RAT IZMEĐU JASENOVAČKIH MITOMANA I MITOMANIJAKA?

Podjeli

U današnjoj kolumni Zvonimir Hodak se sjetio i Ive Drobilice, i pakračko-slavonskog vladiku (episkopa slavonskog) Jovana (Ćulibrka) i ne samo njih („Na jednoj strani Goldstein i Markovina, a na drugoj vladika Jovan. Kome vjerovati?”):

Vrh Srbije i SPC smjenjuju vladiku Jovana, episkopa pakračkog. Zašto? Jer zastupa tezu o samo stotinjak tisuća jasenovačkih žrtava. Zamislite apsurda: na jednoj strani bivši partizani, jugofili i razni Goldsteini, Jakovine, Klasići, Markovine…,  a na drugoj strani vladika Jovan. Kome vjerovati? I tako se sprdanje s jasenovačkim žrtvama nastavlja. Nastavlja se i specijalni rat protiv Hrvatske. Zapravo, on nikada i nije prestao.

https://direktno.hr/kolumne/jednoj-strani-goldstein-i-markovina-drugoj-vladika-jovan-kome-vjerovatig-327683/

I sam sam već spominjao i Drobilicu i vladiku Jovana u tekstu LAŽ KAO OSNOVNO PRAVILO HISTORIJSKE METODOLOGIJE PO IVU DROBILICI, 3. već sam pisao o dvije lažne brojke žrtava u Jasenovcu koje trebaju osigurati tvrdnju o ‘genocidnosti hrvatskog naroda’:

Naravno, poznato je da su laži o logoru Jasenovac osnova u ‘dokazivanju’ genocidnosti hrvatskog naroda. A u toj laži izuzetno važnu ulogu imaju otac i sin Goldstein. Naime u Srbiji će navoditi brojku od 700,000 žrtava i više iako znaju da su popisi žrtava za cijelu tadašnju državu dali manje žrtava. Napast će i Ivu Drobilicu pa i pakračko-slavonskog vladiku (episkopa slavonskog) Jovana (Ćulibrka) ako spomene brojku koja nije tako smiješna. 

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/udar-iz-beograda-i-banje-luke-na-slavonskog-episkopa-prijeti-mu-smjena-zbog-jasenovca-15375664

Zašto?

U više navrata pisao sam kako je brojka žrtava Jasenovca koju su Goldsteini nametnuli hrvatskim vlastima od 80 do 100 tisuća u stvari «rezervna» velikosrpska brojka pa je nazivam «velikosrpskom brojkom Goldsteinovih i Draže Mihailovića». Naime dr. Vjekoslav Perica (“Sloboda Dalmacija”, 27. srpnja 2002.) pronašao je u Chicagu knjigu koju su 1943. izdali Eparhija Pravoslavne crkve iz Chicaga i Ravnogorski četnički pokret Draže Mihailovića u kojoj se govori o 40 tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu. Dakle, za pola rata polovica od spomenute brojke! I ona kao i ona od 700 000 treba osigurati tezu o genocidnosti hrvatskog naroda.

Naravno Goldsteini će govoriti da hrvatski narod nije genocidan ali će izinstirati na lažima o broju žrtava, a Drobilica će izmišljati drobilice nove zakone u biološkim znanostima kada je u pitanju Jasenovac. Naravno kao on ne zna da te laži služe upravo za ‘dokazivanje’ te genocidnosti. Ali to nije njihov izum. Davno sam ih nazvao Bulajićevim učenicima za koga (Bulajića, op. JP) sam pisao kako nikad neće reći da je u Jasenovcu bilo 700 000 žrtava, ali će sve učiniti da to ‘dokaže’.

https://bezcenzure.hr/vlad/laz-kao-osnovno-pravilo-historijske-metodologije-po-ivu-drobilici-3/

