PROPUH HRVATSKIH AKADEMSKIH AUTORITETA….

Podjeli

Kada bi krenuli nekim redom, vidjeli bi putovanje Hrvata kroz vrijeme nakon sloma jedne države u kojoj su imali pravo na Državni Hrvatski Sabor, na jezik, pismo, simbole i znakovlje ma kako god ono izgledalo.

Danas nakon nešto više od sto godina kalvarije kroz kraljevinu SHS-a i srbijansko jugoslavenske kokarde dvoglava orla , a onda nešto malo svega koju godinu, hrvatsko znakovlje, Državni Sabor, Hrvatske Obrambene snage, hrvatski jezik i pismo koje su satrali hrvatski komunisti i posložili kao temeljni kamen današnjih slovenskih putova, jama i šuma.

Sa parolom bratstva i jedinstva jugoslavenski komunisti na nos su nam nabili „crvenu zvezdu“, kojoj smo bili prisiljeni klanjati se  punih 55 godina.

Dolaskom 1990. godine. malo slobode, samostalnosti, rata i poraća, straha i nesigurnosti uz povratak svega što hrvatsko biće obilježava, ali bilo bi lijepo kad bi trajalo. Utihnule su kanone, utihnule i fanfare, a u cilju ljudskih prava i sloboda, tamo nekih „apstraktnih“ manjina – zasjela je nakon 30 godina, akademska zajednica u Hrvata i krenula vijećati o povijesnom nasljeđu naroda Hrvatskoga, njegovim znakovljima, pismu, zastavama, jeziku i uopće svemu što ga obilježava da Hrvatima se može zvati.

Vijećale tako te umne i učene glave , one sa desnog i one sa lijevog političkog spektra, sve jedan do drugoga izašao iz svilom omotanih domova, ovjenčan crvenim partijskim knjižicama do devedesetih, a od devedesetih, plavim i crnim dok su neki i dalje ostali dosljedni.

Netko je iznenada otvorio prozor, u dvorani nastade propuh koji udari u glave okupljene akademske oligarhije, koja slavodobitno udari ZABRANOM, a čega?.- – JEDNE OBIĆNE PROSTO-PROŠIRENE REČENICE, koja budimo realni, Hrvatima možda nešto ili ništa znači, no nikoga ne vrijeđa ni omalovažava. U vrtlogu propuha našao se i grb koji tako ponosno stoji na crkvi sv. Marka uz zgrade Sabora i Vlade iz čijih su odaja te akademske guzice objavile svoj sud o jednoj sasvim običnoj prosto-proširenoj rečenici..

Sada konačno postaje jasno kako je cijela akademska zajednica koja nam danas prodaje pamet zaluđena od Strossmayera preko Radića do Broza suludom jugoslavenskom idejom bratstva i jedinstva, – da budemo precizni, parolom o („sjedinjenjenju sveslavijanskih) narodov“.- Eto zato moj Hrvatski narode, dvoglavi orao i „crvena zvezda“ može, a povijesno hrvatsko znakovlje ne.

Antun Berljak


Podjeli
Leave a Comment