Projekt: kako destabilizirati Hrvatsku…

Prije nego krenem s obrazloženjem ove teme, potrebno je uvodno napisati o današnjoj Hrvatskoj u najkraćim crtama.

Ova današnja Hrvatska svoj početak bilježi od 1991., i svako povezivanje s bilo kojom prošlošću predstavlja zločesti pokušaj prema hrvatskoj državi i hrvatskom narodu.

O prošlosti Hrvatske, koja je burna, mogu pisati povjesničari koji još uvijek nisu napisali hrvatsku povijest, a što radi svaka država nakon rata. Dakle, Hrvatska nastala 1991. voljom naroda s oko 95% glasova da se izdvoji od SFRJ i raskine s njom sve veze, uvela je Hrvatsku u Domovinski rat, jer se Srbija u povijesti uvijek nametala Hrvatskoj, zauzimajući je i sisajući joj krv, kako bi rekli u narodskom govoru. Kroz cijelu povijest pa i danas, Hrvatska je ekonomski bila i ostala uspješnija pa je bila meta Srbije, odnosno bivše SFRJ. Domovinski rat završio je 1995., i to je bio razlog da Tuđman uzvikne „imamo svoju Hrvatsku“, ali se izgleda prevario. Domovinskim ratom 1995. završio je ratni dio oslobođenja Hrvatske od SFRJ, ali društvenopolitički rat za Hrvatsku još nije gotov. Dva su temeljna razloga zašto Domovinski rat nije gotov:

1. Hrvatska kroz svoju obavezu formiranja i oblikovanja države, u smislu da se država jasno u svemu odredi, politika je debelo zakazala pa ova vlast, koja s Domovinskim ratom fizički nije imala nikakve veze, naprosto glavinja. U takvim okolnostima Hrvatska se prezentira kao država koja ne zna kamo ide, niti kakva je sada, pa Milanović s relativnim pravom ismijava i izjavljuje za Hrvatsku da je slučajna država. U tome su branitelji, posebno dragovoljci, marginalizirani te je njihov glas umro, a oni vremenom i fizički nestaju pa se potvrđuje ona priča za djecu koja kaže „ako ne znaš kamo ideš, svaki ti je put dobar“.
2. Sukladno točki 1., slabost i nemoć hrvatske politike i države osjetile su „hijene“, kako politički tako i ekonomski pa su ušle u sve pore Hrvatske, ugrožavaju je i sve su jači i agresivniji osjećajući da to mogu biti. Najprije politički, a onda društveno, rušitelji Hrvatske prisutni su u javnosti tražeći javno da se Hrvatska vrati u nekakve asocijacije nove-stare države Jugoslavije oliti Srboslavije. U tome su poprilično uspješni pa smo s onih 5% protivnika Hrvatske iz 1991. došli danas, kako neke procjene kažu, na 25% protivnika. Ostaje za čuditi se da nam se to dešava, jer logika kaže da svaka država želi za sebe bolje, pa kako god bio logičan zahtjev Srbije da ruši Hrvatsku tražeći da joj se Hrvatska priključi i podredi, tako bi bio i logičan zahtjev Hrvatske da ako se već mora s nekim udružiti to bude netko bolji, a ne netko gori. Iako ne želimo, ali primjerice, zajednica s Austrijom s kojom je Hrvatska povijesno bila bliska za Hrvatsku, bi bio za Hrvatsku boljitak.

Polazeći od navedene dvije točke, postavlja se pitanje na koji način neprijatelj Hrvatske društvenopolitički destabilizira Hrvatsku i što to znači za nas Hrvate. Ovdje napominjem da u nastavku neću obrazlagati ekonomski aspekt destabilizacije Hrvatske nego samo društvenopolitički, a obrazloženje ću iznijeti po jasnim segmentima, pa idem točku po točku.