U svom najnovijem komentaru (Hrvatski tjednik, 28. rujna 2023.) sjajni Igor Vukić nam pokazuje kako one koji zastupaju «velikosrpsku brojku Goldsteinovih i Draže Mihailovića» treba nazivati JASENOVAČKIM MITOMANIMA, a one koji govore o 600 000, 700 000 pa i preko milijun srpskih žrtava u Jasenovcu  JASENOVAČKIM MITOMANIJACIMA:

 

JASENOVAČKI MITOMANI I MITOMANIJACI

 

Piše: Igor Vukić

Kad je 1978. godine beogradski novinar Vladimir Marković, nakon intervjua s tadašnjim hrvatskim političkim disidentom dr. Franjom Tuđmanom, napisao kako je „u svim logorima u Hrvatskoj za vrijeme rata pogubljeno 60 000 ljudi, a ne 600 000 samo u Jasenovcu“, bio je sudskom presudom, uz asistenciju liječnika specijalista, proglašen neuračunljivim i poslan na prisilno liječenje u psihijatrijsku ustanovu. Od svibnja 1979. do travnja 1982. bio je zatvoren na neuropsihijatrijskom odjelu beogradske zatvorske bolnice, zbog širenja lažnih vijesti.

Tako je prije 45 godina u pitanju Jasenovca presuđivao jugoslavenski komunistički režim. A i danas bi Srpska pravoslavna crkva i njezin dobri patrijarh Porfirije, srpska politika na čelu s Aleksandrom Vučićem i njegovim satelitom u Banjoj Luci Miloradom Dodikom te tzv. nacionalni intelektualci koje predvodi akademik SANU Vasilije Krestić, opet rado nabacivali luđačke košulje svima koji ne priznaju srpske žrtve u brojevima od 600 000, 700 000 pa i preko milijun, a pri tome su sve stradale u toj maloj hrvatskoj varošici Jasenovcu.

Posljednja žrtva je iz njihovih redova. Vladika Jovan Ćulibrk, episkop SPC-a koji stoluje u hrvatskome Pakracu, a koji je i sam jasenovački mitoman. Njegov je grijeh što se na priključio hrvatskim mitomanima koji bi da je u logoru u Jasenovcu stradalo 83 000 ljudi. Ni taj broj naravno nije ozbiljan i znanstveno utemeljen, a nastao je na podacima iz jugoslavenskog popisa iz 1964. koji su podvaljeni Hrvatskoj, a što su odlično pokazali Nikola Banić i Mladen Koić u nedavno objavljenoj knjizi „Jasenovački popis, lažne žrtve“.

No bilo je dovoljno što je Ćulibrk jednom javno posumnjao u brojeve od 700 000 i veće, da ga stigne „prijateljska vatra“. Zatražena je i njegova smjena s vladičanske časti. Zapodjenuo se rat između mitomana i mitomanijaka. Ćulibrka podržavaju oni koji slično misle, primjerice, slabo obrazovani novinari iz Jutarnjeg lista, zatim Srpsko narodno vijeće iz Hrvatske, i Drago Pilsel. Nije to neka jaka obrana i episkop-padobranac bi možda mogao odletjeti sa svoje pozicije, kao što to već neko vrijeme traže srpski akademici i profesori (Ćulibrk je, da pojasnimo, mirnodopski padobranac, naučio je skakati dugo nakon ratova 1990-ih, u kojima nije sudjelovao i to nesudjelovanje je jedan od rijetkih pluseva koji se mogu dati njegovu radu).

Vrh srpske crkve, Sinod SPC-a, ovih se dana oglasio izjavom naglasivši da je svom kolegi Jovanu Ćulibrku još prije nekoliko godina „oduzeo pravo da se javno oglašava o tom pitanju“, što bi značilo da ne smije više govoriti o „samo“ 83 000 žrtava. Ćulibrk se držao te zabrane i u tišini je radio oko Jasenovca. Nedavno je ondje otvorio knjižnicu s literaturom o drugom svjetskom ratu u jednoj obnovljenoj kući. Redovito je organizirao gostovanje drugih srpskih i njima prijateljskih prelata u kojima se opetuju žalopojke o stotinama i stotinama tisuća srpskih žrtava. Organizirao je i redovite kvazi-znanstvene skupove o Jasenovcu u Zagrebu na kojima se okupljaju istomišljenici mitomani.

