Očito je koliko se uporno livon stranon mozga služu oni sluđeni i prateći masonske medije zaključuju da kako su Zagrepčani glasali pa in ga evo opet četiri godine – i kuknjava do nebesa, pa stenju da ih samo naš Nobilo može skapulat. Moj prijatej koji je bi rabota na te izbore mi tvrdi da je po njemu na biračkon mistu u velegrad na petnaestak načina moguće ispeglat glasove. Logično da u malin mistima to baš ne gre jerbo mi otprilike znamo ko što u susistvu ji i di ko drži klavir.
Evo ja neznan ko našon gradonačelni na odlasku svira klavir ali mogu reć da me uznemiri oni projekat oko rekreacijskega centra „Škoj“, ili kako se već zove. Prije svega bi joj preporuči malo političke kulture i uljuđenosti da se u izbornome ciklusu ne potpisuju a niti navode neki projekti koji su evo baš jučer ili dan prije izbora potpisani od euro okupatora live masonske provenijencije. Tako da odma u temu projektu di bi se Korčulanima uokolo bazena učinilo igrališta za frnje, ševice, onda malo daje tereni za graničare, Jakove di si, Gnjilu kobilu, a jugoistočno o bazena bi se uredila borilišta za „Papagalo koliko je uri i planetarno popularnu igru di su Korčulani prvaci svita a to je „Tovar gre.“
Cili ovi projekat sa moton o Diznelanda će po meni završit na „Kokojevicu“ (smetlište) jer na znanje gradonačelnici i livičarima da je Korčula oduvik najsportskiji grad po natjecateljima u svitu što se proporcionalno s brojen stanovnika, sportašima i medajama lako može dokaza. Tako da mi je žal što čujen žalosnu vijest da se gasi KORČULANSKI RUKOMET, a znamo da je Korčula imala u gradu sedandesetih godina četiri rukometna kluba. Jedan je bi Mladost, drugi ŠUP u Industrisku skulu, treći Korčula i Četvrti je osnovala kasarna JNA. I u vrime ta četiri kluba su pametni Korčulani movili gradnju skule s dvoranon koju je jedan zločesti dundo ili više njih opstruiralo i skratilo da se NE BI u nju igra rukomet. A koji je zamislite puno u to vrime smeta vaterpolistima Kapekašima.
Danas nama gradonačelnica nudi vraćanje u prošlost projektima rukometa na otvorenome koje pravilima više ni dozvoljeno. Ali joj ne pada napamet zajedno sa svojin livičarima pokrenut projekat rukometne dvorane koja bi svojin polivalentnin karakteron mogla zadovoljit rukomet, košarku i velike evente, plus razne koncerte. E, ali mi stalno krpimo a pari mi se i pušemo u oni potrošeni BALUN (sportska dvorana pokrivena ceradom), koji bi isto moga po na “Kokojevicu”. A na kraju krajeva što i ova liva vlast ne bi mogla po na smetlište „Kokojevicu“ predvođena protupožarnin doktoron Lešajon Plehanovin, koji tamo vjerojatno još tumara tražeći spaljene knjige poznatih vragolana Nietzschea, Engelsa, Hegela i drugih Marxističih ridikula.
Evo nas korčulanska gradonačelnica nanovo nasmijava i uveseljava.
Da malo razumljivije nastavim. Hvaliti se gradonačelnici reciklažnim dvorištem je kao hvaliti se opranim zubima. Pa normalno je da ga Korčula ima kako bi u njemu Korčulani reciklirati sve ovdašnje i uvezene komunističke i partizanske treptaje i pretvoriti ih u prah i pepeo.
Tako će ovaj drevni stoljećima porobljeni grad od njihovih globalističkih mentora i osvajača biti barem malo oslobođen i dobiti priliku iskazati sve težnje slobodnih građana, koji neće strepiti od LGBT ideologije woke generacije što nam nameće rodne i ubilačke politike abortusa, homofobije i lepeze masonskih i budalastih liberalnih prava.
Na te pokliče gradonačelnice nadovezao se Mjesni odbor Žrnovo s hvalom za učinjeni lokalni put (do Dubrove) na što nitko normalan nema prigovora. Pa sada pitam tu osobu koja se diči učinjenim putom nije li joj neugodno isticati tih 250m ceste naspram sedamnaest zapuštenih gradskih ulica u središtu Korčule? I taj put se po onima koji misle povijest ne zove po zločincu i ubojici Hrvata MARMONTU, već ga preimenujte što sam vas upozorio prošlih godina u KORČULANSKI PUT. Lako je izlistati dio fotografija koje sam gore postavio i nedavno fotografirao našega korčulanskoga „Dnevnoga boravka“ koji na sramotu ove ljevičarske vlasti ni za ovo ljeto nije očišćen niti uređen. Koja to domaćica sređuje dvorište svoje kuće a u „dnevnom boravku“ ugledne dame Korčule joj nered prljavština i sramota?
Na što molim vas dragi čitatelji i Korčulani sliči naša Korčula nakon mandata ove ljevičarske bratije. Pa nema grada na Jadranu zapuštenijeg od Korčule koju ova gradonačelnica ne misli, ne voli, a niti razumije. I ne spominje gradonačelnica bačeni novac i budući trošak za uklanjanje onog parka sramote i besmisla na Obali Franje Tuđmana, poznatom „Puntinu,“ a niti za BAČENI novac bezveznih kamenica, napokon uklonjenih ispred crkve sv. Justine. Jer to kao nisu novci Korčulana.
A neću odustati od uklanjanja tisuću bespravnih posuda (pitara) za cvijeće koje stanari i ugostitelji postaviše bespravno po svojoj volji po cijelome gradu. Ne treba nanovo lijepiti fotografije splitske, dubrovačke i zadarske starogradske jezgre da bi naša vlast na odlasku vidjela koliko su brigali za turizam i sami stari grad. Oni nisu spomenuli niti učinili niti jedan projekt u staroj Korčuli osim što su doslovno otjerali mladog povjesničara Vicka Marelića a ravnateljici dr. Mariji Hajdić nisu produžili status VD, već su na njeno mjesto postavili neku inženjerku građevinarstva. Otvori se zemljo od ovih jadnih ljevičara.
I na kraju predlažem da se svi partijski zaključci, dokumenti, samoupravni sporazumi, komunistički manifesti zaostali u hrvatskoj Korčuli i okolnim mjestima sakupe i recikliraju u novome reciklažnom dvorištu kako bi se zauvijek riješili ovih zalud političara na odlasku.
Smiljan Strihić
Leave a Comment