• Mediji su ključ oblikovanja mišljenja narodnih masa pa činjenica da su mnogi hrvatski mediji prešli u ruke srpskog kapitala razlog je da se srpska politika destabilizacije Hrvatske uspješno provodi putem medija. Dobar primjer je jučerašnje navodno navođenje najistaknutijeg hrvatskog ekonomiste i analitičara Ljube Jurčića kako on poziva na izgradnju centra „samoupravnog socijalizma“ u Kumrovcu. Grubi je to primjer kako se ideja proširenja turističke ponude koju Jurčić sugerira za turiste, ponajprije Amerikance i Kineze, dakle mega svjetska tržišta, politički iskrivljuje i ništa više. Hrvatski turizam je vidno u deprecijaciji pa treba tražiti nova rješenja, a kako Jurčić navodi nova su rješenja pred nama pa ih treba oblikovati i prilagoditi tržištu potražnje. Danas sam primio barem 5 poruka sa slikom gdje se osuđuje izjava Jurčića a da ljudi nisu ni pročitali što piše niti razmislili o tome. Ovo je dobar primjer modernog načina života gdje sve zaključujemo samo iz naslova bez čitanja i razmišljanja. Ovu činjenicu mrzitelji Hrvatske dobro koriste, a kompromitirati vodeće hrvatske ekonomiste iskrivljavanjem njihovih riječi i misli važan je neprijateljski cilj.
• Danas je već poznato da je Srbija u Hrvatsku ubacila poveću grupu svojih špijuna i provokatora koji surađuju s hrvatskim izdajnicima u procesu destabilizacije Hrvatske. Sve je to našim službama poznato pa je logično pitanje, zašto naše protuterorističke i protuobavještajne službe ne reagiraju? Šutnja službi označava nemoć i poziva na nove napade na Hrvatsku.
• Pisanje povijesti nakon rata obaveza je svake države koja je kao pobjednica izašla iz rata. Izbjegavanjem pisanja hrvatske povijesti uz isticanje da je Hrvatska temeljena na Domovinskom ratu, nije se provelo kroz službenu povijest Hrvatske niti nakon više od 30 godina od završetka rata. Na taj se način gura u zaborav istina o Domovinskom ratu kao i ciljevi tog svetog rata, a sve s težnjom da se mlade usmjeri u nakon drugom pravcu kako bi ih se ostavilo neupućene, a s neupućenima lako je manipulirati. Kako ističe hrvatski filozof Kristijan Vujičić „Neznanje je postalo strast“ pa kao da se takmičimo u neznanju i zanemarujemo osnovna znanja o svojoj državi.
• Izostanak procesuiranja zločinaca iz redova neprijateljske vojske iz Domovinskog rata, a koji su među nama činjenica je koja kao da ukazuje da su ti zločini počinjeni nad Hrvatima u Hrvatskoj nešto drugo, a ne zločini. Čak takve zločince nalazimo i u redovima državnih službi pa i politike, čime ih se na neki način podržava i zaštićuje. Iako istina o njima svakodnevno izlazi na vidjelo ništa se ne poduzima, a ne poduzimanje ima karakter odobravanja.
• Antifa koja se organizirala i agresivno pojavila u javnosti prozivajući Hrvatsku da je fašistička i ustaška država činjenica je koja prelazi sve granice. U Hrvatskoj koja nema ni F od fašizma, državi izvojevanoj u teškom ratu kada je prva crta obrane sve do kraja 1992. bila bez oružja (znam jer sam bio na prvoj crti i na kopnu i na moru), a da psihički izdržimo hrabrili smo se svakakvim pozdravima pa i „za Dom spremni“ misleći na Hrvatsku, na naš grad, na našu obitelj, ovi Antifa komunistički zločinci danas nas prozivaju. Niti F niti U nikome nije bilo onda, niti je danas na pameti, ali strah se unosu u narod osuđujući svako nacionalno izražavanje. U svemu tome, isticanje ustaštva i NDH koja je postojala samo 4 godine, i njeno vezivanje za današnju Hrvatsku, naspram SFRJ koja je bila oko 45 godina i koja baštini oko 500 tisuća pobijenih, suludo je i zločesto. Pritom organi naše hrvatske vlasti ne reagiraju.