Međutim, njegovo javno govorenje snimljeno prije nekoliko godina opet je izvirila iz bespuća interneta i sad su mitomanijaci u jakoj ofanzivi. Naljutio se na Ćulibrka Milorad Dodik koji je važan financijski faktor cijele mitomanijačke operacije. Knjižnica u Jasenovcu, napravljena je, pored hrvatskog novca, i donacijom iz Banje Luke. U tekstovima i priopćenjima kojima se napada i brani vladiku Jovana, sve pršti od velikih riječi: „povijesna znanost“, „istorijska nauka“, „istraživanje“, „ugled i zasluge“, „tolerancija“, „dijalog“ i slično, iako ničega takvoga nema ni u koga umiješanog u tu smiješnu „polemiku“. Ne vrijedi na to ni trošiti previše riječi.

No zato bi Vlada Andreja Plenkovića iz svega mogla izvući vrijednu pouku. Još jednom se pokazuje da bez obzira na personalne promjene na vrhu srpskih institucija, protuhrvatska politička propaganda oslonjena na Jasenovac neće gubiti na intenzitetu. Ostat će manje-više u istom onom obliku u kojem je oblikovana u doba socijalizma s pojačanom pripremom pred ratove 1990-ih. Ćulibrk je barem u jednome bio u pravu – srpski državni projekt mitomanstva o Jasenovcu ne posustaje. Srpska vlada dovela je i platila gosta iz Izraela Gideona Greifa, pripremila mu materijal knjigu koju je on samo potpisao. Srpska vlada pripremila je i platila izložbu o Jasenovcu u Ujedinjenim narodima. U Beogradu je zbog pristajanje na hrvatske mitomanske brojeve žrtava (80 000 do 130 000 samo u Jasenovcu) smijenjen direktora Muzeja žrtava genocida, a novi direktor pazi da se ne zamjeri mitomanijacima. Porfirije, Vučić i Dodik već su se javno obvezali na gradnju monumentalnog mauzoleja u selu Donja Gradina, i tako dalje, i tako dalje.

Uz uobičajene kontraobavještajne i sigurnosne postupke, najbolji odgovor Vlade RH bio bi da hitno potakne osnivanje istraživačko-znanstvene skupine koja bi na temelju doista lako dostupnih dokumenata i drugih izvora donijela realnu sliku zbivanja u jasenovačkom logoru. Skupina bi moglo organizirati Ministarstvo kulture RH, a valja podsjetiti da je još 2017. tadašnje Plenkovićevo vijeće za suočavanje s prošlošću donijelo zaključak o potrebi stvaranja takva istraživačkog tima. Možda je predizborno vrijeme dobra prilika da se ispuni i to obećanje ili barem da se razgovorara o tom važnom pitanju nacionalne povijesti, ma koliko bilo osjetljivo. Ne bi ga trebale zanemarivati ni druge stranke i skupine u hrvatskoj politici. Nije valjda da u Vladi Republike Hrvatske nema hrabrosti i volje da se pozabavi ovim vrućim krumpirom. Sam od sebe neće se ohladiti. Privatne inicijative su dobre i poželjne, ali možda nisu dovolje. Iako su već brojni pojedinci i udruge svojim radom pokazali da u Hrvatskom državnom arhivu i područnim arhivima postoji more dokumenata koji se odnose na Jasenovac, a koji su do prije nekoliko godina bili posve zanemareni. Sve bi se to moglo ujediniti i sistematizirati u projektu s državnom potporom. Ispočetka će premijera i ministre malo sumnjičavo ispitivati iz  Europske unije i nekih drugih zemalja zašto potiču, kolokvijalno rečeno, „revizionizam“, ali stvarni kontekst i namjere zaista nije teško objasniti. Mitomanijaci iz Srbije, a i mitomani iz Hrvatske sami nude odgovor.

