna izvršiti upis HPC u spomenuti Registar.
S druge strane valja napomenuti da kanoni pravoslavlja dopuštaju osnivanje autonomne Crkve unutar Crkve-majke konkretno autonomne Vojvođanske Pravoslavne Crkve unutar Crkve Srbije. Upravo bi formiranje autonomne Vojvođanske Pravoslavne Crkve pa i poradi slamanja velikosrpstva unutar SPC bilo na tragu rješenja za JI Europe i sve bivše republike i pokrajine bivše SFRJ. Jasno da u radikalnijoj mjeri u obzir dolazi i da se od vojvođanskih Srba (osobito onih proeuropski orijentiranih i antivelikosrpski također) formira zasebna ‘nacija Vojvođana’ odn. vojvođanski narod (nacija) politički odvojen od srpskog nacionalnog korpusa. To bi ujedno i jamčilo poštivanje prava i položaja svih drugih naroda/nacija u Vojvodini a posebno Hrvata, Mađara i Nijemaca.
Konkretizacija rješenja
Rješenje za agendu ‘srpski svet’ je i daljnja decentralizacija Srbije u vidu njezine federalizacije na više visokoautonomnih federalnih jedinica bilo pokrajina ili republika s pravom na samoodređenje do odcjepljenja radi preveniranja svakog mogućeg oblika velikosrpstva s težištem na sadašnjoj Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Tu su i bivši Novopazarski sandžak s Preševskom dolinom spojeni u cjelinu koji bi činili jednu administrativnu jedinicu (autonomnu pokrajinu ili republiku tj. federalnu jedinicu). Timočka ili Vlaška krajina prozvana zapadnom Kinom bi također bila svoja federalna jedinica budući se radi o većinski vlaškoj (rumunjskoj) regiji koja sa susjednom Malom Vlaškom u Rumunjskoj čini jednu etničku, kulturnu i civilizacijsko-povijesnu cjelinu.
P.S. Grad Zaječar (oko 1 200km/2) je u rujnu 2024. predao ovlasti kineskoj rudarskoj kompaniji ZiJin Mining da ga zastupa u svim pravnim pitanjima pred svim institucijama pa i najvišima što ga čini svojevrsnom ekstrateritorijalnom zonom odn. inozemstvom za ostatak vlastite zemlje ili ‘državom u državi’. Kineska rudarska kompanija ZiJin Mining je struktura vlasti u tom prostoru. Upravo zbog toga što ta kompanija bjesomučno kupuje zemlju, osobito u dijelovima prema Bugarskoj i Rumunjskoj taj dio (Timočka ili Vlaška krajina površine cca 8 000km/2) se naziva i ‘zapadna provincija Narodne Republike Kine’.
Jasno da u slučaju upornosti Srbije glede ostvarivanja agende ‘srpski svet’ tj. velikosrpske državne ideje kao radikalnija ali i legitimnija opcija za rješavanje toga problema u obzir dolazi i princip njemačkog modela nakon Drugog svjetskog rata po primjeru Zapadne i Istočne Njemačke čitajmo Vojvodine i uže Srbije. Jasno da bi adekvatno rješenje (u prilog miru na JI Europe) bilo i preimenovanje Srbije u Srbija i Vojvodina analogno Bosni i Hercegovini. Pa onda i preimenovanje Crne Gore u Crna Gora i Boka radi sprječavanja velikosrpskih težnji prema CG ali i obrani tamošnjeg hrvatskog nacionalnog i svekolikog identiteta i Boke kotorske kao prostora tj. povijesno-zemljopisne regije (dio Dalmacije) hrvatskoga pečata. Bivša Raška i Mačva su također prostori hrvatskog pečata.
Valja uvijek u svijesti imati riječi Nenada Čanka (donedavni predsjednik Lige Socijaldemokrata Vojvodine) ‘Vojvodina se graniči s Hrvatskom a ne Srbija jer Vojvodina nije Srbija’. I ono što mnogi autohtoni Vojvođani govore ‘Vojvodina je Vojvodina a sjeverna Srbija je Beograd’.
Jasno da u cilju obrane hrvatstva u BiH legitimna opcija je i isticanja pretvaranja Unsko-sanskog kantona u entitet ‘Zapadna Bosna’. Može i Republika Zapadna Bosna. To stoga da bi se težište zanimacije unitarističkog Sarajeva prebacilo s Hrvata i njihove većinske Herceg-Bosne 
na sjeverniju Bosansku krajinu tj. zapadni dio Turske Hrvatske odn. zapadnu Bosnu. U prilog tome ide i to da bismo Bosansku krajinu trebali ponovno zvati Turskom Hrvatskom. Radi se o povijesnom prostoru Hrvatske u koji spada i dobar dio Herceg-Bosne ili čak i veći njezin dio a koji izvorno nisu niti Bosna a ni Hum. Glavni grad Hrvatske prije osmanske najezde je bilo Bišće turcizirani Bihać kasnije. Dakako od 1930. je validan pojam ‘Bačka Hrvatska’ za bajski Trokut (jug Mađ.) i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom (bivši kotarevi Sombor, Apatin, Odžaci, Subotica)
Više bismo predjele zapadno od Hrvatske trebali zvati pokrajinskim imenima poput Kranjska, Štajerska, Koruška, Prekmurje, Bela krajina, Primorska, Notranjska, Dolenjska, Gorenjska. Osobito je povijesna Kranjska (‘Krajina’) a osobito Bela krajina kao i Prekmurje te istarski dio Primorske pod ‘hrvatskim isentitetskim i kulturološkim pečatom’. Hrvatska do pred kraj 1918. službeno nije graničila sa Slovenijom na Z nego s južnijom Kranjskom i sjevernijom Štajerskom. U gradskoj općini Koper ili Capodistria iliti Kopar ima naselje Hrvatini. Jasno uz vođenje brige o hrvatskom narodu u Trstu i Veneciji (dragulj u ‘hrvatskom svijetu’), grad i hrvatskoga pečata u svakom pogledu.
Primjeri koji ulijevaju nadu
Glede naše teme ‘rješenje za agendu ‘srpski svet’ ili velikosrpstvo’ je i slučaj Ohridske Arhiepiskopije koja je od 1959. ‘autonomna Crkva’ unutar SPC. 2022. SPC joj je priznala autokefalnost. Ako je Makedonska Pravoslavna Crkva stekla autokefalnost zašto ne bi i naša Hrvatska Pravoslavna Crkva kao i ona Crnogorska? Zašto ne bismo bili svjedoci i nadolazeće za početak barem autonomne Vojvođanske Pravoslavne Crkve? Jer kako bi rekao Vladko Maček, predsjednik HSS ‘lajbek je otkopčan’. Drugim riječima ‘SPC se raskopčava i dalje a MPC je samo nastavak umjesto kraj toga procesa’.
Ima nade ima lijeka…… Svakom problemu ima rješenja….. Bogu hvala! Na radost Hrvata!
Josip Žgela