• Antifa izašla je na ulice mašući neprijateljskim zastavama, a himna i zastava dva su maksimalna nacionalna simbola. Hrvatska vlast koja ima zadatak zaštite hrvatske države i naroda šuti, a ta Antifa pozivajući na rušenje Hrvatske maše policiji pred nosom s krvavom petokrakom i neprijateljskom zastavom SFRJ protiv koje smo se borili i pobijedili u Domovinskom ratu. Sve to s pravom ozlojeđuje građane Hrvatske pa u tom kaosu s pravom mladi iseljavaju. Dokle će ova država podržavati napade na državu i na mir koji trebamo u svojoj državi?
• Financiranje organizacija koje javno izražavaju mržnju prema Hrvatskoj i Domovinskom ratu neprihvatljivo je i šalje hrvatskom narodu grubu poruku koja izaziva bunt i nemir. Kada se pritom desi eksces, svaki hrvatski bunt organi vlasti osuđuju štiteći onu drugu antihrvatsku stranu. Zašto?
• Slavljenje komunizma i komunističkih obilježja u vremenu kada se iskapaju nove i nove jame s kostima pobijenih hrvatskih neistomišljenika bivšeg SFRJ režima opravdano izaziva revolt. Paljenje krijesova slaveći komunizam u Zagrebu za svaku je osudu pa poziv dr. Hermana Vukušića na gašenje logičan je i za pohvalu. Koliko će naroda doći gasiti krijesove vidjet ćemo, a zajednički istup Boysa i Torcide koji pozivaju na Trnjanske krijesove „Pokažimo hrvatsku slogu!“ za pohvalu je, jer je to iskaz istine o tzv. oslobođenju Zagreba. Dakle, hrvatski narod rješava ono što bi trebala država, pa dokle tako?
• Postojanje stranaka, od Možemo do SDP koje se nazivaju tzv. lijevi, više se ne kriju kao mrzitelji Hrvatske pa koristeći svoju političku moć istupaju javno protiv Hrvatske osuđujući svako nacionalno izražavanje. Postavlja se pitanje kako je moguće i koja država u svom parlamentu ima antidržavnu političku opciju? Kao da nekome treba takva posve bezumna i neprihvatljiva politika kao nekakva protuteža, ali sve je to vrlo čudno i nejasno. Dokle ćemo tako?
• Komunizam u Hrvatskoj opstoji. U uvjetima kada su se sve države članice Europske unije vrlo jasno i oštro distancirale i izjasnile protiv tri zla komunizma, fašizma i nacizma, jer su sva tri iz istog totalitarnog izvora, ista ih je majka rodila, u Hrvatskoj se poziv na komunizam razvija. Taj poziv na komunizam povezuje se s neprijateljskom težnjom za novom Jugoslavijom oliti Srboslavijom. Posve ludo i neprihvatljivo. Vide li to organi vlasti i zaštite države?
• Društvene mreže koje se šire Hrvatskom snažno pozivaju na ponovno rođenje Tita, jer kao, u njegovo doba sve je bilo bajno…. Teško je i sramotno gledati takve sulude istupe na mrežama, a agresija na društvenim mrežama u Hrvatskoj je sve veća. Istodobno, ono što se nekada šuškalo danas je poznato da je Tito kojeg znamo bio običan ubačeni dvojnik na vrući Balkan kako bi služio „nekome“, što je ovaj provodio onako kako znamo i stekao titulu svjetskog zločinca. Zašto država ne suzbija napade na mrežama na kojima se destabilizira Hrvatska? Kome to treba?
• Organiziranje proslava događanja (neprijateljskih) koje negiraju Hrvatsku već je dugogodišnja činjenica na koju hrvatske službe ne reagiraju. Dok neprijatelji Hrvatske slave svoja neprijateljska događanja, hrvatski narod to gleda i pita se gdje to živimo? Zar nije obaveza hrvatskih službi za zaštitom države i građana?

