By Svakako da Thompsona voli svaki iskreni i čestiti Hrvat. I to ne samo u hrvatskom već i u dijelu Istre van granica Hrvatske tj. s druge strane Piranskog zaljeva. Kao što Thompsona ne voli i obožava samo Hrvatska nego jednako tako i Herceg-Bosna srce ponosno (stihovi iz pjesme Lijepa li si u Thompsonovoj izvedbi) ali i Hrvati u ostatku BiH te u istočnom Srijemu, Bačkoj, Banatu (AP Vojvodina), Boki, Gradišću i dijaspori. Upravo je ovo prilika da Thompson i njegov koncert na zagrebačkom Hipodromu u glavnom gradu svih Hrvatica i Hrvata poveže svekoliki hrvatski narod u njegovim povijesnim zemljama i šire do udaljenih krajeva svijeta. To je i prilika da si kao narod posvijestimo da ukoliko budemo složni oko temeljnih vrijednosti te svehrvatske dobrobiti onda će i ‘željezo umjeti plivati’ te nam sve vatre i dimne zavjese raznih jugonostalgičnosti i (veliko)srpskih agendi sveta i tome slično neće moći nauditi. I upravo nam je to dodatni poticaj da uz pjesmu ‘Ako ne znaš što je bilo’, ‘Bilo devedesetih’, ‘Nepročitano pismo’ još snažnije i češće zapjevamo pjesmu već spomenutu ‘Lijepa li si’ u kojoj se na prekrasan način predočuje hrvatsko zajedništvo od Istre i Zagorja, mora i Dalmacije kao i Slavonije zlatne niti pa s vrhova Velebita u pozdravima Lici koja nam je dika te pogledom na preko Dinare i Kamešnice Herceg-Bosnu srce ponosno i tako da se ta toplina i radost prelije i na sve druge krajeve u kojima obitavaju Hrvati da svi vide da nas ima! A i biti će nas ako se budemo držali zajedno i ne dopustimo da nas tuđih darova čari i zavodljivost “velikih ideja” tj. fraza od poraza skrenu u kojekakve magluštine iz kojih se teško vraća i teško do izlaza iz njih dolazi.
Ima nade a i rješenja…….
Ovo su prijelomna vremena. Za neke je na djelu transformacija svijeta s nekim boljim političkim sistemima a za neke (među vjerničkim krugovima) i kraj ‘grješnog svijeta’ s porazom “Antikrista” i zlih sila te dolaskom Raja nebeskoga pripravljenog za Božje ‘ugodnike’. Upravo najnoviji sukob Izrael i SAD s jedne i Iran s druge strane je poticaj za takva promišljanja. Valja nam bilo ono prvo ili ovo drugo ili pak nešto “treće” raditi na dobru vlastitoga naroda i cjelokupne Domovine u najširem smislu riječi. Imati istinu kao oružje u borbi protiv zla svakojaka. Poglavito mi vjernici jer nam dobra djela u ovome grješnom svijetu otvaraju vrata našeg nebeskog Doma. Kako samo Thompson pjeva prekrasne pjesme o ljubavi spram Boga, naroda i Domovine. Uči naše mlade putu dobra i mira. Stihovi njegovih pjesama izvrgavaju ruglu lijepe fraze koje su odlične za mlaćenje prazne slame samo da nas poraze. No slušanjem Thompsonovih pjesama i hitova u svakom čestitom hrvatskom domu od Venecije pa do Boke i Karaševa i od Gradišća pa do Herceg-Bosne 
i hrvatske morske pučine koja oplakuje sa svih strana hrvatske otoke, otočiće grebene i hridi kao i dijaspore mi se izvlačimo iz kandži genderizma, wooke ideologije, LGBTIQ propagande, postjugoslavenstva, četništva, probosanskoprodajnog unitarizma i sl.
Jednako i orbanovske “velikomađarštine” te italofašoiredentizma. Da, odgovor s hrvatske strane je recipročnost spram susjeda. Pa i više od toga radi preventivne zaštite. Ustati za slobodu vlastitog doma, roda i naroda te socijalnu pravdu i hrvatske ‘pravice’ protiv protiv stranih ugnjetavača i domaćih im poslušnika je dužnost svih čestitih Hrvata koji su u hrvatskome puku od davnih vremena ranijih stoljeća nazivani starim hrvatskim imenom ‘ustaše’ koje nema nikakve veze sa bilo kakvim totalitarnim ideologijama i njihovim režimima ali što protivnici Thompsonovih koncerata stalno lažno etiketiraju izmišljenim fašizmom kao i same sudionike i posjetitelje tih koncerata mada se radi o uglavnom mlađoj populaciji koja ustaje protiv tiranije jugonostalgične ljevice i provelikosrpskih i probosanskoprodajnounitaristič
P.S. “Otac Istre” je Matko Laginja, zastupnik Stranke Prava u Hrvatskom Saboru na prijelazu iz 19 u 20 stoljeće, suradnik “Oca Domovine” dra Ante Starčevića (s Eugenom Kvaternikom, vođom ‘ustaša’ u Rakovičkom ustanku iz 1871. utemeljitelj Stranke Prava od 1861.). Pod pojmom “otac Istre” smatra se “otac” i onoga dijela Istre između Piranskoga zaljeva (Savudrijske vale) na J preko Koparskog zaljeva do Miljskoga zaljeva (Muggia). Stoga je i to dodatni poticaj da uložimo dodatni trud do same realizacije glede priznanja Hrvata u današnjoj Sloveniji zasebnim nacionalnim entitetom sa svim političkim i nacionalnim i kulturnim i ostalim pravima od najniže razine vlasti pa do Parlamenta i Vlade sa zagarantiranim mjestima u njima s tim da hrvatski jezik u onim regijama u kojima su Hrvati autohton narod bude priznat službenim (Bela krajina, Prekmurje, istarski dio Primorske i još jedna regija u povijesnoj pokrajini Kranjskoj najvjerojatnije.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