Okvir

 

Instrumenti različiti, pjesma ista

Primjeri svećenika Porfirija i Jovana pokazuju da se ni nakon promjene čelnih osoba ne može očekivati i promjena politike. Došavši u Zagreb novoizabrani  mitropolit zagrebačkog područja Porfirije trubio je o želji za dijalogom. Na pisanu molbu za razgovorom koju mu je podnijelo Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac u prvi mah je pristao. Onda se valjda raspitao tko smo pa se naglo razboleo, a termin novog sastanka se više nikad nije mogao dogovoritiSlična stvar bila je i s episkopom Jovanom koji je prispjevši u Pakrac davao i dobre izjave, primjerice, da ne treba nadbiskupa Stepinca vrednovati po komunističkoj presudi. Bubnjao je u intervjuima i o svojoj ljubavi prema suvremenoj, alternativnoj rock i pop glazbi. Poslije je ostala samo još jedna verzija propagandne pjesmice o Jasenovcu. Ništa nije naučio od rock glazbe. Autor ovoga teksta pokušao je zajedno s arhivskim istraživačima Perom Šolom i Markom Krznarićem doći do vladike Jovana, barem da usporedimo autentične dokumente. Ali nije išlo, usprkos pojanju njegovih suradnika kako „vladika nikad nikoga nije odbio“. Nije pomoglo ni zalaganje posrednika, čak i iz drugih vjerskih zajednica. Samo prazne, šuplje riječi, kojima Porfirije i Jovan nanose štetu i religiji koju predstavljaju.

 

Hrvatski tjednik, 28. rujna 2023.

Zašto je upitnik u naslovu: RAT IZMEĐU JASENOVAČKIH MITOMANA I MITOMANIJAKA?

Logično bi bilo da Jasenovački mitomanijaci ‘napadaju’ Jasenovačke mitomane upravo zato da bi osigurali da njihova brojka koja također izvrsno služi za ‘dokazivanje’ genocidnosti hrvatskog naroda bude opće prihvaćena.

Zašto?

I mitomanijacima je jasno da brojka koja je veća od brojke ukupnog broja žrtava u cijeloj Jugoslaviji izaziva samo podsmjeh. Već sam opisao ručak na koji me je svojevremeno pozvao stručnjak za holokaust iz američkog veleposlanstva kada sam im uz poziv na predstavljanje poslao i moju knjigu:

  1. Pečarić,Serbian myth about Jasenovac, Stih, Zagreb, 2001.

Konstatirao je kako je ta brojka mitomanijaka je očito pretjerana, ali zašto ne prihvatimo brojku (nešto manju od) mitomanova? Odgovorio sam mu da nećemo prihvatiti nijednu lažnu brojku pa ni tu. Tek s pojavom niza tekstova hrvatskih istraživača i istinskih znanstvenika koji su pokazali upravo to što sam rekao američkom stručnjaku za holokaust davne 2001. počela je velika kampanja mitomanijaka. Po mom uvjerenju to je samo u svrsi obrane brojke mitomana.

Igor Vukić je kao i ja u više svojih tekstova zasluge za istinu o jasenovačkim lažnim brojkama posebno istakao nedavno objavljenu knjigu Nikola Banić i Mladen Koić „Jasenovački popis, lažne žrtve“. A sam Vukić je – nadam se da znate – predsjednik društva o kome sam nedavno objavio knjigu:

  1. Pečarić,Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2023., str. 472.

Internet izdanje:

https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/06/trostrukijasenovac-za-cip.pdf

Josip Pečarić


Podjeli
Leave a Comment