I sad ono što je posebno važno…..

• LUSTRACIJA… do pred nekoliko dana Hrvatska i Slovenija bile su jedine države u Europskoj uniji koje nisu provele lustraciju, a od pred nekidan ostala je samo Hrvatska. Znam da se lustraciji protive mnogi. Informacije pokazuju da se protiv lustracije svojedobno izjasnila čak i katolička crkva, a kako znamo, i strah od lustracije i neprihvaćanje pokazale su i službene politike svih stranaka i društvenih organizacija. UDBA, odnosno tajne službe SFRJ, bile su izuzetno učinkovite, a ljudi su slabi ili su, neki, po prirodi „prodane beskarakterne duše“ pa su se prodali da bolje žive. Dakle, tzv. udbaša je među nama bilo jako puno pa je njihov strah od lustracije danas logičan. Postavlja se pitanje, da li je Hrvatska zaista toliko jadna, slaba i beskarakterna da do danas odbija lustraciju? Komentar „kasno je“ pogrešan je, jer hrvatsko udbaško zlo danas vrlo aktivno djeluje pa se bez lustracije to zlo ne može zaustaviti. Lustracija nije nikakva odmazda, što malo tko shvaća, nego samo stvaranje društvenopolitičkih uvjeta za razvoj države i društva. Lustraciju su provele sve države bez izuzetka, i to povijesno na razne načine, od Njemačke i Nürnberškog procesa od 1945. do 1949. pa do Jugoslavije koja je svoju lustraciju provela likvidacijama stotine tisuća Hrvata i neistomišljenika uz održavanje lustracije kroz Goli otok, Lepoglavu i druge oblike represije. Današnje doba je bitno drugačije, uljuđeno i mirno, ali i nadalje zaštitno za državu, a primjer Poljske je izvrstan primjer koji i Hrvatska treba slijediti.

Zaključno, posve je jasno da se protiv Hrvatske u svrhu njene destabilizacije vodi tajni projekt svim mogućim sredstvima, ne samo ovim sredstvima koje sam naveo nego i brojnim drugima. Napadi i ugroza Hrvatske više nije tajna pa se mnogi pitaju što treba napraviti kako bi se Hrvatska zaštitila od napada. Destabilizacija Hrvatske je na djelu i treba priznati da je učinkovita. Posebno zabrinjava Zagreb gdje vladajuća gradska politika već javno najavljuje napad na državu.
Ovdje se postavlja pitanje da li su državne službe dovoljno snažne zaštititi državu, ali kako se čini širina ugroze je toliko velika da snaga državnog aparata djeluje dosta nejako. Zavaravati se da je neprijatelj Hrvatske slab zabluda je koju možemo skupo platiti, ali i paničariti je također neprihvatljivo. Bez sređivanja države i lustracije teško da će i korupcija koja nas guši biti manja, a zatim i sva druga zla.

Snaga hrvatskog naroda koji je pobijedio u Domovinskom ratu i danas je ključna i na nju Hrvatska treba računati. Mnogi pošteni poduzetnici i pojedinci stavljaju se ponovno u funkciju obrane države, ali pitanje je da li su hrvatska država i njena politika dovoljno mudre i elastične da kao i Poljska urede sustav koji nam je danas potreban kako bi obranili Hrvatsku.

Vjerujem da je i Europskoj uniji važno da ima stabilnu Hrvatsku, iako Hrvatsku EU gleda više kroz ekonomiju, a manje kroz društvenopolitičku stabilnost. Ipak, i EU vidi da je Hrvatska predziđe Europske unije, jer na Srbiju ne može računati pa mnogi stavovi Pučke strane EU idu u prilog našoj Hrvatskoj. Hoćemo li to shvatiti, hoćemo li to iskoristiti, hoćemo li završiti Domovinski rat, hoćemo li konačno donijeti mir u Hrvatsku,,,, brojna su pitanja koja ostaju otvorena. Pritom, čekati da to netko drugi za nas riješi pogrešno je, pa trebamo na tom putu podršku naroda i onog pozitivnog dijela hrvatske politike, kao i katoličke crkve koja mora shvatiti da su ova država i njen mir važniji od ičijih interesa pa i od njihovog straha da se ne kompromitiraju radi suradnje sa Udbom.

Sve za Hrvatsku ili sve za naš Dom poziv je svima nama na koji se trebamo odazvati. U tome posebno pozdravljam sve bolje organizirane mlade koji izlaze sa motom „braniti ćemo Hrvatsku“.

Dok imamo takvu mladost imamo šansu opstati, ali vi mladi, ne srljajte nego se povežite s nama starima pa idemo zajedno završiti Domovinski rat.

Negdje u Dalmaciji, 06. svibnja 2026.

Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković